U ova poprilično neizvjesna vremena, u kojima nam prijeti opasnost od virusa, svaki je bliski kontakt potencijalno opasan, upozoravaju nas stručnjaci, a posebno kontakt sa zaraženom osobom. Atmosfera u cijeloj zemlji napeta je 'kao puška'. Broj na burzi rada raste, dok Hrvatska bilježi BDP pad od 15,1 posto. Ove crne brojke, prema prognozama stručnjaka, mogle bi biti i gore, a ni broj oboljelih koji iz dana u dan raste ne pomaže građanima očuvati pozitivan duh.

Psihologinja Željka Kamenov smatra da ovakvo zastrašivanje na mnoge utječe negativno. Osim manijakalnog kupovanja zaliha WC papira i kvasca koje je uslijedilo nakon što se virus tek probio u zemlju, mnogi se ne mogu riješiti straha da će se razboljeti, ostati bez posla ili se oprostiti s bliskom osobom.

Uslijed takvih strahova i nedovoljnog znanja o bolesti često dolazi do stigmatizacije oboljelih, što u posljednje vrijeme primjećujemo kod oboljelih od koronavirusa te oni uz fizičke posljedice bolesti doživljavaju i osudu okoline. To nazivamo društvenom stigmom.

Osobe koje su zaražene virusom i one koje se povezuje sa zarazom etiketira se kao opasne ili neodgovorne, pripisuju im se negativne osobine i diskriminira ih se, zbog čega se osjećaju loše ili manje vrijedno.

'Cijela atmosfera u Hrvatskoj i u svijetu, potaknuta ponašanjem i uputama epidemiologa, a kod nas Stručnog stožera, takva je da potiče strah od koronavirusa i bolesti COVID-19 kao najteže bolesti i nečeg najgorega što se čovjeku može dogoditi. Svakodnevno smo izloženi informacijama o toj bolesti, glavna vijest dana je broj novozaraženih, na temelju toga donose se odluke i mjere kojima se regulira funkcioniranje cijelog društva. Naravno da se radi o ozbiljnoj virusnoj bolesti, no ljudi obolijevaju, a nažalost mnogi i umiru od brojnih drugih bolesti, neke od njih su i zarazne, no sve su one u ovom trenutku pale u drugi plan i cijeli je svijet fokusiran samo na COVID-19. Netko je to jako lijepo formulirao – 'radi se o virusu s PR-om!'' smatra psihologinja Kamenov.

Otkud potreba za stigmatiziranjem oboljelih

Ako smo svakodnevno izloženi informacijama koje izazivaju strah za vlastito zdravlje i porukama o uvođenju mjera koje ograničavaju našu slobodu funkcioniranja i utječu na naš život, to nas čini frustriranima i nemoćnima, a logična posljedica je da osobe koje su oboljele od koronavirusa smatramo krivcima za takvu situaciju.

'Pripisujemo im nesmotrenost, neodgovornost, pa čak i namjeru rizičnog ponašanja kojim su se izložili virusu i time su i povećali opasnost za nas. U psihologiji se takvo ponašanje naziva 'okrivljavanje žrtve', a često je prisutno kada osoba može lako zamisliti da se i njoj samoj tako nešto dogodi. Npr. u slučaju silovanja, druge osobe, pa tako i druge žene, često krivnju pripisuju žrtvi 'jer je bila oskudno odjevena', 'jer je bila sama na ulici u kasnim noćnim satima', 'jer je išla kući kroz pusti park' i slično. U podlozi takvog načina razmišljanja vjerovanje je u pravedan svijet, tj. uvjerenje da se dobrim ljudima ne događaju loše stvari te ako se nekome dogodi nešto loše, on ili ona su to izazvali nekim svojim ponašanjem. Kada to ne bi bilo tako, svakome od nas, ma kako se 'ispravno' i odgovorno ponašali, mogle bi se dogoditi loše stvari, a to je pomisao s kojom je teško živjeti. Ovakav način razmišljanja je automatski i čitav proces najčešće je nesvjestan', objašnjava prof. Kamenov.

Oboljeli se često osjećaju izolirano i usamljeno

Umjesto da se oboljelima olakša situacija u kojoj su se našli i pruži pomoć, događa se upravo suprotno. Stigma poprima različite oblike, od izbjegavanja i izrugivanja do osuda i uvreda. Također, stigmatizirane osobe često ostaju izolirane od društva kad im je najpotrebnija podrška te vrlo usamljene.

'Osim ako se radi o izrazito teškoj kliničkoj slici, kada se oboljeli zadrži u bolnici i kada se o njemu brine medicinsko osoblje, diskriminacija oboljelih od koronavirusa očituje se u njihovoj izolaciji i izbjegavanju, ostavljanju da se brinu sami o sebi i nose sa svojim stanjem, optuživanju, a nerijetko i verbalnom napadu na njih ili članove njihove obitelji. Umjesto da se društvo usmjeri na pružanje podrške i pomoći oboljelima (jer svatko od nas može se naći u toj ulozi), ostavlja ih se da se potpuno sami izbore s bolešću i snađu kako znaju dok ne ozdrave', upozorava psihologinja Kamenov.

Kakve posljedice to može imati na njihovo psihofizičko zdravlje

Nedovoljno se u medijima govori o ovom društveno odgovornom problemu i tome koje posljedice stigmatizacija može imati na pojedince. Zaboravljamo da nisu svi dovoljno mentalno jaki da podnesu novonastali stres i strah s kojim se moraju nositi zbog virusa, a uz to sve i predrasude i diskriminaciju okoline. Ovo breme koje nose mnogi oboljeli od koronavirusa nerijetko se odražava na njihovo psihofizičko zdravlje.

'Osoba koja je oboljela od virusa mora se nositi sa simptomima svoje bolesti, za što joj treba što bolji imunitet i što više fizičke i psihičke snage, a ona je u situaciji izloženosti stigmatizaciji jako narušena. Stigmatizacija bolesnoj osobi izaziva dodatni stres koji smanjuje njene resurse za nošenje s bolešću. Naš najveći zaštitni faktor u takvim stresnim situacijama je socijalna podrška, a ona je otežana zbog mjere samoizolacije. Stoga bi bliske osobe trebale što više pružati podršku oboljeloj osobi, čestim razgovorima putem telefona ili interneta, videopozivima i virtualnim druženjima, ali i praktičnom podrškom u vidu kuhanja i dostavljanja toplih obroka, kupovine zdravih namirnica ili obavljanja neodgodivih poslova izvan kuće umjesto oboljele osobe', objašnjava Kamenov.

Postoje i brojni telefoni namijenjeni za pomoć oboljelim građanima, od Crvenog križa do raznih telefona za psihološku pomoć koje je organizirala Hrvatska psihološka komora, kojima se oboljeli mogu obratiti sa svim pitanjima koja imaju, pa čak i ako se radi samo o potrebi za razgovorom s nekom osobom.

Kako spriječiti stigmatizaciju oboljelih

Upiranje prstom u oboljelu osobu i ogovaranje nikome neće pomoći, već je može samo povrijediti. Svi bismo mi trebali imati više empatije prema oboljelima i ponašati se onako kako bismo voljeli da se oni ponašaju prema nama u istoj situaciji. Imajte to na umu sljedeći put kad saznate da je netko u vašoj blizini pozitivan na virus.

'Osuđivanje, optuživanje i stigmatizacija oboljelih pogrešni su iz jednostavnog razloga - grubo su nepravedni, jednako kao što je nepravedna stigmatizacija ljudi s tjelesnim invaliditetom ili psihičkom bolesti. S obzirom na to da još uvijek ne postoji način kojim bi bilo tko mogao izbjeći mogućnost zaraze koronavirusom, optuživanje oboljelih za njihovo stanje ili čak okrivljavanje za širenje zaraze nepravedan je i lažan pokušaj uvjerenja da imamo kontrolu nad širenjem virusa. Umjesto toga, potrebno je jačati imunitet građana i povećati njihovu kontrolu nad mogućnosti obrane organizma i nošenja s bolesti. To se može postići omogućavanjem zdravog načina života, boravka u prirodi, bavljenja sportom i rekreacijom te međusobnim pomaganjem i podrškom, a ne stigmatizacijom i diskriminacijom koja povećava stres i slabi čovjekov imunitet', poručila je psihologinja.

Potrebno je, smatra Kamenov, prestati gledati na koronavirus kao na najgoru pošast i uzročnika najveće smrtnosti čovječanstva, jer on to nije!

'Zajednička nevolja uvijek dovodi do toga da postanemo bolji ljudi i da više cijenimo drugo ljudsko biće. Ona nas povezuje na ljudskoj razini, shvaćamo važnost skromnosti i pružanja podrške jedni drugima, shvaćamo da je humanost važnija od materijalnih dobara. Upravo u skladu s time su podaci da velik broj ljudi izvještava o poboljšanju svojih međuljudskih odnosa u ovoj krizi. Važno je to poticati i naglašavati, važno je u medijima objavljivati pozitivne primjere, no važno je i da država i lokalne zajednice potiču takvo ponašanje svojih građana i omogućuju ga u svakom pogledu – od poticanja poljoprivrede i lokalne zelene ekonomije, brige o očuvanju ljudskih prava svih građana, preko organiziranja umrežavanja i pomoći građanima u potrebi, do materijalne i financijske pomoći onima koji su najugroženiji. Socijalna osviještenost i humanizam kao norma na razini države mogu dodatno potaknuti građane na bolji odnos jednih prema drugima', poručila je psihologinja Željka Kamenov.

Dakle virus nije opravdanje za diskriminaciju. Ponašanje vođeno zdravim razumom, a ne emocijom straha, suosjećanje, razumijevanje i podrška u obitelji, susjedstvu, u školi ili radnom kolektivu te u konačnici među svim građanima jedini je pravi put za zdrav izlazak iz situacije u kojoj se trenutno nalazimo.