Ako svoja normalna ponašanja promatramo pod povećalom smatrajući da su potencijalno ili stvarno štetna ili pak nemoralna, a onda ih ponavljamo, osjećat ćemo se krivo i posramljeno. Razvit ćemo ideju da ih moramo kontrolirati ili ih se odreći te potpuno apstinirati od njih. Kad to ne uspijemo, osjećat ćemo se još lošije vjerujući da smo ovisni
Razvojem interneta omogućen je brz, jednostavan i anoniman pristup pornografskom sadržaju, zbog čega je gledanje seksualno eksplicitnog sadržaja postala najčešća online aktivnost. Jedna od najvećih pornografskih internetskih stranica Porn Hub pregledava se 100 milijuna puta u samo mjesec dana.
Procjenjuje se da je 90 posto ljudi u doticaju sa seksualno eksplicitnim online sadržajem, što gledanje pornografije čini uobičajenim i vrlo raširenim seksualnim ponašanjem ljudi. Vjerujem da ste se svi, bilo u društvu prijatelja, bilo partnera, dotaknuli ove teme i da ste čuli često suprotstavljena mišljenja o gledanju pornografskog online sadržaja. Ponekad razgovor ide u smjeru najčešće gledanih sadržaja, nekada o tome gledaju li pornografiju i žene, ali najčešća je rasprava o tome koliko je ona opasna ili štetna i koliko se može 'zaglaviti' gledajući je. Riječ je o kontroverznoj temi čak i među onima koji je znanstveno istražuju.
vezane vijesti
U svojoj praksi nerijetko se susrećem s pojedincima koji se hvale činjenicom da su uspjeli riješiti problem s pornografijom ili s onima koji misle da je ona glavni uzrok njihovih problema. Mnogi od njih tvrde da su bili ili su još uvijek ovisni o tom sadržaju pa želim čuti zbog čega tako misle. Tumačenja proizlaze iz činjenice da imaju seksualne probleme poput erektilnih ili manjka želje za seksom s partnericom/om koje pripisuju upravo pornografiji. U daljnjem razgovoru nerijetko saznajem da su neki već ranije imali seksualnih problema pa su se osamljivali u seksualnim aktivnostima masturbirajući i gledajući pornografiju.
Zaključak da je pornografija kriva za njihovo seksualno nefunkcioniranje u ovom slučaju nije točna, ali ostaje nam saznati koju ulogu pornografija ima u održavanju tog problema. Drugi pak navode da gledanje seksualno eksplicitnog sadržaja nije zdravo i da sigurno pretjeruju u tome koliko ga često konzumiraju ili pak u tome koju vrstu sadržaja preferiraju. No pitanje je koliko se pornografije smije gledati, a da je to 'normalno' i što se sve smije gledati, a da nas ne svrstava u kategoriju poremećenih ili perverznih umova.
Istraživanja pozitivnih i negativnih psiholoških učinaka pornografije su brojna iako su znatno zastupljenija ona koja objašnjavaju negativne efekte. Pozitivni učinci konzumiranja pornografije su povećanje znanja o seksualnosti, unaprjeđenje seksualnog života te razvijanje sadržaja seksualnih fantazija.
S druge strane pornografija se povezuje s nerealnim očekivanjima od seksa, ali i vlastitog izgleda, problemima u vezi te u seksualnom funkcioniranju i zadovoljstvu. Pornografiju se također pokušava razumjeti kao ponašanje koje ima jaki potencijal za razvoj ovisnosti. No prije nego zaključimo da pornografija izaziva ovisnost potrebno je znati da se ovisnost o pornografiji ne smatra poremećajem niti je ikad prepoznat kao takav. Poremećaj koji struka za sada prepoznaje jest problematično gledanje pornografije povezano s kompulzivnom i impulzivnom seksualnošću.
Takvih je pojedinaca između pet i 12 posto, a karakterizira ih osjećaj da ne mogu kontrolirati gledanje pornografije te da zbog toga pate i imaju narušeno funkcioniranje. Međutim takav problem treba pažljivo razlikovati od problema s pornografijom zbog osjećaja da naše ponašanje nije moralno iako ni po čemu značajnom ne odstupa. Toliko često slušam samodijagnosticirane ovisnosti o pornografiji koje istinski ne odgovaraju stvarnosti. To mi još jednom potvrđuje da nema područja ljudskog ponašanja i doživljavanja koje je više i češće svrstavano u poremećeno ili odstupajuće kao što su seksualna ponašanja, u prvom redu masturbacija i gledanje pornografije.
Ako svoja normalna ponašanja promatramo pod povećalom smatrajući da su potencijalno ili stvarno štetna ili pak nemoralna, a onda ih ponavljamo, osjećat ćemo se krivo i posramljeno. Razvit ćemo ideju da ih moramo kontrolirati ili ih se odreći te potpuno apstinirati od njih. Kad to ne uspijemo, osjećat ćemo se još lošije vjerujući da smo ovisni. To nam pogoršava emocionalno stanje koje nerijetko ponovno pokušavamo popraviti gledanjem pornografije i masturbiranjem. Ovakav problem s pornografijom nikako ne zahtijeva dodatnu kontrolu ponašanja, već normalizaciju.
O autorici
Tanja Jurin je psihologinja, docentica na Katedri za zdravstvenu i kliničku psihologiju Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Specijalizirala je kliničku psihologiju i stekla doktorat znanosti iz kliničke psihologije. Područjem seksualnosti bavi se istraživački, edukativno i savjetodavno. Istražuje teme seksualne želje, seksualnog zadovoljstva i dobrobiti te seksualnih smetnji i poremećaja. Osmislila je i predaje kolegij Psihologija seksualnosti. Osim nastavnog i istraživačkog angažmana, educirala se iz područja seksualne terapije te se, osim savjetovanja i terapijskog rada s osobama s psihičkim smetnjama, bavi tretmanom osoba koje traže pomoć zbog seksualnih problema. Članica je Hrvatskog društva za seksualnu terapiju.
