Jedna od zadaća koju su za nas naši psi obavljali od pamtivijeka, bila je zaštita. Primjerice, lavež je pasja značajka koja je nastala odabiranjem 'lajavijih' pasa koji su najavljivali dolazak uljeza. Kasnije, čuvanje ljudskih nastambi postaje jedna od redovnih pasjih dužnosti za koju su korišteni raznovrsni pripadnici psećeg roda.

Pri tome, valja razlikovati dvije čuvarske uloge. Prva je najavljivanje uljeza i to doista mogu činiti psi raznih pasmina. I maleni kućni psi poput maltezera izvorno su, uz ulogu ljubimaca, bili i čuvari te mnogi od njih i danas lajanjem srčano najavljuju posjetitelje.

Druga čuvarska uloga je i fizički sukob s uljezom gdje se od psa očekuje da ugrizom naudi potencijalnom lopovu ili napadaču i za tu svrhu uzgajane su brojne pasmine pastirskih, ovčarskih i službenih pasa te molosa poput mastifa.

Istinski čuvar, koji obavlja obje zadaće, ne samo da će prijetećim lajanjem pokušati otjerati uljeza već će mu, ako u tome ne uspije i doista nauditi. Takvi psi katkad uspijevaju biti i obiteljski psi no uglavnom se radi o životinjama koje traže povećan nadzor i odgovorna vlasnika.

Psi za obranu i zaštitu, pa i u ratnim uvjetima, postoje od davnina, a u suvremeno vrijeme ih u praktičnom smislu koristi ponajviše vojska i policija. Ipak, prema riječima ljudi te struke, policijski psi često služe kao prijetnja i mnogi kriminalac zastaje već na prizor krupna i oštra psa. Nažalost, i tu su moguće zlouporabe naših najboljih prijatelja te su psi korišteni i pri napadima na ljude bez prave potrebe, zlostavljanju zatvorenika ili, nekoć, progonu robova.

Danas mnogi psi službenih radnih pasmina ne obavljaju praktične vojne ili policijske zadatke, već ih se koristi u sportu. Postoji nekoliko pasjih sportova u kojima se testiraju njihove obrambene, ali i tragačke sposobnosti. Ti sportovi su, nekad djelomično, a katkad i uvelike i svojevrstan test sposobnosti radnih pasa da obavljaju službene zadatke.

U nas je ponajviše zastupljen program za radne pse Međunarodne kinološke organizacije pod nazivom IPO, koji svoje korijene vuče iz njemačkog programa obrambenih pasa, takozvanog Schutzhund (njemački - pas za obranu) programa. Osim osnovnog ispita iz vodljivosti, program se sastoji od triju disciplina: trag, poslušnost i napad i obrana sa strogo definiranim pravilima i visokim standardima izvedbe.

Kod traga je važno da pas slijedi niskim nosom dugačku stazu kojom je prošao čovjek te da nalazi i obilježi predmete koje ovaj na njemu ostavlja. Poslušnost čine raznolike vježbe poput hodanja uz nogu, sjedanja i čekanja, lijeganja i opoziva, donošenja, svladavanja prepreka a kod poslušnosti je važno da pas bude posve koncentriran na vodiča ali istodobno visoko motiviran i veseo pri obavljanju zadataka. IPO poslušnost stilizirana je i dojmljiva te je za nju potreban povelik trud i predanost trenera.

Najatraktivniji dio IPO programa je obrana i napad u kojoj pas 'obračunava' s fingiranim napadačem, takozvanim markirantom kojeg traži u skrivalištima ali i izravnim napadima savladava. Pri IPO programu napadač koristi zaštitni rukav a psu je dozvoljeno hvatati ga samo na tom mjestu te je važno da ga drži čvrsto i ne ispušta do umirenja odnosno naredbe vodiča.

IPO program, valja reći, ne stvara agresivne pse i mnogi natjecateljski psi posve lijepo žive i u urbanim sredinama te jako dobro razlikuju rad na terenu od stvarnih situacija. Neki su čak i vrlo blagih i prijateljskih karaktera.

Hrvatska već godinama ima nekolicinu predanih i veoma uspješnih natjecatelja u ovoj disciplini. Ipak, rezultati Dražena Cara i njegova Fana te Dubravka Delića i Darta na svjetskom prvenstvu 1992-e godine još nisu nadmašeni. No, valja dodati i to da u specijaliziranoj IPO disciplini traganja imamo i ekipne svjetske prvake (Dubravko Stipanić, Kruno Valušek, Zvonko Klen) te smo i mi bili domaćin svjetskog tragačkog prvenstva 2011-e godine. IPO program atraktivan je no, po osobnom sudu, sve više pati od boljke vrhunskih sportova a to je da su kriteriji sve veći i od pasa se traži sve veća preciznost što ne mora značiti i veću potencijalnu sposobnost za obavljanje zadataka a može za pse predstavljati prevelik stres.

Ono što je u Njemačkoj bio Schutzhund program u Francuskoj i Belgiji je takozvani RING program. Ring je nastao kao atraktivna aktivnost na početku dvadesetog stoljeća kojom se zabavljalo posjetitelje sajmova a prilagođena je atletskim i karakternim sposobnostima belgijskog ovčara (pasmine malinois).

RING je ponajprije sport vezan uz zadatke napada i obrane a postoje suštinski tri inačice: Francuski, Belgijski i Mondioring (pod patronatom FCI-a). Sva tri sporta razlikuju se u nijansama a zajedničko im je da ih čine tri discipline: poslušnost, skokovi, i obrana.

Pri poslušnosti se manje inzistira na formi a više na obavljanju zadataka te praktičnosti a skokovi su veoma atraktivni i zahtjevni. Obrana uključuje čuvanje predmeta, pretraživanja skrivališta i praćenja te napade na markiranta koji je posve zaštićen zaštitnim odijelom jer je u ringu psu dozvoljeno gristi i noge i ruke pa čak i predio ramena.

Ring je iznimno atraktivan sport za koji treba mnogo truda i strpljenja a psi koji na terenu djeluju zastrašujuće svejedno mogu biti socijalni. Posljednja disciplina vezana uz obranu i zaštitu je nizozemski program za policijske pse KNPV. Radi se o 'najtvrđem' pasjem sportu koji je posve orijentiran na praktičnu primjenu. Program s ringom dijeli mnoge elemente no još je više nalik stvarnim situacijama, od psa zahtijeva veću samostalnost te se dio odvija u šumi a dio na terenu i poslušnost uključuje uz skokove i plivanje. Napadač se sa psom doista bori i posve je zaštićen odijelom a mnogi od pasa koji polažu ove ispite namijenjene vojnim i policijskim psima kasnije doista i obavljaju te zadatke. KNPV-om su se bavili i bave se i neki naši kinolozi koji su uspješno polagali ispite u Nizozemskoj a vrijedi spomenuti Roberta Grgića i Mladena Bezaka.

Pseći sportovi sa službenim pasminama mogu se na određeni način usporediti s ljudskim borilačkim sportovima i mnogo više se bave psećim i ljudskim mentalnim i tjelesnim kapacitetima no što im je nakana stvoriti 'opasne pse'. Naprotiv, psi koji prolaze ovakvu složenu obuku pod mnogo su boljom kontrolom te u tom smislu predstavljaju manji rizik za okolinu no psi istih pasmina i predispozicija koji nisu odgajani ni školovani na pravi način.