Današnje generacije gledatelja prilično su se razmazile tijekom posljednjih godina. Inovacijama nikad kraja, a najnoviji krug predvode LG-jevi OLED modeli s tehnologijom koja se temelji na samoosvjetljujućim pikselima što omogućuje prikaz savršene crne i ostalih boja kao i beskonačni kontrast.

Vratimo se mi ipak nekoliko desetljeća unatrag kako bismo vidjeli kako smo točno došli do ove tehnološke revolucije unaprijeđene kvalitete slike i zvuka koju nam LG predstavlja ovih dana.

Najraniji predak suvremenog televizora bio je Octagon. Proizveden je davne 1928. godine, a dizajn potpisuje General Electronic. Ekran mu je bio osmerokutnog oblika, mjerio je svega 7.5 centimetara, a iako nikad nije ušao u masovnu produkciju, pamti se i po tome što se upravo putem njega emitirala TV drama, The Queen's Messenger. Emitirana je na šest mjesta u New Yorku, a vjeruje se da je signal stizao sve do pacifičke obale. Bio je to prijeloman trenutak u povijesti gledanja koji je izazvao velik medijski publicitet.

Octagonova, iz današnje perspektive, primitivna tehnologija uskoro je unaprijeđena. Kombinacija radija i sićušnog ekrana zadržala se, doduše, i tijekom 30-ih godina. Englezi su 1930. napravili Baird, a u stopu su ih slijedili Francuzi koji su 1936. proizveli Emyvisor. Ekran su uspjeli povećati na čak 18 centimetara i to pomoću povećala, a po sekundi se izvrtjelo svega 25 sličica. Za usporedbu, najnoviji LG OLED niže nevjerojatnih 120 slika po sekundi.

Ova je predratna era iznjedrila čak i prve reklame. Marketinški su stručnjaci, naime, već pri samim počecima televizije uvidjeli njen revolucionarni potencijal. „Radio – sva njegova uzbuđenja, svi njegovi interesi nadmašeni su televizijom stostruko. Radio više nije slijep. I najuzbudljiviji komentari postaju nemjerljivo uzbudljiviji kad ih možete i vidjeti“, glasila je prva reklama za TV prijemnik.

Tijekom 40-ih godina dolazi do novog evolucijskog skoka kad je televizija u pitanju. Kreće masovna proizvodnja pa TV prijemnici nisu više samo skupe igračke namijenjene bogatima koji ih doživljavaju kao statusni simbol. TV prijemnici postaju dostupni i masama. Recimo, SAD. U kratkom periodu od svega pet godina, između 1946. i 1951. godine, broj prijemnika narastao je sa 6 na 12 milijuna. A 1949. godine četiri američke TV kuće počinju emitirati kontinuirani sedmodnevni prime time program. I to je trenutak u kojem se ujedno rodio i danas mnogima omiljen format večernjeg dnevnika.

U narednom se periodu značajno mijenja i dizajn. Elegantni ormarići od orahovine koji su uključivali vrata iza kojih se skrivao sam ekran polako ustupaju mjesto šarenom dizajnu kakav se preferirao tijekom 50-ih i 60-ih godina. A iz uporabe polako odlaze i okrugli ekrani. Koliko se tehnologija munjevito tih godina razvijala dokazuje i činjenica da je već 1954. program prvi put emitiran u boji. Do pravog procvata televizije u boji došlo je ipak tek u narednom desetljeću. Televizor se konačno nameće kao uobičajeni komad namještaja, u prosječnim kućanstvima ništa manje zastupljen od kuhinjskog stola. Zanimljiv je i podatak da je prijenos slijetanja na Mjesec uživo pratilo više od 600 milijuna ljudi. Bio je to rekordan broj gledanosti koji je ostao netaknut desetljećima.

Prije nego krenemo u nove uzbudljive razvojne faze televizije, prisjetit ćemo se i skromnih početaka televizije u Hrvatskoj. Sve je krenulo 15. svibnja 1956. godine kad je iz Tomislavovog doma na Sljemenu emitiran prvi domaći TV program. Zagrepčani i Zagrepčanke pratili su ga euforično skupljeni ispred šačice izloga dućana u koje su bili postavljeni TV prijemnici. Nešto više od pola godine kasnije Televizija Zagreb krenula je sa svojim eksperimentalnim programom. Studio im se nalazio u Jurišićevoj, a uskoro je emitiran i prvi prijenos uživo. Bila je to nogometna utakmica Dinama koja se igrala 12. svibnja ’57. Iako se naša nacionalna TV kuća ubrzano razvijala, prvi program u boji emitiran je tek ’66. i to točno na 10. obljetnicu emitiranja programa sa Sljemena. Današnji HRT preselio se u svoj prepoznatljivi studio na Prisavlju tek ’88.

Svjetska evolucija je u međuvremenu stagnirala pa tako 70-e i 80-e u smislu tehnoloških revolucija nisu donijele mnogo nova. Kasnovečernji programi postali su, doduše, malo manje konzervativni – parovi su se počeli prikazivati spavajući u istim krevetima, a glumice su, pazite sad, smjele pokazati čak i pupak. Lude 80-e, obilježio je, pak, procvat dodataka za televiziju. Ljudi su poludjeli za video rekorderima i igraćim konzolama, humoristične serije prometnule su se u najgledanije formate. Recimo, onih su godina malim ekranima žarile i palile još uvijek popularne i rado reprizirane Bračne vode i Rosanne.

A onda su strigle 90-e, vrijeme kad se sve promijenilo. Stigao je Internet. Svijet se u digitalnom smislu pretvara u globalno selo u kojem su informacije svakome nadomak klika. Sadržaj se neminovno morao mijenjati. Emisije su odjednom postale, za ono vrijeme, nevjerojatno riskantne. Malo je reći da su serije poput Seksa i grada ili Sopranovih nepovratno promijenile granice tabu tema. Eksplicitan jezik kao i teme kojima su se bavili bili su dotad zabranjeni.

U novi milenij uplovili smo i s novim tehnologijama. Plazme i LCD-i istiskuju polako standardne televizore koji nisu više imali nikakvih šansi protiv bolje kvalitete slike i većih ekrana koje su gledateljima nudile nove tehnologije. Proizvođači diljem svijeta krenuli su u borbu za time tko će gledatelju ponuditi bolje iskustvo kućnog kina. Digitalna televizija zadala je finalni udarac analognoj.

No, vrijeme je pregazilo i njih kad se 2009. pojavio prvi OLED, tehnologija koja je u sebi objedinila sve prednosti ranijih prethodnica dok se istodobno riješila svih njihovih nedostataka, revolucionirala je iskustvo gledanja. Problemi poput zamućenja, distorzije i curenja boje postaju prošlost.

Ne valja ovdje zanemariti niti sadržajnu komponentu. Primat preuzimaju reality showovi. I ne mislimo ovdje samo na neviđen uspjeh obitelji Kardashian, ovdje se ubrajaju i svi oni natjecateljski koncepti koji su uključivanjem publike u odlučivanje televiziju učinili interaktivnom, a samim time i atraktivnijom. Najnovije generacije, pak, pred proizvođače bacaju vlastite zahtjeve. Streaming servisi poput Netflixa odavno su postali važni igrači koji tržištu nameću nove standarde.

Kad je televizor, dakle, pred niti 100 godina sramežljivo zakoračio na scenu, nitko nije vjerovao u njegov uspjeh. Samo nekoliko desetljeća kasnije mnogim ljudima je postao najneophodniji komad tehnologije. Način na koji ga konzumiramo možda se promijenio, ali neosporno je da je riječ o najvećoj prekretnici proteklog stoljeća. A ono što je televizija napravila za razvoj kulture, ovih dana OLED svojim vrhunskim performansima čini za razvoj televizije.