Neki dan je prvi put u moj ured došao muškarac u ranim 30-ima i izrekao rečenicu za koju sam bila uvjerena da je nikada neću čuti. Prije nekoliko mjeseci započeo je novu vezu u kojoj je razvio neku nesigurnost oko toga je li dovoljno dobar partner i hoće li ga partnerica prevariti. Htio je to spriječiti time da je impresionira seksom, seksom koji će biti genijalan, poseban i uvijek drugačiji.

Zbog toga je osjećao pritisak i povremeno imao teškoća s održavanjem erekcije, što mu je izazivalo još veći osjećaj nesigurnosti i straha. Očekivala sam da od mene želi pomoć kako da zadrži erekciju tijekom seksa, no ostala sam ugodno iznenađena. Ono što je htio je da mu pomognem maknuti fokus s nesigurnosti i s erekcije, htio je biti neopterećen time i to zato što ga je to ometalo u uživanju.

Sigurno se pitate zbog čega sam ostala tako ugodno iznenađena. Iznenadila sam se zato što svi koje vidim u svojoj praksi žele upravo suprotno. Žele dugo imati erekciju da bi partner mogao bolje uživati, žele se požuriti svršiti da se partner ne bi mučio s oralnim zadovoljavanjem, žele izdržati da što kasnije svrše tijekom penetracije jer će partnerica biti zadovoljnija, žele postići orgazam isključivo vaginalnom penetracijom jer će to značiti partneru, žele svršiti istovremeno s partnerom jer će to biti znak da su seksualno srodne duše i još puno sličnih stvari.

Sve do ovog muškarca nitko nije došao s idejom da želi biti manje opterećen ili manje usmjeren na nabrojene seksualne funkcije ne bi li više uživao. Svi će reći da od seksa žele užitak i/ili bliskost, ali ono što je problem je to da mislimo da su tvrd penis, vlažna vagina, dugo trajanje do ejakulacije, postizanje orgazma ili funkcioniranje na 'pravi način' preduvjeti za užitak i bliskost. Netočno.

To su seksualne funkcije i kao takve predstavljaju nusprodukte uživanja u tjelesnim podražajima, dodirima, zvukovima, mirisima i drugim osjetima i osjećajima. Nije li logično da će ako ljudi kažu da od seksa žele užitak, a onda ga provedu usmjereni na brojne druge stvari, vrlo vjerojatno biti neispunjeni i s vremenom pomalo razočarani jer neće uživati koliko su zamislili ili htjeli.

Pa zašto onda to činimo? Zato što vjerujemo da ako vodimo računa o izgledu, mirisu, zvukovima, funkcioniranju genitalija i izvođenju seksi radnji, osiguravamo bolji seks i više zadovoljstva. Takav pristup je kao da se tijekom seksa gledamo izvana, umjesto da ga doživljavamo iznutra. Sve je to zbog brige jesmo li privlačni, seksualno kompetentni, ženstveni/muževni, normalni… pa nam je važno što partner ili partnerica osjećaju, njuše, vide, čuju i koju ćemo 'ocjenu' dobiti.

Jednom kada nam fokus skrene na to što misli druga osoba, počinjemo se neprestano nadgledati. Tada se ne prepuštamo i ne opuštamo pa nam slabe tjelesni osjeti. Kako bi spasili stvar, neki pribjegnu tome da odglume užitak, što ga čini još manje dohvatljivim. Gotovo je pa umjetnost naučiti biti prisutan u razmjeni fizičkih dodira, doživljavati koliko nam pašu, razlikovati one koji nam više odgovaraju te komunicirati o svojim potrebama i daljnjim koracima. Pomislio bi čovjek da je lakše svladati argentinski tango. Nažalost, ljudi ne vide da fokus na performanse penisa ili vulve predstavlja sigurno udaljavanje od užitka i da nagriza erotske osjećaje, ponašanje i zadovoljstvo.

Takve stvari gore su čak i od neopranog veša ili neplaćenih računa kojih se možemo sjetiti tijekom seksa. Zato je vrlo važno prepoznati i razumjeti što tada mislimo. Još je važnije razumjeti kako ono o čemu mislimo predstavlja prepreku seksualnom užitku. Ako se time ne pozabavimo, postoji velika šansa da će nam se u jednom trenutku, sasvim opravdano, činiti da je od seksa s malo ili bez užitka možda bolji život bez seksa.