Pomoć stručnjaka na području seksualnosti traže i pojedinci i parovi, no u malo većem broju na razgovore ipak dolaze žene, dok je muških pojedinaca ipak manje. 

'Žene se javljaju nešto češće – bilo da se radi o njihovoj osobnoj smetnji ili smetnji njihovog partnera. No u terapiji imam podjednako zastupljene parove kod kojih se radi o muškoj seksualnoj smetnji, kao i onih kod kojih se radi o ženskoj seksualnoj smetnji. Također imam i parove s različitom razinom seksualne želje, što je sve češći problem s kojim mi se parovi javljaju', kaže seksualna terapeutkinja Nataša Barolin Belić iz savjetovališta Korak dalje, dodajući kako su kod žena najčešći problemi smetnje orgazma - bilo da nisu nikada doživjele orgazam (primarna anorgazmija), bilo da mogu postići orgazam same, ali ne i s partnerom (situacijska anorgazmija) i smanjena seksualna želja.

'Što se tiče mojih muških klijenata, trenutno imam nekoliko muškaraca sa smanjenom seksualnom željom, što nije česta smetnja kod muškaraca. Također imam klijente sa smetnjama erekcije, ali i s odgođenom ejakulacijom, što je najrjeđa muška seksualna smetnja', otkrila nam je Barolin Belić. Najčešće muške seksualne smetnje su, otkriva terapeutkinja, preuranjena ejakulacija i erektilne smetnje.

Neka istraživanja u Hrvatskoj otkrila su kako oko 30 posto osoba kod nas ima neki oblik seksualne smetnje. S obzirom na tu brojku, terapetkinja zaključuje kako se kod nas ipak manjina javlja za pomoć seksualnim terapeutima.

Jedan od razloga zašto se manji broj ljudi javlja za pomoć je vjerojatno sram, ali i slaba osviještenost ljudi da trebaju potražiti stručni savjet. I dok je u nekim zapadnim društvima normalno i poželjno potražiti pomoć bračnog savjetnika, psihijatra i seksualnog terapeuta, kod nas su više-manje to tabu teme o kojima se ne priča javno. Klijenti su također u početku terapije suzdržani, no kad se razvije povjerenje, o svojoj seksualnosti otvoreno pričaju i ne boje se priznati strahove i probleme koji ih muče.

Terapija kao posljednje rješenje?

Terapeutkinja Barolin Belić prisjetila se jednog klijenta kojem je zasmetalo što je njegova partnerica imala više muškaraca prije njega.

'On je prije nje imao dvije partnerice, a ona je prije njega imala više partnera nego on partnerica. On je znao da je to završilo, da je to bilo prije njega, ali se katkad pitao je li to sve i postoji li još netko za koga ne zna? Znao je osjetiti tako jaku ljubomoru da nije imao želju za seksualnim odnosom sa svojim partnericom. Međutim, to je bio emocionalno zreo muškarac koji je htio na tome poraditi i oni su, nakon uspješne terapije, ostali zajedno', kaže terapeutkinja Barolin Belić

U radu s klijentima susreće se, kaže,  s različitim problemima i različitim situacijama. Ponekad se radi jednostavno o neznanju i slaboj educiranosti te par, nakon kraće terapije, uspješno riješi problem. No ponekad se radi o vrlo teškim i bolnim situacijama i zaista je potrebna velika motivacija, želja i strpljenje partnera da se problem riješi. Bilo je više parova koji su došli na terapiju s idejom da je to zadnja šansa koju si pružaju i ako terapija ne uspije, onda će se rastati. Većina je svoj problem riješila tako da su ostali zajedno i da su, kako sami kažu, sretniji i zadovoljniji nego prije.

Seksualni problem u vezi je problem para, a ne pojedinca

Nataša Barolin Belić kaže da joj je najdraže prisjetiti se parova koji su došli nakon što dulji niz godina nisu mogli imati seksualne odnose, a onda su na terapiji svoj problem riješili uspješno i partnerice su zatrudnjele. Sjeća se para koji je bio zajedno 10 godina bez penetracije. Za vrijeme terapije su profunkcionirali i njihovo dijete sada već hoda. Također se sjeća vrlo mladog para koji nije mogao imati odnose i koji su, onaj vikend kada su seksualno profunkcionirali, začeli dijete. Oboje su bili silno uzbuđeni i nisu mogli vjerovati ni da su seksualno profunkcionirali, a još manje da su isti taj vikend začeli dijete.

Važno je reći da je seksualna terapija prvenstveno terapija para, a ne pojedinaca. Kad osoba ima seksualni problem u vezi, to postaje problem para, a ne samo problem jedne osobe. Zato je važno da na terapiju par dolazi zajedno.

Terapija izgleda tako da se u početku treba upoznati klijente i njihov problem. To se čini razgovorom i ispunjavanjem upitnika osobne seksualne povijesti. Upitnik daje detaljnu sliku formiranja seksualnosti osobe kroz njen život. Nakon što je jasno definiran problem, svaki par dobije vježbe koje moraju raditi najmanje dva puta tjedno kod kuće. Zatim na susretima pričaju o vježbama, kako su se osjećali te na koje su poteškoće naišli, objašnjava tehniku rada terapeutkinja.

Iako je na taj način mnogo parova uspješno riješilo problem, u našem društvu područje seksualnosti za mnoge je još uvijek tabu, a prisutno je ignoriranje problema te mnogo predrasuda.