'Postoje određene riječi i izrazi koje je naizgled teško prevesti s jednog jezika na drugi i koje izazivaju nesporazume između govornika dvaju jezika. To je činjenica o kojoj sam razmišljao dok sam puzao na rukama i koljenima preko stijena, pokušavajući ne gledati dolje i ne razmišljati o svojem strahu od visina dok smo se penjali prema prvoj autentičnoj legendi dana na vrhu brda izvan Šibenika. Jedna je stvar bila popeti se do vrha kako bismo čuli legendu, ali je bilo skroz nešto drugo zamisliti kako ću se pobogu spustiti dolje. Taj je strah možda bilo djelomično objašnjenje legende (premda je i ova mogla biti izazvana većom količinom rakije) u kojoj je dječak pazio na stado ovaca te je izgubivši jednu počeo paničariti. Odjednom se pred njim stvorila žena u bijelom s malim djetetom u naručju, no ubrzo je nestala', piše Paul na svom blogu.

A legendu s vješticama podijelio je s čitateljima svog bloga:'Bilo je ohrabrujuće vidjeti da je sljedeća legenda smještena u razini mora, u dojmljivoj tvrđavi Sv. Nikole u Šibeniku, jednoj od nekoliko tvrđava koje čuvaju grad. Tvrđava je ovlaš povezana s kopnom, prijelazom sačinjenim od kamenja. Što se tiče legende, bio je to naš prvi susret s vješticama: Dobra je bila udana za Jurka koji je imao ljubavnicu. No, ljubavnica nije bila nevinašce pa je i sama zavela plemića koji se zaljubio preko ušiju u nju. U gradiću se počelo pričati da su se Mrna, njena majka i Dobra urotile sa samim vragom da bace čini na ovog plemića. Trebale su biti kažnjene za ovo nedjelo i podvrgnute Crkvenoj inkviziciji zbog čega je pozvan fra Ivan Trogirski. Majka i kći su uspjele pobjeći iz tamnice te im se otada gubi svaki trag. Izvrsna gluma u tamnicama tvrđave, a moj omiljeni dio bila je kazna namijenjena majci – morala je jahati magarca po cijelom gradu držeći ga za rep. No, nije da je to nešto što bih bio volio vidjeti…'

No, Paula je daleko više oduševila jedna moderna legenda. 'Nisam neki ljubitelj košarke i nisam nikada prije bio u Šibeniku, ali sam znao da se ne može napustiti grad prije odavanja počasti Draženu Petroviću, pravoj legendi Hrvatske i svjetske košarke, čiji je život tragično prekinut u prometnoj nesreći. Naš je vodič imao tri metra i najsnažniji stisak ruke ikad. On je također igrao s Petrovićem u šibenskoj mladoj momčadi i uskoro je postalo jasno koliki utjecaj i poštovanje i dan danas Petrović ima u klubu. To mi se u Hrvatskoj sviđa – mladi sportaši uspijevaju u mlađim naraštajima probuditi poštovanje i osjećaj organizacije. To je nešto što sam primijetio u predanosti koju su pokazivala djeca članovi veslačkog kluba u Jelsi.

Dozvolili su nam da posjetimo košarkašku dvoranu gdje je Petrović postao poznat prije odlaska u SAD, a tu smo imali i nekoliko minuta priliku gađati na koš ili kako Amerikanci kažu 'shoot some hoops'. Moj američki kolega Mike činio se najizgledniji favorit za gađanje trice, ali je na kraju ispalo da je njegova najveća vještina vrtjeti loptu na jednom prstu. Nije ni to mačji kašalj, moram dodati. Ipak, zvijezda Touristarovog tima bio je nitko drugi doli sama gospođica Ashley Colburn, čije su nas vratolomije na parketu svih posramile', piše Paul Paul čiji blog u cijelosti možete pročitati ovdje