'U raj se odlazi preko veze. Da se ide po zasluzi, vaš pas bi ušao, a vi biste ostali pred vratima', rekao je američki pisac Mark Twain.

I doista, psi su lišeni grijeha, a prepuni vrlina. Oni na izvjestan način žive s onu stranu dobra i zla.

Suvremena znanost dokazala je kako psi posjeduju sve temeljne emocije. Sposobni su osjećati ne samo glad, žeđ i spolnu privlačnost već i radost, i bijes, i bol, i tjeskobu, i tugu, i strah i ljubav.

Uopće, u razumijevanju pasa (ali i ostalih životinja) daleko smo dogurali od shvaćanja francuskog mislioca iz sedamnaestog stoljeća Renea Descartesa koji je smatrao kako životinje nemaju nikakvu svijest i osjećaje već da su samo neka vrst živih strojeva. To je dovelo do grozomornih eksperimentiranja na životinjama u uvjerenju da one to zapravo ne proživljavaju.

Descartes je u mnogočemu doprinio suvremenoj znanosti (autor je čuvene rečenice 'Mislim, dakle jesam') no ovo mu, složit ćete se, nije bila briljantna zamisao. Budućnost ga je, ispostavilo se, na sreću demantirala i danas znanstvenici sve više smatraju kako razlike između ljudi i životinja nisu kvalitativne već kvantitativne. Drugim riječima, ne radi se o tome imaju li psi osjećaje i svijest o sebi već u kojoj to mjeri u odnosu na ljude posjeduju.

Za dokazivanje svijesti o sebi koristio se dugo vremena poznati test s ogledalom. Po njemu, dupini i slonovi posjeduju svijest o sebi dok recimo psi tu svijest nemaju. No danas mnogi smatraju da i psi imaju određen stupanj samosvijesti.

Psi su, dakle, visokointeligentna, emotivna bića koja su u tom smislu sposobna za mnoge divne i iznenađujuće stvari. No za neke i nisu.

Zbog emotivne povezanosti sa svojim prijateljima, skloni smo im pripisivati i neka složenija, više ljudska čuvstva, no, bez obzira na to što mislili o tome, psi nisu naročito introspektivna bića, ne izjeda ih krivnja niti se bave promišljanima o svojim postupcima ili kuju planove da osujete neke naše zamisli.

Ipak, itekako su sposobni voljeti, a uz taj osjećaj u ljudskom svijetu često ide i onaj drugi, ne nužno plemenit – ljubomora. Mnogi će vlasnik pasa reći kako je njegov pas ljubomoran. Konačno, postoji i izreka – ljubomoran kao pas.

I doista, prema britanskom antrozoologu Johnu Bradshawu, postoje osnove da se zaključi kako psi mogu biti ljubomorni. Konačno, nije rijedak slučaj da pas pokušava spriječiti drugog psa da se približi njegovu vlasniku ili da protestira ako ovaj pokloni pažnju drugom dlakavcu. No psi su mnogo manje sofisticirani no što im mnogi njihovi vlasnici to pripisuju.

Njihove su ljubavi (osim jasno gazde ) trčanje, igra, dobra hrana, dugi boravci u prirodi, društvo drugih pasa i ljudi. Ne činimo im uslugu kada ih ne doživljavamo kao ono što doista jesu no svejedno, danas mnogi psi igraju uloge ljudi koji nam nedostaju u našim životima.

Sve se više ljudi razočaranih svojom vrstom okreće dlakavim četveronošcima. U psima nalazimo ono čega je sve manje u ljudskom svijetu. Iskrenost, neposrednost, emotivnost bez manipulacije i kalkuliranja. Psi su u tome pravi majstori, no treba reći, ne zato što se radi o malenim, čupavim dobrodušnim ljudima već, naprotiv, o jedinstvenim bićima koja u mnogočemu funkcioniraju i doživljavaju svoju okolinu na sasvim osebujan način.