DJ škola za bebe? Joga za novorođenčad? Ima i toga. U New Yorku djeluje radionica za disk-džokeje namijenjena djeci od tri mjeseca do tri godine. Kad izađe iz pelena i poraste, neka će beba možda stići i do Zrća, ali školi je navodno cilj da uz glazbu i pokret djeci povisi kvocijent inteligencije, poveća broj sinapsi, ubrza učenje jezika i poboljša motoriku. Umjesto prve igračke, današnji klinci u ruci drže tatin mobitel, s dvije se godine igraju računalom i u vrtiću tepaju strani jezik, no moraju li se baš od prvoga dana odgajati imitiranjem interesa odraslih?
'Ruke gore, ruke gore! Plješćite, plješćite! Ritam, ritam! Njišite bokovima, brže, brže!' obraća se voditeljica Natalie Weiss polaznicima tečaja za disk-džokeje uz tutnjavu nekog housea u njujorškom Brooklynu. Ništa posebno i novo, da nije riječ o 'DJ školi za bebe'. Dok curice u pelenama love ritam na parketu, jedan dvogodišnji klinac stišće gumbe na pultu za miksanje, a drugi slične dobi pokušava staviti gramofonsku ploču na pravo mjesto, ali mu to ne uspijeva pa je baca na pod. Slušalice jedne klinke završavaju u ustima, dvoje od dvadeset polaznika kmeče, jer im buka valjda ide na živce te uz maminu pomoć plješče jedino četveromjesečna beba u majčinu krilu.
Beba nije najmlađa, jer je tečaj namijenjen djeci od tri mjeseca do tri godine. Prerano za takvo što? 'Možda još nisu dovoljno stari da drže gitaru, ali su dovoljno odrasli da mogu stiskati gumbe', kaže voditeljica i osnivateljica škole, 31-godišnja Natalie Weiss, pjevačica, performerica, skladateljica i nastavnica alternativne umjetnosti. Svoj CV nakitila je autorstvom četiriju 'urnebesno subverzivnih' mjuzikla, organizirala radionice u kojima starija djeca mogu eksperimentirati s elektronskom glazbom, a tome sada dodaje 'Baby DJ School'.
DJ u pelenama
Dječje pjesmice? Staromodno. Natalie Weiss radije će našeg tradicionalnog 'Zeku i potočića' prepjevati u stilu hip-hopa ili 'Tata kupi mi auto' u 'Tata voli disko, disko...' Jer tečaj mora korespondirati s generacijom mališana koji umjesto prve igračke drže tatin mobitel, s dvije godine se zabavljaju računalom i u vrtiću tepaju strani jezik. Kada izađe iz pelena i malo poraste, neka od beba iz bruklinške školice možda će stići do kakvoga Zrća, no voditeljica objašnjava da cilj nije odgajati novog Armina van Buurena, Tiestu i Davida Guettu, nego uz glazbu i pokret djeci povisiti IQ (za tri boda, tvrdi), povećati broj sinapsi, ubrzati učenje jezika i poboljšati motoriku pa ne želi da njihovi roditelji to shvate kao Zrče, nego kao školu.
I u nas ima tečajeva engleskoga za mališane u dobi od godinu i nešto, škole za tenis počinju već od tri i pol godine, ritmika je odavna poznata, a zagrebačko kazalište Mala scena nudi 'Priču o vodi', predstavu za djecu od godinu i pol do pet godina , jer ravnateljica Vitomira Lončar objašnjava da su predstave za dvogodišnjake ustaljena praksa u svijetu.
A u svijetu jest ustaljena praksa ranog glazbenog obrazovanja. Što je dijete ranije i češće sluša, to brže i bolje razvija svoje glazbene vještine, a taj proces, kažu stručnjaci, odražava i način na koji djeca uče jezik. Na mjestima poput američkog Sveučilišta Michigan u posebnim radionicama potiču se glazbene sposobnosti djece vrtićke dobi, uz pjevanje, skandiranje, pokrete i vježbe na bubnjevima i udaraljkama. Nudi se i glazbeno obrazovanje u terapijske svrhe, uključujući posebne radionice za bebe od samoga rođenja do tri godine.
Kad se svijet odraslih doslovno preslikava u svijet najmlađih
Još je početkom pedesetih godina mađarski skladatelj, pedagog, lingvist i filozof Zoltan Kodaly ustvrdio da je ono što dijete čuje u prvih šest godina trajno zapisano u memoriji i da je učenje glazbe u školi prekasno, jer se u predškolskoj dobi pohranjuje najveći dio glazbenih impresija. I profesor neurofiziologije s Harvarda Howard Gardner u knjizi 'Okviri uma' govori o potrebi ranog razvijanja višestruke inteligencije pod kojom podrazumijeva nekoliko vrsta, od jezične i logično-matematičke, do prostorne i glazbene.
Što raniji, to bolji susret s glazbom, stoga ima debelo teoretsko opravdanje; pitanje je samo hoće li se poći od 'Tašun, tašun', Mozarta ili nove house glazbe uz pult za miksanje. O 'DJ školi za djecu' stoga s podozrivošću govore kao o pomodnom trendu u kojemu se još jednom svijet odraslih doslovno preslikava u svijet najmlađih.
A među pomodnim odgojnim trendovima prije godinu, dvije glavni hit je bila joga za bebe. Mame, obično i same pobornice joge, hrlile su s mališanima na tečajeve, ali je interes splasnuo kada se na YouTubeu pojavila snimka Ruskinje Lene Fokine, koja već 30 godina po svijetu drži seminare za najmlađe, uključujući novorođenčad. Prema Fokini, baby jogu prakticirala su stara afrička plemena, a ponovno ju je oživio neki dr. Igor Čarkovski, koji s njom zajedno vodi seminar. Iako liječnici upozoravaju da dramatični i neprirodni pokreti u malih beba mogu dovesti do krvarenja u mozgu, krvarenja mrežnice i oticanje mozga, Fokina na spomenutoj snimci iznad svoje glave vitla vrišteću dvomjesečnu bebu, držeći je samo za jednu ručicu. Zgroženi korisnici YouTubea odmah su pokrenuli peticiju za zabranu njezina rada, a neke su web-stranice skinule snimku bojeći se da ih ne optuže za zlostavljanje djece.
Mali disk-džokeji nisu barem izloženi takvoj opasnosti. Majka jednog od njih objašnjava da svome djetetu samo želi pokazati što više toga u životu, a Natalie Weiss tvrdi kako 'naprosto osjeća da klinci uživaju'. Oni koji to promatraju sa strane, kažu da u svemu ipak najviše guštaju tate i mame.
