Što ste slušali kao tinejdžerica? Tko vam je tada bio idol?
Nikad nisam slušala isključivo jedan glazbeni pravac, tako da slobodno mogu reći da je bilo svega. Recimo, za vrlo rano upoznavanje grupe U2 zaslužan je stariji brat. Na neku foru, mogu reći da su me razni boy bandovi, koji su tada bili aktualni, uspiješno izbjegli. Jedini poster koji sam ikad imala na zidu bio je Michael Jackson, cover albuma Bad. Njega sam stvarno, ali stvarno obožavala, a ljubav se produžila i do dana današnjeg.

Kako ste izgledali kao tinejdžerica?
'Ajoooj' – to bi sasvim dovoljan opis. Sjećam se razdoblja kad sam 'marte' htjela više od svega. Kad sam ih napokon dobila, navukla sam tatin kaput koji sam malo skratila. Iz te kombinacije se neko vrijeme nisam skidala. Bilo je tu i drugih modnih egzibicija. Negdje početkom srednje škole otkrila sam da ipak trebam nositi naočale iako sam dugo vjerovala da ne vidim školsku ploču jer sam uvijek sjedila u zadnja dva reda.

Omiljeni film ili serija iz tog doba?
Mozda čudno zvuči za jednu žensku osobu, ali onog čega se trenutno mogu sjetiti su filmovi 'Vojnična', 'Commando' i 'Mad Max'. Hmmm da, pravi ženski filmovi. Hahahaha...

Kako ste se slagali s roditeljima?
Super! Bili su pravedni. Da, pravedni je dobra riječ. Nikad im nisam imala potrebu lagati. Ako sam nešto i mislila sakriti, na kraju bih im sve rekla, a pomoć s njihove strane nikad nije izostala čak i za moje najluđe ideja. Od samog djetinjstva naučli su me slušati i pokazivati poštovanje prema drugima, a isto su pokazivali i oni prema meni.

Gdje ste izlazili?
Ako zanemarimo one dječje klubove koji su tada postojali, prvi pravi klub u kojem sam 'visila' na početku srednje škole bio je Kulušić. Eh, to su bili dani. Voljela sam i činjenicu da se pješice mogu vratit doma jer mi je bio relativno blizu. Nakon Kulušića bio je tu Saloon, Crta na Šalati, Gradec, Tkalča, tadašnji The Best... Da, mi tadašnji klinci imali smo stvarno gdje izaći. Bila su to mjesta gdje su se okupljale iste generacije, a ne kao danas kad u istom klubu imate curu od 17 godina i nekog od 35.

Najveći modni promašaj iz tog vremena kojeg se danas sramite?
Ne mogu se sada sjetiti. Svatko kad sada pogleda neke svoje fotografije od prije tri, četiri godine kaže 'što mi je to trebalo', zamislite onda reakciju na nešto od prije 15-ak godina. Ne bih rekla da se sramim, prije bih rekla da prasnem u smijeh.

259477,259381,259317,259261
Kad ste se počeli šminkati i kako je to tada izgledalo?
Dosta kasno sam se počela šminkati. Mislim da mi je bilo s nekih 16-17 godina. I, naravno, šminkanje se isključivo odnosilo na izlaske. Uvijek sam se divila curama koje su našminkane dolazile u školu, pogotovo ako smo imali jutarnju smjenu, misleći - pa dobro kad se ona probudila da je i to stigla. Naime, moje čuđenje proizlazilo je i iz toga što nisam bila jutarnji tip. Mogu reći da nisam ni danas.

Najbolja uspomena iz teen perioda?
Svaka uspomena iz tog perioda je najbolja! Čak i ona za koju mislimo 'da se barem nije dogodilo'. Svaka situacija nas je oblikovala da budemo danas to što jesmo, da izvučemo najbolje iz dobrih i loših situacija. Svemu se veselim i za ničim ne žalim. Mislim li da sam neke gluposti mogla izbjeći? Naravno da mislim!

Kako je izgledao prvi prekid i jeste li se dugo oporavljali?
Iz ove perspektive reklo bi se prekid k'o prekid. Bili smo dosta dugo zajedno, ali nije bila neka drama na kraju, jednostavno smo se odljubili.

Kakvi su vam se dečki tada sviđali?
Teško mi je definirati kakvi mi se sviđaju danas, a kamoli kakvi su mi se tada sviđali (smijeh).

Jeste li još u kontaktu s prijateljima iz srednje škole?
Jesam! Moja najbolja prijateljica i ja išle smo zajedno u razred. Divno je kad nađeš nekog u toj dobi i kada vas odrastanje i način na koji se razvijaš kao pojedinac, uvijek vraća na tu istu osobu. Ljudi često gaje prijateljstva s prijateljima iz srednje ili čak osnovne škole samo zato jer se 'dugo znaju'. To nije garancija za prijateljstvo jer se mnogi ne bi niti pozdravili da su se upoznali u dvadesetima ili kasnije.

Jeste li bježali sa satova?
Pobjeći, jer kao 'želim biti faca', mi je uvijek bila najgluplja moguća stvar. Pa zašto bi itko normalan radio nešto gdje čak sam sebi ne daješ priliku da se izvučeš. Hahahaha... Iskreno, radi roditelja i tolerancije škole na moje izostanke zbog nastupa, koje sam tada često imala s plesnom grupom, takve izlete si nisam dopuštala.

Najveći problem koji vas je tada mučio?
Tad, u tim godinama, ne postoji stvar koja te ne muči.

Što biste, da se vratite vremeplovom u teen dane, savjetovali samoj sebi?
Isto što si i danas ponavljam na dnevnoj bazi: Ne uzimaj sve k srcu!

Što se, po vašem mišljenju, najviše promijenilo u odrastanju tinejdžera u usporedbi s vašim tinejdžerskim danima? Je li danas teže biti tinejdžer?
Ne znam je li im teže, ali da često pomislim kako je nama bilo ljepše bez blagodati koje oni danas uživaju – mislim! Možda im je puno stvari dostupnije nego što je bila nama prije nekih 15-ak godina i to im ubrzava odrastanje na neki način, ali mi smo stigli biti djeca u pravom smislu riječi i nije nam se to događalo preko noći. Danas kad vidim curu od 15-16 godina odjevenu kao žena, ne mogu da ne pomislim 'pa dobro gdje žuriš i zašto?!'

Jeste li imali problema s bullyingom vršnjaka? Što biste savjetovali mladima koji su izloženi vršnjačkom zlostavljanju?
Definitivno bi se trebalo više poraditi na osvješćivanju djece i mladih oko ovog problema.
Jer to je definitivno problem! I u naše doba je to bilo prisutno, samo što nije imalo ovako zvučno ime bullying pa nije toliko upadalo u oči. Posljedice bullyinga su puno veće od pukih natpisa u medijima s vremena na vrijeme. Djeca su male spužve, kako upijaju dobrotu, tako upijaju i loše stvari koje se mogu reflektirati na njih i kad već debelo zakorače u odraslije razdoblje života. Gorak okus u ustima teško se gubi.

Vaša poruka tinejdžerima?
Ovako stoje stvari: Uživajte koliko je god to moguće. I kad pomislite da vam je najteže, dignite glavu i krenite dalje jer vas kad odrastete možda čeka i teža situacija.