Psihologinja Ljubica Uvodić Vranić u sklopu serijala psiholoških priručnika 'Avantura osobne promjene' objavila je knjigu 'Neizgovorena pitanja i odgovori' u izdanju Profila, a nama je otkrila kako se nositi sa strahom od otkaza, što se promijenilo u odnosu poslodavca i zaposlene osobe u novijoj hrvatskoj povijesti te što učiniti ako dobijemo otkaz.

Smatra da se taj način življenja u stalnom strahu i bez dovoljno samopouzdanja može promijeniti, ali i da stara vremena kada se generacije nisu morale brinuti oko sigurnosti svoga posla, nisu bila tako dobra kako ih se volimo sjećati.

'Sigurnost da ćemo uvijek imati posao bila je jedno veliko blago kojeg smo postali svjesni tek kada smo ga izgubili. No to je blago imalo mane jer smo bili sigurni da ćemo imati posao pa smo se često ponašali vrlo komotno u smislu uzimanja slobodnih dana, godišnjeg odmora ili bolovanja, ali i davanja sebe u taj posao', rekla nam je psihologinja Ljubica Uvodić Vranić.

Smatra da se da se nekada zbog te sigurnosti nismo toliko trsili u svome poslu napraviti koliko možemo da ne oštetimo svoje zdravlje, ali da se ni ne izvlačimo. Naglašava da se sjeća iz tih vremena kako su ljudi govorili da kroz srpanj uzimaju malo bolovanja, a u kolovozu godišnji i to se tako znalo raditi u praksi. A danas je nezamislivo uzeti nekoliko dana bolovanja za odradu privatnih obaveza ili odmora.

'Danas radimo u tom jednom strahu da ima nezaposlenih ljudi koji imaju našu stručnu spremu, nekoliko tisuća njih na Zavodu za zapošljavanje. A to nas tjera misliti da poslodavac može lako prekinuti radni odnos s nama i pronaći nekog drugog. Također, doći će netko tko je dugo bio bez posla i ako ništa drugo imat će početni elan. Iako to može biti tako, postoji jedna vrsta sigurnosti koju treba naglasiti za sve one koji kvalitetno i vrijedno rade. Razmišljajte ovako – ako sam ja jedna vrijedna i kvalitetna osoba koja vrijedno radi i još k tome ima životno i radno iskustvo, nisam baš tako zamjenjiv kao što poslodavac priča', objašnjava Uvodić Vranić, o čemu na primjerima savjetuje i u novoj knjizi.

Poslodavac nas može plašiti i misliti da nas drži u šaci, napominjati da se loše piše ako izostanemo nekoliko minuta, zakasnimo na posao ili odbijemo raditi cijele dane do kasnih večernjih sati, kao što je to danas često slučaj, ali moramo biti svjesni toga da on zbog svega toga ne može baš tako lako naći novoga radnika kako stalno naglašava. Radno iskustvo koje čovjek ima ne može se nikako drugačije steći nego kroz vrijeme. Ta prevara, to držanje ljudi u šaci i nije tako točno. Čovjek mora biti svjestan svojih iskustava i svoje kvalitete.

Drugo je ako se mi na poslu i dalje osjećamo opušteno kao nekada, a ne kada svojim znanjem i ponašanjem te nažalost često produljenim radnim vremenom dokazujemo vrijednosti. Ako jest tako, onda moramo biti svjesni toga da poslodavac ne može tek tako naći zamjenu.

Ako niste sigurni u to koliko ste dobri u svome poslu, treba pitati nekoga od povjerenja što misli o našem radu. Tražite povratnu informaciju i imajte samopouzdanje, jer poslodavac osim što ne može lako naći čovjeka koji ima vaše iskustvo, danas ne može lako naći čovjeka koji je od povjerenja.

'Ako poslodavca tražite veću plaću, a njegov je odgovor da ste lako zamjenjivi i da će lako naći nekoga drugoga, onda treba biti svjestan svojih kvaliteta, uzvratiti i reći: ne možeš', kaže Uvodić Vranić.

Kako iskoristiti vrijeme bez posla

U trenutku kada ostanemo bez posla, sve se čini bezizlaznim, no Uvodić Vrnić smatra da to može biti idealno vrijeme za rad na sebi. Možemo to gledati i kao pauzu odnosno priliku za nadogradnju svojih znanja i vještina koje će nam poslije dobro doći.

'Treba nešto raditi; nije se primjerice skupo učlaniti u knjižnicu i čitati. To vrijeme koje je prazno treba ispuniti. Imate vremena nešto napraviti za sebe, prošetati se i iskoristiti ga na najbolji mogući način', kaže Uvodić Vranić i dodaje da svakako svima treba poručiti da traže posao, jer tko zna tko će to sve čuti.

Također, treba razmisliti o svim svojim vještinama i stvarima koje nas vesele pa probati od toga i zaraditi za život. Ne moramo nužno čekati da nam se primjerice otvori prilika da radimo posao koji smo do sada radili. Najvažnije od svega je ne prepustiti se situaciji i čekati.