Neki dan me poznanik u sasvim usputnom razgovoru u šali (ili ne) pitao hoću li mu pomoći s njegovim seksualnim problemom. I prije nego sam uspjela odgovoriti, izgovorio je rečenicu: moj problem je to da mi seks s partnericama brzo dosadi.

Kroz kratak razgovor saznala sam da je riječ o potpunom gubitku interesa za seksom nakon u prosjeku godine dana veze i da tada više ne želi imati seks s partnericom. Stalno, a osobito tada, privlače ga druge žene s kojima želi imati seksualne odnose. Nakon što ostvari seks izvan veze osjeća krivnju i priznaje prevaru, zbog čega dolazi do prekida. Imajući svijest o tom obrascu, pomalo zabrinuto pitao me je li normalan, do kada će tako i hoće li ikada moći biti u odnosu u kojem će mu seks ostati zanimljiv.

Iako će neki osuditi takvo ponašanje bez potrebe da ga razumiju, mogla sam suosjećati s onim što je stajalo iza zadnjih rečenica i smiješka kao obrane od svega lošeg. Čula sam ovakvu priču puno puta, a sigurna sam i vi.

Na prvi pogled rekli bismo da je to gubitak seksualne želje u dugoj vezi, no ovaj problem bolje se može razumjeti kao seksualna dosada. Nije ga lako riješiti, ponajviše jer je problem ugniježđen u puno uzbuđenja i užitka, pa je manjkava motivacija za promjenom. No da bi se ipak nešto promijenilo, potrebno je dobro razumjeti pozadinu problema muškaraca, ali i žena sklonih brzo i lako doživjeti seksualnu dosadu.

Teško je dobro definirati dosadu iako nam je svima poznat taj osjećaj, a može se razumjeti kao iskustvo odvojenosti od svijeta i zaglavljenosti u naizgled beskrajnoj i nezadovoljavajućoj sadašnjosti. Pojedinci su različito skloni dosadi, a ona nije ništa drugo nego posljedica nesklada između potrebe za stimulacijom i slabije razine uzbuđenja koja se u okolini može naći. Takve osobe imaju teškoća u usmjeravanju ili održavanju pažnje na stvari koje im nisu jako zanimljive. Dosada može biti shvaćena i kao osjećaj nedostatka smisla ili svrhe u životu pa je logično da se nerijetko povezuje s depresivnošću. Oni koji su skloni dosadi bit će skloniji i seksualnoj dosadi. No važno je razumjeti to da će oni koji su skloniji dosadi pokušavati 'liječiti' je seksom, i to visokouzbuđujućim seksom. Kako najviše uzbuđenja donosi prvi seks s nekom osobom, moguće je da će u tom slučaju postojati potreba da ga se što češće prakticira s novim osobama. Tragajući za time, poneki su spremni izložiti se i rizičnim seksualnim ponašanjima (seksu sa strancima, u nekim neprimjerenim situacijama, na neprimjernim mjestima, izvan monogamne veze, imajući nezaštićen seks). Seksualnu dosadu nešto češće nalazimo kod muškaraca, i to među narcisoidnijim ličnostima, kao i onima sa smetnjama zadržavanja pažnje. Unatoč seksualnoj šarolikosti, ovi pojedinci češće su manje zadovoljni seksom, potrebno im je puno više seksualne stimulacije partnera/ice te osjećaju manje uzbuđenje i seksualnu želju kada je riječ o seksu u vezi u odnosu na neobavezni seks.

Osnovna zamka onih koje muči seksualna dosada jest ideja da je glavni razlog za to dugotrajna monogamna veza. Oni vjeruju kako nema šanse da u takvoj vezi seks jednostavno ne postane i ostane dosadan. Navika i predvidljivost u dugim seksualnim vezama sigurno su izazov u zadržavanju interesa za seksom. No pretpostavka da je seksualna dosada u dugotrajnim odnosima neizbježna nije točna, a može biti i problematična. Ako netko njeguje uvjerenje da s vremenom u seksu sigurno postaje dosadno, to može dovesti do toga da tako i postane, jer parovi, a osobito ta osoba, ništa ne poduzima oko seksualne dosade, čime si uskraćuje veće seksualno zadovoljstvo.

Problem seksualne dosade je prilično kompleksan i, osim rada na partnerskom odnosu te seksualnoj želji i uzbuđenju, bit će potrebno raditi na osobnim psihološkim karakteristikama (ponajviše doživljaju sebe i drugih) kako bi se stekao bolji uvid u problem i promijenili neželjeni obrasci ponašanja.