Putujem i volim putovanja, ali uvijek, kao i svaki turist, biram toplije krajeve, pješčane plaze i slamnate ležaljke, a ova zemlja ima sve samo ne to. Da, da, čula sam tisuću puta skrivene želje svojih prijatelja koji su Moskvu spominjali kao jednu od željenih destinacija i to mi je odzvanjalo u ušima dok sam koračala Crvenim trgom ili, kako bi Rusi rekli, 'Krasnom ploščadi'. Crveni trg odvaja Kremlj - rezidenciju ruskog predsjednika od stare povijesne trgovačke četvrti Kitaj gorod ili u prijevodu Kineski grad. Zaista je predivan, jedinstven i moćan, razmišljala sam dok sam gazila ploče na trgu, a u hladnom zraku se osjećao duh burnih vremena. Kud god mi je pogled skrenuo, vidjela sam povijest uokvirenu predivnom arhitekturom u nizu građevina koje su pričale svoje priče. Jedna od njih je i Lenjinov mauzolej u kojem je izloženo Lenjinovo balzamirano tijelo, dok pokraj mauzoleja gori vječna vatra u spomen na poginule borce Sovjetskog Saveza. Taj mauzolej čuva 'Mirna straža' i zaista se može reći da su mirni ti hrabri i promrzli dečki na ledenih popodnevnih -6 stupnjeva Celzijevih.

Dalje u nizu nastavlja se Kremlj, bivše sjedište ruskih careva, impresivna utvrda vezana ogromnim zidinama koje uokviruju zlatne kupole, koje lede krv u žilama. Tog trenutka osjećala sam nevjerojatnu energiju koja mi prolazi tijelom dok sam u nevjerici promatrala to veličanstveno zdanje pitajući se je li moguće da je to ljudska ruka napravila, a onda sam podigla pogled, a pred mojim očima zablistalo je nešto za što ni sama nisam znala, nešto ljepše nisam u životu vidjela. Bila je to katedrala Sv. Vasilija Blaženika - prekrasna građevina od koje se ukopate u mjestu. Napravio ju je Ivan Grozni u 16. stoljeću da obilježi svoja osvajanja. Postoji i legenda koja kaže da je nakon završetka crkve Ivan Grozni dao oslijepiti graditelja kako ne bi napravio ništa ljepše. Na sredini Crvenog trga nalazi se državni povijesni muzej na koji se s lijeve strane nadovezuje GUM, najveća trgovačka robna kuća u Moskvi.

Na ovom trgu nalazi se i spomenik velikom ruskom vođi Zukovu. Šečući se gradom, pokušala sam pronaći neku od fasada koja se razlikuje od ostalih, ali to je bilo nemoguće jer naprosto sve, ali baš sve ukrašene su ornamentima. Na mjestu današnjeg Crvenog trga nekada su se nalazile drvene građevine koje su srušene 1493. na zapovijed cara Ivana III, a car je tu odluku donio zbog učestalih požara koji bi se u trenu proširili na ostalu drvenu građu. Kasnije se tu razvila moskovska tržnica, a potom se taj prostor koristio za razne svečanosti pa i krunidbe ruskih careva, kao što i danas služi za različite ceremonije ruske vlade.

Tijekom sovjetske ere, Crveni trg zadržao je svoje značenje postavši glavni trg nove sovjetske države gdje su se održavale različite parade. Jedna od poznatijih je ona iz 1941. kada su grad opkolili Nijemci, i parada pobjede 1945. kada su preživjeli vojnici bacali zastave poražene nacističke vojske ispred Lenjinova mauzoleja.

Moskva me impresionirala i hranom, za koju, iskreno, nisam očekivala da će biti tako ukusna. Možda sam podsvjesno očekivala teška i jako začinjena jela s obzirom na hladne temperature ispod nule. Boršč, njihova nacionalna juha od cikle i kupusa kuhana na suhom mesu zapravo je bila jako ukusna iako mi se prvotno svojom izrazito crvenom bojom nije svidjela.

Tipičan ruski restoran na sredini kojeg stoji starinska kočija s mnoštvom salata koje gosti sami sebi poslužuju uz prethodno  glavno jelo koje je odabrao konobar, što su u većini slučajeva mlade žene. Zaista je neobično za vidjeti, pogotovo ako na sredini restorana raste veliko stablo, nekakva nikad viđena biljaka čudnih zelenih listova, a kuhari sva jela rade pred gostima restorana, tako da zaista, dok jedete, vjerujte, neće vam biti dosadno. Sa svojim ekskluzivnim poslovnim društvom podsjetila sam i jedan od najluksuznijih restorana u Moskvi, Puškin, čija je unutrašnjost kombinacija muzeja i nacionalne biblioteke, gdje smo redom degustirali najbolje riblje specijalitete čudnih francuskih naziva, posluživala su nas petorica različitih konobara, jedan za vino, drugi za jelo, treći za mijenjanje posuđa i tako dalje da ne nabrajam, svi redom u bijelim rukavicama odjeveni kao sluge u nekadašnjim carskim dvorcima.

'Sve je lako kad si bogat', pogotovo u ovom gradu, razmišljala sam, tada si možeš bildati ego na različite načine, a ovo je jedan od tih.

Tijekom svog boravka u Moskvi, posjetila sam i Nacionalni muzej. Impresionirana bogatstvom koje se u njemu nalazi, nadobudno sam ponijela fotoaparat da zabilježim što vise, ali, naravno, ako se želi fotografirati, mora se dodatno platiti 450 rubalja (10 eura) sto sam i uradila ne želeći prepustiti ništa slučaju, pa da mi poslije bude žao. Dok sam se penjala skalama i fotkala umjetninu za umjetninom misleći da je to sve što sam vidjela, na vrhu sam ostala zatečena kada sam vidjela da zidovi kupole na vrhu muzeja jasno prikazuju 'Bitku na Borodinskom polju 1812.' To je jedan od najkrvavijih pohoda Napoleonovih ratova.

Puno se još toga u Moskvi može vidjeti, onoga što mi je oduzimalo dah u nizu; 'Sedam sestara', komplekse koje je izgradio Staljin, ogromne objekte koji podsjećaju dijelom na katedrale.

Svih sedam zgrada vidi se sa svih većih uzvišenja u gradu i one su najviše zgrade u centralnom djelu Moskve, osim tornja Ostankino. Vozni park ruskih naftaša u samom centru Moskve i sirotinja na ulici koja postaje sve brojnija i brojnija kada napuštate centar grada, dovodi vas do spoznaje da zapravo tu nema srednjeg staleža, već za one koji imaju neizmjernu količinu novca postoje mjesta kao što su ogromni trgovački centri u kojima će oni taj novac ostaviti, kao sto su posebni marketi i u kojima, vjerovali ili ne, kilogram zelenih jabuka stoji nevjerojatnih tri tisuće. Da, da, tri tisuće kuna i, pazite, nije prazan! Ruski kapitalizam sagradio je takva mjesta da bi ruska lova ostajala u Rusiji. Ako imate sreću da ulazite u skupinu tih bogatijih, onda je Moskva i čitav njezin sjaj idealno mjesto za živjeti, jer imate najluksuznije šoping-centre na svijetu gdje si možete kupiti Hermesovu 'birkinicu' za sitnih 100 tisuća eura, a to je samo jedna u nizu luksuznih stvarčica koju ćete si priuštiti... Naravno, ako ste dovoljno sretni i neizmjerno bogati.
Da, Moskva nije Rusija, Moskva je Moskva, crno-bijeli grad koji oduzima dah.