E, ala, Komiža, kolijevka ribarstva istočne obale Jadrana i vlasnik titule grada od 1997. godine. Priče govore da gradić Komiža svoj naziv duguje frazi Com Issa. Kako je Issa antički naziv za Vis, ta fraza bi u prijevodu značila - mjesto pored Visa.

Gradić koji brzo obiđeš, ali u svakom obilasku nađeš nešto novo. Gradić koji odiše svojom izvornošću, cijeli sazdan od kamenih kuća, kojem dodatnu magičnost daju njezini stanovnici svojim cokavskim narječjem, zasigurno nerazumljivim za one koji ga čuju prvi puta. Komiške ulice su sa svojim rasporedom, uskim prolazima, vinarijama, ateljeima izvor neprestanog čuđenja i radoznalosti gdje se svaki dan može istražiti i otkriti nešto novo.

Naravno, tu su i poznatije znamenitosti ovog gradića poput Komiške kule, crkve Sv. Nikole, poznatije kao Muster, koju je u 12. stoljeću, u znak zahvalnosti komiškim ribarima što su ga spasili od oluje, posvetio prvi papa koji je stupio na hrvatsko tlo, Papa Aleksandar III, te crkve neobičnog imena, blizu plaže hotela Biševo - crkva Gospe Gusarice.

Legenda govori da su je krajem 16. stoljeća španjolski gusari opljačkali i spalili. Nedugo nakon toga, oluja je potopila brod, gusari poginuli, teret potonuo, a jedini spašeni predmet bila je slika Majke Božje koju su valovi vratili na žal pred spaljenu crkvu. Tada su Komižani ponovno sagradili crkvu pod nazivom Crkva Gospe Gusarice.

Već spomenuta komiška kula zvana Komuna također ima dugu povijest, potječe još od 16. stoljeća, a ta nekadašnja mletačka kula u svojoj unutrašnjosti krije Ribarski muzej. Posjet muzeju nalikuje vremeplovu od začetka ribarstva u Komiži pa do danas jer su izložena razna ribarska oruđa, velika zbirka mornarskih čvorova, kao i specifična vrsta ribarskog broda, čuvena komiška gajeta falkuša.

Mjesto koje u Komiži okuplja većinu mladih posjetitelja je plaža Kamenice. Put do nje vodi pokraj žalosnih ostataka nekadašnje čuvene tvornice za preradu ribe - Neptun. Nekada je Komiža, prije pedesetak godina, imala čak sedam ribljih tvornica koje su se s vremenom udružile u tu jednu, Neptun, a sad i ona zjapi napuštena, nostalgično otužna. Kažu da je svemu kriv zloćudni tumor pretvorbe.

Kamenice su ne pretjerano posebna šljunčana plaža, zanimljiva po tome što na plaži ima izvor pitke vode, skromni lounge bar u sklopu kojeg se može odmoriti i u krevetu na plaži, a samo mjesto se tijekom noći pretvara u boom odredište za mlade, obogaćena glazbenim programom, umjetničkim performansama, noseći nadimak komiškog Zrća.
Nešto dalje postoji i nudistički dio, do kojega se dolazi kroz šumarak u kojem su se smjestili ilegalni kamperi, a zatim se skreće na puteljak prepun agava te se spušta strmim stazama da bi se konačno došlo do željenog dijela oaze naturizma.

Glazbena kulisa našeg ljetovanja na ovom otoku bila je popraćena svakodnevnim slušanjem Gege bilo iz restorana na plaži bilo iz lokalnih kafića. Netko neupućen pomislio bi da je riječ o njihovom lokalnom Tamburixu, ali s pozitivnim predznakom, a nama se ta njegova muzika baš simpatično uklopila u taj ambijent.

Provodeći osmodnevno ljetovanje na Visu, bilo bi šteta propustiti i odlazak na obližnji otok Biševo, nekadašnje stanište sredozemne medvjedice, i tamo svjedočiti prirodnom fenomenu - Modroj špilji. Kada je mirno more i sunčan dan, u vremenu od 10 sati do podneva, kroz podvodni ulaz na 18 metara dubine u špilju prolaze sunčane zrake i stvaraju čudesno plavetnilo, dok predmeti na površini postaju srebrnasti.

Posjetili smo i divne pješčane plaže Porat, Stončicu, kao i uvalu Stinivu - karakterističnu po tome što je do nje teško doći s kopna zbog strmog puta, a s morske strane je okružuju dva grebena između kojih ne može proći oveći brodić ili jahta, nego tek čamac.

U našem turističkom obilasku brodicom oko otoka Visa, poseban doživljaj je bilo kupanje u Zelenoj špilji – nazvanoj tako jer se na svodu spilje nalazi otvor kroz koji dopire svjetlost i stvara zanimljiv zeleni stup do nekoliko metara u dubinu.

Govoreći o Visu, nismo preskočili ni upoznati zanimljivosti tog istoimenog grada - diviti se najvećoj zbirci amfora u viškom arheološkom muzeju i arheološkim iskopinama rimskih termi u centru grada, pokušati ući u samostanski vrt na poluotočiću Prirovo u želji da vidimo ostatke nekadašnjeg rimskog teatra, ali i slikati turiste koji su se ispružili na ležećim policajcima u uskim uličicama.

Svakako treba spomenuti i plažu pored Češke vile, dijela Visa koji je bio u posjedu JNA do prije dvadeset godina. Plaža blizu savršenstva ispunjena sitnim šljunkom, jednostavno te očara kada legneš u plićak, masiran blagim udarcima valova, pokriven njihovom pjenom, obavijen bijelim mokrim krijestama u smiraj dana.

Finale našeg ljetovanja na Komiži, kulminiralo je proslavom ribarske noći - tradicionalnim manifestacijom koja se održava prve subote u kolovozu. Tu se večer tek vidi zbroj svih turista, vreva na ulicama i rivi. Po cijeloj dužini rive bili su poslagani štandovi na kojima su se mogli kupiti kolači od smokava, rogača, vina, porcije srdelica, dagnji, tune na žaru, komiške pogače - sve to ispunjeno pjesmom i nastupima domaćih klapa, a za kraj vatromet u ponoć s vrha komiške kule.

Poslije svega, Komiža će ti ostati u sjećanju kao stara ljubav kojoj bi se rado vratio - i vratiti ćeš se.

Naravno, i ne zaboraviti ponijeti nekoliko CD-ova koje ćeš donirati fonoteci autobusnih linija.