Uvijek raspoložena TV voditeljica Marijana Batinić rado se prisjetila pikanterija iz svojih tinejdžerskih vremena. Kakva je bila ova simpatična Splićanka kao tinejdžerica, saznajte u intervjuu koji slijedi
Kako ste izgledali kao tinejdžerica?
Iz današnje perspektive, loše. Imala sam svaki tjedan drugu boju kose, od narančaste, crne s ružičastim pramenovima do crvene... Nimalo prirodan look, umjesto obrva imala sam tanku crtu, loše sam se šminkala i nikako nisam mogla shvatiti što znači manje je više.
Što ste slušali? Tko vam je tada bio idol?
Slušala sam Azru, a idol mi je bio Branimir Johnny Štulić, iako nisam razumjela pola od onog što je htio reći. I danas ga cijenim kao velikog umjetnika, ali ga ne slušam baš često. Imala sam različite faze u odrastanju, od one rokerske do šminkerske. Jedno vrijeme bila sam i tehno partijanerica, a u to vrijeme u Splitu su bili najpopularniji DJ Mario de Bellis i Chris Dis. Bilo je sigurno puno jačih imena, ali meni su ova dva ostala u sjećanju.
Omiljeni film ili serija iz tog doba?
Film na koji sam brijala dugo je 'Prljavi ples', ali on je bio popularan i prije nego sam postala tinejdžerica. Znam da sam iz škole trčala kući gledati seriju u kojoj su glumili Jared Leto i Claire Danes, 'I to mi je neki život'.
Kako ste se slagali sa starcima?
S tatom sam imala odličan odnos, a s mamom nikako nisam mogla naći zajednički jezik.
Omiljeni predmet.
Hrvatski jezik bio mi je omiljeni predmet u osnovnoj školi.
Najgori predmet.
Matematika.
Kakav ste bili učenik?
U osnovnoj sam bila najbolja u razredu, a u srednjoj vrlo prosječna, vrlo dobar đak koji je imao više izostanaka nego što je boravio u školi. Često su nam profesori znali progledati kroz prste zbog obveza oko televizijskog posla. Već u srednjoj školi Petra Nižetić i ja smo počele volontirati na lokalnoj televiziji. Znalo se nerijetko dogoditi da nas nema po nekoliko dana. Nije baš za pohvalu, ali rijetki su to petci bili kad bi ja uopće došla na prvi sat.
Najveći modni promašaj iz tog vremena kojeg se danas sramite?
Ma ne sramiš se poslije ničega, ali recimo da mi crna kosa s ružičastim pramenovima i nije neki modni zgoditak. Jednom sam imala kratku kosu u nekoliko boja i u ulici su me prozvali 'fazan'. E sad, prosudite sami o kakvom se modnom promašaju radi... (smijeh)
Kad ste se počeli šminkati i što se tada nalazilo u vašoj kozmetičkoj torbici?
Jako rano i žao mi je zbog toga. Crna olovka bila je obvezna. Smeđa olovka za oko usta, a s unutarnje strane ruba olovke znala bih nanijeti svjetliji ruž, što baš i nije lijep prizor. To su bili počeci. Nekoliko godina mi je trebalo dok se pretvorim u make-up artista. (smijeh)
Kad ste prvi put obojili kosu i u koju boju?
U osmom razredu, hidrogenom sam posvijetlila kosu, a kasnije sam stavila kanu. Mislim da se taj preparat za kosu tako zvao. Da, kana.
Najbolja uspomena iz teen perioda?
Najljepši su bili rođendani koje smo slavili u prirodi, na otvorenom, na Marjanu, plažama. U to vrijeme obožavala sam voziti se motorom po Dalmaciji, naravno, mama nije znala. Ta neopterećenost je toliko lijepa da se s velikom nostalgijom sjećam svakog trenutka. Nijedan ne mogu posebno izdvojiti. Spavanje na plažama, kartanje s prijateljima na moru... Rasplakat ću se dok pišem ovo.
Kad ste se prvi put poljubili?
U sedmom razredu, jednom. Patila sam za tim dečkom do srednje škole.
Kako je izgledao prvi prekid i jeste li se dugo oporavljali?
Prvi prekid uslijedio je nakon prvog poljupca, oporavljala sam se do srednje škole. Pisala sam mu poruke po klupama. Jednu koja je bila zapisana flomasterom na klupi vidjela sam nekoliko godina kasnije, kad sam došla po brata u školu. Već sam studirala.
Kakvi su vam se dečki tada sviđali?
Kao i danas, visoki, crni.
Jeste li još u kontaktu s prijateljima iz srednje škole?
Jesam, evo i Petra je moja prijateljica iz srednje škole.
Najveći problem koji vas je tada mučio?
Kako nagovoriti roditelje da me puste vani sat ili dva dulje.
Što biste, da se vratite vremeplovom u teen dane, savjetovali mladoj Marijani?
Da uživa u svakom trenutku i da problema kad si mlad nema. Savjetovala bih joj da ne laže roditeljima jer nije bilo ni potrebe za tim, da ne tuguje za izgubljenim ljubavima jer doći će nove, da ne čita kratki sadržaj lektire, već da je pročita cijelu... Niz savjeta bih joj dala, ali ona me ne bi slušala.
Što se, po vašem mišljenju, najviše promijenilo u odrastanju tinejdžera u usporedbi s vašim tinejdžerskim danima? Je li danas teže biti tinejdžer?
Tinejdžeri su danas puno opterećeniji nego nekad. Svako vrijeme nosi svoje, a meni se čini da danas prerano odrastaju.
Malo su se i vrijednosti iskrivile... I tinejdžeri briju na materijalno. Neka stanja uma su bespovratno otišla. Nestalo je one prave fjake i neopterećenosti. Možemo ih eventualno pronaći u pjesmama. 'Nostalgična' TBF-a jedna mi je od dražih. Možda i nisam u pravu, ne znam, možda je to samo perspektiva jedne tridesetogodišnjakinje.
Jeste li imali problema s bullyingom? Što biste savjetovali mladima koji su izloženi vršnjačkom zlostavljanju?
Nikad, nasreću, nisam imala problema s bullyingom. Mladi danas nerijetko šute o tome. Moj savjet je da govore naglas svima što im se događa, to ne znači da si tužibaba, nego da se boriš za svoja prava. Stariji brat i sestra, stariji rođak može uvelike pomoći, čak i više nego roditelji.
Vaša poruka tinejdžerima?
Neka uživaju u svakom danu, provode se, guštaju. Sad im je najljepše i, što više lijepih uspomena skupe, to će biti ispunjeniji kasnije. Ima ona stara koju sam prije gotovo dvadeset godina pročitala u dnevniku svoje mame: 'Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba!'
