Stilisti preporučuju da se o čarapama razmišlja kao o posebnom detalju - akcentu pri kreiranju odjevne kombinacije. Bilo da su u pitanju duge, kratke, najlon ili pamučne, čarape su uvijek dobrodošle. Čak i kad ih se nosi na sandale. Jedan od najpopularnijih modnih dodataka zadnjih sezona izrađuje Martina Herak. Njezine B*tchwitze izrađene su od rastezljivog tila, muslina, različitih boja i veličina, a izašle su na svjetlost gradskih ulica zahvaljujući odvažnim i damama sa stilom, koje se šeću s čarobnim čarapicama.

Kako je nastala priča s Bitchwitzama? Kako ste došli na ideju da ih počnete raditi?

Iako nisam poznata kao perfekcionist, prilikom predstavljanja kolekcije pazim pak na svaki detalj. Tako sam, pripremajući posljednju kolekciju MARia za proljeće/ljeto 2018., a koju sam predstavila u Bistaču zagrebačkog HNK, tražila zanimljive čarapice koje bi se mogle uklopiti u cijelu priču. Kako nisam uspjela naći adekvatne, odlučila sam ih sama izraditi, što se posjetiteljima revije jako svidjelo. Prijateljica Martina prije otprilike dva mjeseca pitala me zašto ne bih nastavila raditi čarapice koje su već nekoliko sezone jako popularne među ljepšim spolom i evo, par po par, objavom na društvenim mrežama, shvatila sam da su doista must have odjevni predmet sezone.

Ima li neka posebna priča iza imena - zašto baš B*tchwitze?

Kako sam iz Istre, a posljednja kolekcija bila je inspirirana mojim rodnim mjestom, nekako sam htjela zaokružiti cijelu priču i 'prisvojiti' kolekciji MARia novonastale B*tchwitze. Nekoliko modela čarapica ukrasila sam i materijalima koje sam koristila pri izradi kolekcije, posebno prozračnim muslinom koji se ispostavio kao odličan ukras na ovom odjevnom predmetu. U Istri za čarapice kažemo bičvice, pa mi je odjednom sinula ideja poigrati se slovima ove riječi i došla sam do imena koje mnoge još uvijek nasmije.

Sve su unikatne, posebne i svaka ima svoju priču. Koliko vam treba za izradu jednih?

Od izrade ideje, krojenja, do samog procesa izrade, traje to otprilike pola sata. Sve su izrađene od elastičnog tila, a neki su modeli, kao što sam spomenula, ukrašeni i prozračnim tilom.

Mislite li da je taj odjevni predmet često nepravedno zanemaren?

Mislim da većini čarape i čarapice služe kako bi zaštitile stopalo, no one mogu doista podignuti cijeli outfit. Kako dizajniram odjeću koju bih i sama nosila, tako sam i B*tchwitze osmislila tako da bih ih kombinirala uz svoju odjeću. Nosim ih na tenisice i na gležnjače, a ljubiteljice mode i modne blogerice kombiniraju ih često i s otvorenim sandalama na petu. Možda je do prije nekoliko godina taj odjevni predmet i bio zanemaren, no evo, i poznati dizajneri sve mu više pažnje poklanjaju.

Kakve su reakcije na njih i tko su osobe koje ih kupuju?

Čim sam objavila najavu za B*tchwitze na društvenim mrežama, odmah sam dobila nekoliko upita gdje se i kako mogu nabaviti. Reakcije su odlične i djevojke ih doista vole i kombiniraju s različitom obućom. Iznenadila sam se da ih jednako žele tinejdžerice, poslovne žene i starije gospođe, što mi naravno daje veliki poticaj da smišljam nove modele i kombiniram različite materijale.

Koliko modela trenutno imate i gdje nabavljate materijale?

Broj modela se konstantno mijenja. Postoje modeli koji su traženiji, no nastojim svaki tjedan osmisliti nove modele kako bih i sebi proces izrade učinila zanimljivijim. Materijale za čarapice nabavljam ondje gdje nabavljam i materijale za kolekcije, a koji dolaze iz Italije i Francuske.

Jesu li baš čarape ono što prvo primijetite na drugima, posebice na suprotnom spolu?

Pa možda nisu čarape ono što primijetim prvo na suprotnom spolu, no svakako nema žene koja će tolerirati modni disbalans nazvan kratke čarape i elegantne cipele ili sandale s bijelim čarapama.

Planirate li u skorijoj budućnosti krenuti u veću, masovniju proizvodnju, možda se povezati s nekom od tvornica?

Mislim da bi to bio nekakav logičan slijed, barem kada su B*tchwitze u pitanju. Naime, veliki sam ljubitelj unikatnih odjevnih predmeta i doista nikada nisam izradila dvije iste haljine ili dvije iste jaknice. Često u intervjuima ističem kako je za mene modni dizajn igra i sate provedene u svom kreativnom studiju doživljavam kao – igranje. Kada je odjeća u pitanju, često do kraja izrade ne znam kako će odjevni predmet izgledati. B*tchwitze su druga priča. Iako je u svaki par utkano puno ljubavi, njih će jednako nositi ljubitelji modnog stila koji i ja konzumiram i stvaram, ali i ljubiteljice klasike, sportskog stila... Njih se doista može kombinirati uz puno različitih modnih stilova.

Na kome biste ih od poznatih osoba voljeli vidjeti?

Voljela bih ih vidjeti na Vivienne Westwood i Karlu Lagerfeldu. Doista mi je najbitnije da postanu prepoznatljive i da ih se nosi s puno stila.

Svoje modne kreacije već ste imali priliku predstaviti svijetu te su odlično prihvaćene. Što biste istaknuli kao svoj najveći uspjeh?

Svaku reviju smatram uspjehom, svaki odjevni predmet koji izradim za mene je tog dana uspjeh, no najveći je uspjeh da radim ono što doista volim i živim. Triput sam bila u Londonu na Tjednu mode, dobila sam pozive za Japan, New York, Pariz... No evo, osim što je financijski nemoguće sudjelovati na svim tim manifestacijama, mislim da treba stvarati u kontinuitetu, u miru, ići stepenicu po stepenicu, ostvariti sebe i konstantno usavršavati svoj rad. Uspjeh dođe kada je čovjek uporan, tako da sam odlučila pričekati s izlaganjima u inozemstvu i evo, ove godine planiram otvoriti svoj showroom, pripremiti kolekciju za jesen i zimu, a sve dođe kada doista treba doći – tako i način i ideja gdje i kada predstaviti svoj rad.

Osim B*tchwitza, što još pripremate?

Uz izradu B*tchwitza, posljednjih dana bavim se stvaranjem moodboarda za nadolazeću kolekciju i izradom mini kolekcije koja se sastoji od unikatnih monokromatskih gornjih odjevnih predmeta od popelina.

Što mislite o hrvatskom street styleu i kako se po vama odijevaju Hrvatice?

Nažalost, nisam previše impresionirana hrvatskim street styleom. Možda i sama radim grešku uspoređujući nesvjesno street style u našoj metropoli i onaj u, recimo, britanskoj. Imamo modno osviještenih Hrvatica, ali čini mi se da ih se može nabrojati na prste. Većina djevojaka koje viđam u gradu izgledaju mi kao izlozi dućana popularnih švedskih brendova, kao da igraju na sigurno i da ne žele (ili jednostavno ne mogu) izraziti svoj stil. Čini mi se da je bitno biti u trendu, što je zapravo velika greška jer ne stoji svima – sve. Bitno je poznavati svoje tjelesne predispozicije, ali i karakter, jer ono što volim ponavljati jest da mi nosimo odjeću a ne ona nas.

Kakva je vaša publika, koje žene odijevaju vaše kreacije?

Doista je širok spektar žena koje nose moju odjeću. Od djevojaka i nešto starijih gospođa koje rade u kreativnoj industriji do onih koje rade manje kreativne poslove. Većina mojih kreacija može se kombinirati s klasičnijom odjećom, nositi na elegantne cipele, ali i na tenisice. To su nekako prepoznale i moje klijentice i evo, mogu reći da imam njihovo puno povjerenje kada je moj dizajn u pitanju. Moje kreacije vole žene koje ne slijede slijepo modne trendove.

Mnogi dizajneri se bore između vlastite estetike i 'onoga što se prodaje'. Kakav je vaš stav spram te vječne borbe: Kako prodati, a ostati svoj? Isplati li se eksperimentirati kad svi izgledaju isto?

Mislim da je jednako teško onima koji rade odjeću 'koja se prodaje' i onima koji ne prate trendove. Naposljetku, ovisimo o promociji i još nekolicini faktora koji nas čine manje ili više prodavanijim dizajnerima. Moja politika stvaranja je sljedeća – ja uvijek dizajniram ono što bih i sama htjela imati u svom ormaru. Nekima je to ekstravagantno, netko voli asimetriju kojoj sam sklona, drapiranje, monokromatiku. Mislim da treba eksperimentirati, ne zato da bismo bili drukčiji od drugih, već da bismo se razvijali kao dizajneri i konstantno usavršavali. Čak i ako modni dizajn gledamo isključivo kroz prizmu prodaje, svaka kolekcija mora biti bolja od one prethodne i pritom ne bismo smjeli izgubiti naš potpis, ono što bi trebalo po meni biti autentično.

Tko su vam uzori na domaćoj i stranoj sceni?

Hrvatska ima puno dobrih dizajnera, no teško je opstati pod ovim našim modnim nebom ako nemate puno ljubavi, strpljenja, rada i vjere. No vjerujem da je tako u gotovo svakoj profesiji. Mislim da se modni dizajn u Hrvatskoj dugo banalizirao, odjednom smo imali abnormalan broj samoprozvanih dizajnera koji su imali dovoljno novca da kupe modne časopise, krojačicu i prostor za dućan. No ponavljam, ista je situacija i kod nekih drugih zanimanja gdje obrazovanje, prema mnogima, nije potrebno. I dalje tvrdim da kvaliteta i već spomenuti rad i trud ipak stvaraju one koji opstaju.

Doista ne bih nikoga od svojih kolega smatrala uzorom, no veliki sam ljubitelj domaćeg dizajna i tu bih svakako spomenula rad moje drage prijateljice Morane Krklec, Nade Došen, Loredane Bahorić i Xenia dizajna. Od stranih dizajnera, oduvijek me inspirira kreativnost Rei Kawakubo i Martina Margiele.

Kakve komade vi imate u svom ormaru, kakav je vaš stil odijevanja?

U mom ormaru ima doista svega – od mojih kreacija do baletnog bodija. Nekako su moja odjeća i moje raspoloženje uvijek u sinergiji i nikada si ne mogu pripremiti odjevnu kombinaciju navečer za sljedeće jutro. Nekako se ipak najkomotnije osjećam u crnoj oversized haljini i martama. Vjerojatno kao i 90 posto dizajnerica.

Što nikako ne volite vidjeti na ženama i na muškarcima?

Masnu kosu, tenisice s povišenom petom, kombinaciju najlonki boje kože na sandale i velike kopče za kosu (osim ako žene nisu u frizerskom salonu). Kod muškaraca ne volim vidjeti košulje kratkih rukava i široka odijela.

Koje su po vama Hrvatice s najviše stila?

Đurđa Tedeschi, Tihana Harapin Zelepugin, Iva Radić i Judita Franković.

Koliko vam je poznato prezime pomoglo, a koliko odmoglo u karijeri?

Ne bih znala je li mi prezime pomoglo ili odmoglo, no jako sam ponosna na njega. I dan danas do mene dopru komentari kako je meni lakše jer se nakon mog imena nalazi prezime Herak, a moram priznati da me na početku stvaranja to i znalo iznervirati. No vjerojatno se s time borila i Stella McCartney. Danas se na takve komentare doista samo nasmijem. Otac mi je velika podrška u svemu, pa tako i u radu, no to je moj posao i moja ljubav i kao ni u ostale segmente mog života, tako se ni u ovaj ne miješa. Njemu je kao roditelju najbitnije to da mu je dijete zdravo, sretno i da uživa radeći ono što voli.