Muškarac koji mi se obratio za pomoć požalio se da vrlo rijetko osjeća užitak tijekom penetracije, štoviše gotovo nikad nije imao nikakav osjet u penisu u toj vrsti seksa, zbog čega ne može postići orgazam na takav način. S vremenom je zato postao zabrinutiji te je razvio dodatan problem da ostane uzbuđen i održi erekciju. Nikada nije imao problema s doživljajem ugodnog seksualnog dodira kada masturbira kao niti problem da održi erekciju i uživa u orgazmu. Tako je bilo sa svima osim jedne osobe s kojom je uspio osjetiti nešto, uživati, pa čak i svršiti tijekom penetracije (iako mislim da to nije nužnost za dobar seks).

Nije stvar u tome da je ta osoba bila posebno privlačna ili seks nešto posebno drugačiji. Riječ je o osobi koja mu nije bila bitna, s kojom se nije vidio u dugoročnom odnosu, s kojom je imao neobavezan seks. U jednom trenutku je rekao: 'S tom sam osobom bio opušten i nisam se brinuo kakav ću muškarac biti. Bio sam baš sebičan!'

Zanimljivo je to da je odabrao riječ sebičan jer sam i ja to pomislila, ali je moja konotacija, za razliku od njegove, bila pozitivna, što ga je iznenadilo. Sa svim drugim seksualnim partnerima bio je pretjerano zabrinut za njihovo seksualno iskustvo toliko da je u potpunosti zanemario svoje.

'Uvijek želim biti siguran da se dobro zabavljaju, da im je odlično, da dobiju svoje, da su zadovoljene', kaže.

Ispod te vrlo pohvalne izjave je vjerovanje da se mora pridonijeti, mora učiniti nešto kako bismo svom partneru omogućili užitak. Ono što takvi muškarci i žene rade jest da preuzimaju odgovornost za užitak onog drugog. I da bude sasvim jasno, predivno je davati i biti pažljiv. To je sigurno lijep osjećaj, no u tom preuzimanju odgovornosti potencijalno se kriju veliki problemi.

Ispod toga nalazi se ideja da osoba zna što treba partneru ili partnerici, a da druga osoba nije to potvrdila ili rekla da to želi. Nekada je ispod toga i vjerovanje da je tuđi užitak važniji od našeg. Ulog je katkada toliko velik da se ne isplati jer što ako partneru ili partnerici bude odlično, a vama zbog prevelikog fokusa izvan svog tijela ne bude, ili što ako im unatoč trudu ne bude dobro. Dugoročno to može imati posljedice po vlastito seksualno samopouzdanje, dovesti do manjka želje ili otežanog funkcioniranja u seksu i doživljaja da ste loši seksualni partneri.

Davno sam na edukaciji iz seksualne terapije učila da je svaka osoba odgovorna za vlastiti užitak i zadovoljstvo tijekom seksa. Iako sam brzo razumjela o čemu je riječ, nisam zamišljala da ću gotovo svakodnevno otvarati ovu temu koja će redovito biti doživljena kao otkriće, da ne kažem revolucija. Ovdje ne govorim o tome da u seksu treba biti sebičan toliko da zanemarimo tuđe potrebe ili da svatko radi što ga je volja, već da svaka osoba za sebe prepozna koju ugodu osjeća u svom tijelu i što joj izaziva tu ugodu. Odlučite što biste htjeli dalje ako primijetite da vam seksualno uzbuđenje ne raste, već stagnira ili opada. Želite li da vam uzbuđenje raste, je li vam ok da ostane na nekoj nižoj razini ili da nestane? Što želite u tom trenutku, ključno je pitanje koje, naravno, ima i nastavak, a to je - kako ćete dobiti ono što želite?

Ako želite veće uzbuđenje, onda morate preuzeti odgovornost za njega. Samo vi možete znati što vam treba, samo vi posjedujete to tijelo, to je samo vaše zadovoljstvo, a partneri ne čitaju misli.

Potrebno je izložiti se, samorazotkriti, komunicirati i tražiti za sebe. Potrebno je dijeliti ono što vas pali, što vam se sviđa, oko čega ste znatiželjni, kao i prihvatiti ono što vašeg partnera uzbuđuje ili odbija. Oh da, daj više, brže, uspori, možemo li zamijeniti pozicije, jao, ovo boli, stani, ne bih više, tu, tu mi je dobro, još... I neverbalno namještanje bilo kojeg dijela tijela jedan je od načina preuzimanja te odgovornosti. To za mnoge nije jednostavno, ali upravo biti ranjiv, izložiti se riziku, prihvatiti sebe i druge, biti otvoren i autentičan je ono što je većini ljudi seksi. Seksi je biti odgovoran za vlastiti užitak.