Rossy de Palma posjeduje takve fizičke atribute da je njezin lik nemoguće zaboraviti ma i da smo je vidjeli tek na dvije sekunde. Ovoj španjolskoj glumici i pjevačici priroda nije laskala u tolikoj mjeri da bismo njezine crte lica mogli nazvati prilično nepravilnima, no unatoč tome teško se oteti dojmu da je Rossy de Palma jednostavno fascinantna, ako ne i prekrasna. Ono što je čini jedinstvenom je upravo činjenica da je Rossy uspjela u onome o čemu milijuni rasnih ljepotica mogu samo sanjati listajući modne časopise i buljeći satima u kojekave showbizz emisije, a to je da postane ne samo ikona filma, već i mode. Nju je, naime, početkom osamdesetih godina otkrio slavni redatelj Pedro Almodóvar dok je radila kao konobarica u jednom opskurnoj birtiji u kojoj su se okupljali kojekakvi umjetnici. Ona je u to vrijeme već bila uključena u supkulturni pokret Movida madrileña koji je izvršio velik utjecaj na urbanu kulturu postfrankističke Španjolske, no susret s danas najpoznatijim španjolskim sineastom pretvorio ju je u kultnu ličnost. Postala je njegova ponajdraža glumica i zaštitno lice, odnosno chica Almodóvar u filmovima kao što su 'Kika', 'Cvijet moje tajne' te 'Žene na rubu živčanog sloma'. Almodóvar je Rossy, ponajviše zahvaljujući licu koje krasi nos zaista raskošnih dimenzija, nazvao 'kubističkom ljepoticom'. No to je bio samo početak njezinih umjetničkih i kreativnih snaga obučenih u snažnu karizmu i upečatljivu pojavu. Naime, za muzu i najdraži model ranih devedesetih ju je 'prisvojio' Jean-Paul Gaultier, francuski dizajner koji slovi za posljednjeg velikog kreatora francuske visoke mode. Danas četrdesetpetogodišnja Rossy živi u Parizu, ima dvoje djece te se najviše bavi glazbom u svojevrsnoj intimnijoj varijanti, ne eksponirajući se previše izvan okvira svojih nastupa.

Helena Bonham-Carter potječe iz jedne od najuglednijih obitelji britanskih političara te je u njezinom obiteljskom stablu moguće nabrojati lijepi niz uglednika i bogataša unatrag zadnjih par stoljeća. Nakon što nije bila primljena na King's College u Cambridgeu zato što su profesori na upisu smatrali da bi se Helena već tada lako mogla predomisliti i posvetiti filmskoj karijeri, počela je s ulogama u raznim povijesnim ekranizacijama. Te su je uloge obilježile kao tipičnu 'englesku ružu', no samo kada je riječ o fizičkoj ljepoti. Privatno, Helena njeguje jedan prilično bizaran stil odijevanja i života općenito po kojem je već postala glasovita, a za koji bismo tek uvjetno mogli reći da se uklapa u nobl porijeklo njezine obitelji. Obilježena ulogama u kojima je imala prilike nositi povijesne kostime raznih epoha, Helena njeguje stil koji uključuje čitav niz praretro artikala koji asociraju na viktorijanske lutke, kao što su ženske duge gaće s čipkanim porubima. No, to nije jedini razlog zašto bismo Helenu mogli nazvati u najmanju ruku blago ekscentričnom. Ona je, naime, partnerica i muza redatelja Tima Burtona, u čiji se opus i inspiraciju apsolutno uklapa svojom pojavom. Burtonovski film teško je zamisliti bez nje kao i bez Johnnyja Deppa, a fascinantno je kako su se ona i Tim samo 'potrefili' na privatnom i poslovnom planu, pa danas čine nezaobilazno bizarni duet filmskog svijeta.

Dita von Teese je ostvarila san mnogih malih provincijalki da postanu fatalne dame odjevene u najfinije haljine i dragulje na prilično neuobičajen način. Kao djevojčicu su je fascinirali crno-bijeli filmovi i glumice zlatnoga doba Hollywooda, a posebice joj je za oko zapelo rublje koje su nosile, a koje je uključivalo steznike za struk, haltere i svilene čarape. Kao osamnaestogodišnjakinja je počela raditi kao striptizeta, što i nije neko čudo za mnoge djevojke diljem Amerike, no svoju je točku i scensku ličnost oblikovala imajući za uzor pin up djevojke četrdesetih i pedesetih godina prošloga stoljeća. Pojavljivala se tako u korzetima, halterima i svilenim rukavicama do lakta te se uspjela nametnuti kao sofisticirani unikat u moru bezličnih i vulgarnih striptizeta. Tijekom godina Dita je minuciozno osmislila svoj izgled, tako da njeguje bijelu porculansku kožu koju ama baš nikad ne izlaže suncu, kosu boji u crno te uvijek ima retro frizure, šminku, odjeću i sav mogući accesoire. Rublje joj je najveća strast, tako da ima poveću zbirku korzeta, ali i retro cigaršpica, balerinki, šešira te ostalih 'damskih' artikala. Danas se više ne naziva striptizetom već umjetnicom burleske, a njezine točke uključuju ples na prstima u balerinkama, praćakanje u divovskoj čaši za martini, mahanje nožicama iz pudrijere, vožnju na konjiću karusela… Za njezin se lik u svojim redovima bore najugledniji dizajneri i svi koji bi htjeli da ih čarobna Dita obaspe daškom starog glamura.

Britanska glumica Tilda Swinton po mnogočemu odskače od sterotipa filmske zvijezde. Potječe iz vrlo stare škotske obitelji koja je bila poznata još u devetome stoljeću, obrazovala se u školi koju je pohađala i princeza Diana, a kasnije na Cambridgeu. Od samih glumačkih početaka posvetila se radu na umjetničkim i nezvisnim filmovima, surađujući s uglednim imenima poput Dereka Jarmana te Jima Jarmuscha. Visoka 1,80 metara te vrlo specifičnog androgenog izgleda, u nekoliko je navrata glumila muške uloge, tako da je u 'Mozartu i Salieriju' utjelovila lik jednog od najvećih skladatelja klasične glazbe. Iako sve do pojavljivanja u 'Narnijskim kronikama' možda nije bila toliko javno eksponirana, Tilda je i dobitnica Oscara za ulogu u filmu 'Michael Clayton'. Već nekoliko godina slovi kao jedna od najbolje odjevenih glumica, a poznata je njezina izjava da ili nosi vrhunske komade iz kolekcija visoke mode ili odjeću iz Caritasa. No, najneobičniji podatak o ovoj divi specifične ljepote jest da joj je pošlo za rukom ono o čemu sanjaju mnoga zaljubljiva ženska srca, a to je da živi u skladnoj zajednici s dva muškarca. Dok sa škotskim umjetnikom Johnom Byrneom dijeli dom i brigu oko njihovo dvoje djece, također je u vezi s mlađahnim novozelandskim slikarom Sandrom Koppom. On ne samo da joj pravi društvo na silnim putovanjima koje zahtijeva njezino zanimanje, već je često prisutan i u domu Byrne-Swintonovih, čime je očito nadopunio Tildinu obiteljsku sreću.

Danas šezdesetjednogodišnja Grace Jones sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća bila je jedna od najintrigantnijih ličnosti svjetske scene. Rođena na Jamajci, kasnije se s obitelji preselila u Ameriku te je sedamdesetih započela karijeru uspješnog modela. Bila je vrlo zapažena zbog svoje visine i atletske građe, tako da nije promakla oku kultnog umjetnika i uopće ličnosti epohe Andyja Warhola. Grace mu je postala muza koju je opsesivno fotografirao te ga je pratila po čuvenim partijima u njujorškome Studiju 54. Zapamćena je njezina uloga u glazbenim vodama te njezina pojava na klupskoj sceni toga vremena, a proglašena je i za jednu od gay ikona ponajviše zahvaljujući svojim disko hitovima kao što je 'All on a Summer's Night' ili 'Suffer'. Kao glumica istakla se u ulozi zlikovke May Day u filmu 'Pogled na ubojstvo' iz serije o Jamesu Bondu te kao Zula u Conanu razaraču. Njezin partner iz tog filma Arnold Schwarzenegger je čak komentirao kako je Grace jednostavno bila presnažna na snimanjima. No, daleko je najekscentričniji izgled Grace Jones, koji je od početaka njezine karijere bio na neki način njezin zaštitni znak. Zapamćena je njezina na tjemenu kirurški ravno rezana kosa te ekstravagantna šminka u stilu osamdesetih u svim duginima bojama aplicirana vrlo slobodno po cijelom licu. Još prije tridesetak godina nije joj bio stran ni body painting - umjetnik Keith Haring ukrasio joj je tijelo ornamentima afričkih plemena. Također su joj zaštitni znak bili predimenzionirani jastučići na ramenima, koji su, uostalom, ušli u modne anale kao simbol stila osamdesetih. Njezin monumentalni izgled glasovit je i danas, a Grace Jones je zahvaljujući njemu jedna od vizualnih ikona među celebrityjima prošloga stoljeća.

Brigitte Bardot je, uz Mariju Antoanetu, vjerojatno najpoznatija Francuskinja svih vremena, glumica koja je postala seks simbol ne samo u Europi i cijelom svemiru, već i u Americi, teritoriju na kojem je rijetko koja Europljanka doživjela svojih pet minuta slave. Najčešće spominjana kao pandan seksipila slavnoj Marilyn Monroe, Brigitte je od vrlo nježne dobi rušila raznorazne barijere i predrasude. Udavala se nekoliko puta, a prvi joj je muž bio slavni redatelj Roger Vadim, s kojim se vjenčala s jedva osamnaest godina. Brigitte se proslavila kao glumica u klasicima francuske kinematografije kao što su 'I Bog... stvori ženu' te 'Prijezir', no znakovitije je da je proslavila i famoznu francusku rivijeru. Točnije, uzdigla je na razinu kulta Saint-Tropez, dotad skromno ribarsko selo u koje su Brigittinim stopama počele uplovljavati elitne jahte te se otvarati mondena mjesta za izlaske. Saint-Tropez je postao njezina baza, a izležavanje ne njegovim plažama bilo je omiljena zanimacija prekrasne ljepotice dugih tankih nogu, osinjeg struka i plave kose. Popularizirala je bikini, postala modni uzor svoga vremena, uz Jackie O. i Marilyn Monroe, a bila je inspiracija čitavoj plejadi umjetnika svoga vremena, kao što su spomenuti Roger Vadim, Andy Warhol, Serge Gainsbourg i mnogi drugi. No, na vrhuncu svoje slave i ljepote, 1973. godine je najavila povlačenje iz svijeta showbuisnessa te je otad aktivno posvećena zalaganju za prava životinja. Za razliku od svoje kolegice Sofije Loren, Bardot nije naročito lijepo ostarjela, no sama priznaje da joj je u prikupljanju bora i uništenju kože pomogla pomalo razuzdana mladost, zalijevana potocima šampanjca, kao i beskrajni sati prženja na sunčanoj Azurnoj obali. Na glasu je kao ćudljiva starica opsjednuta zaštitom životinja te deklarirana ultradesničarka. Uspjela je zaraditi kaznenu prijavu i globu od 15 tisuća eura zbog poticanja rasne netrpeljivosti, a često javno progovara protiv sve većeg broja muslimana u Francuskoj, homoseksualaca te međurasnih brakova.

Jedina diva koja dolazi iz domaćih redova koja zaslužuje punopravno mjesto među jedinstvenima ženama neobičnog izričaja pripada našoj glazbenoj ikoni Josipi Lisac. Rođena je 1950. godine u Zagrebu, a još je kao dijete svoj glas počela odgajati u Zboru Hrvatske radiotelevizije. Šezdesetih se godina počela baviti rock glazbom, a za njezin život i umjetnički opus fatalan je bio susret s glazbenikom Karlom Metikošem. U njihovoj se vezi ljubav preplitala s glazbom, a njihov prvi zajednički album 'Dnevnik jedne ljubavi' je antologijsko djelo hrvatske glazbe. Nakon Metikoševe smrti, Josipa se nikada više nije pojavila s nekim muškarcem, a u čast njemu svake godine održava koncert kao posvetu svojoj vječnoj ljubavi. Iako je Josipin glazbeni put sam po sebi osebujan, nikako se govoreći o njoj ne može izostaviti njezin modno-vizualni izričaj. Često na granici konceptualne umjetnosti, njezine su scenske, ali i svakodnevne haljine prava mala umjetnička djela. Prepoznatljive su već godinama njezina šminka te posebno frizure, tako da je kosu bojila u gotovo sve boje koje se mogu zamisliti. Poznata je po nošenju rukavica, tako da u zadnjih dvadesetak godina nije bila fotografirana ili snimana bez njih. Osim unikatnih kreacija koje joj često rade ugledni dizajneri i kostimografi s ovih prostora poput Alana Hranitelja, Josipa odijeva i komade eminentnih svjetskih modista kao što je Yohji Yamamoto. Josipa Lisac je definitivno najosebujnija scenska pojava druge polovice dvadesetog stoljeća, istinska diva naše scene.