Nedostatak vitamina D u populaciji prepoznat je kao čimbenik rizika za pojavu brojnih bolesti i stanja. Štoviše, nedostatak vitamina D u literaturi se već godinama naziva pandemijom, a pojavom aktualne pandemije uzrokovane koronavirusom (COVID-19) povezanost ta dva fenomena privlači sve više pažnje stručnjaka i javnosti.

Početkom rujna, u glasovitom znanstvenom časopisu JAMA (Journal of American Medical Association) objavljeno je retrospektivno istraživanje koje je povezalo status vitamina D u krvi s obolijevanjem od bolesti COVID-19. Autori su prikupili podatke 489 pacijenata testiranih na infekciju COVID-19 na University of Chicago Medicine (UCM) tijekom ožujka i travnja 2020. godine. Sveukupno, 71 pacijent bio je pozitivan na infekciju SARS-CoV-2. Među pacijentima kojima je pri posljednjoj analizi krvi unutar posljednje godine dijagnosticiran nedostatak vitamina D, 19% njih je bilo pozitivno na COVID-19, dok je među pacijentima čija je posljednja mjerena razina vitamina D bila u normalnim granicama udio zaraženih iznosio 12%.

Rezultati multivarijantnih analiza pokazali su kako su osobe s vjerojatnim nedostatkom vitamina D u vrijeme testiranja na COVID-19 bile u znatno većem riziku od pozitivnog rezultata testiranja, u usporedbi s osobama koje su imale zadovoljavajuće razine vitamina D u trenutku testiranja.

Budući da rizik za nedostatak vitamina D mogu povećati mnogi čimbenici koji bi mogli biti povezani i s rizikom razvoja COVID-19, uključujući dob, pretilost, dijabetes i kronične bolesti, uočene povezanosti vitamina D s ishodima u gotovo bilo kojoj opservacijskoj studiji možda ne odražavaju potencijalni uzročno-posljedični učinak vitamina D na ishode. Ipak, u provedenoj analizi kontrolirani su mnogi od navedenih čimbenika.

Pretpostavka kako dovoljne razine vitamina D mogu spriječiti COVID-19 potkrijepljena je rezultatima prethodno provedene meta analize randomiziranih kliničkih ispitivanja koja su otkrila kako primjena vitamina D u bolesnika s nedostatkom može smanjiti učestalost drugih virusnih respiratornih infekcija, među kojima su koronavirusi uobičajeni uzročnici.

Međutim, potrebno je provesti veći broj randomiziranih kliničkih ispitivanja kako bi se utvrdilo može li liječenje vitaminom D doista smanjiti incidenciju infekcije COVIDom-19, uključujući i široke populacijske intervencije te intervencije među skupinama s povećanim rizikom od nedostatka vitamina D ili obolijevanja od COVIDa-19.

Nastavno na javnozdravstvene mjere donesene u više država, i Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) izdao je preporuke za nadomjesnu primjenu vitamina D od jeseni. Naše domaće preporuke oslanjanju se na ranije objavljene Smjernice za prevenciju, prepoznavanje i liječenje nedostatka vitamina D u odraslih (Liječ Vjesn 2016;138:121-132.).

Prema spomenutim Smjernicama, preporučena koncentracija vitamina D u krvi u populaciji trebala bi iznositi 75 nmol/L – 125 nmol/L za optimalnu zaštitu od infektivnih bolesti. Nove preporuke HZJZ-a navode kako adekvatan status vitamina D može pomoći u smanjenju rizika virusnih epidemija te održati imunitet, snagu mišića i gustoću kostiju, dok se niske koncentracije vitamina D vežu uz maligne, kardiovaskularne, autoimune i neurološke bolesti te kronične respiratorne bolesti, dijabetes i hipertenziju. Upravo se ove bolesti povezuju s najvećim brojem smrtnih ishoda među oboljelima od COVID-19.

Stoga je potrebno educirati stanovništvo da je suplementacija i praćenje koncentracije vitamina D u krvi različitih ugroženih populacijskih skupina od posebnog značaja za zdravlje ljudi. Također, preporučuje se i redoviti izlazak i aktivnosti na otvorenom, redovita tjelovježba, odgovarajuća pravilna i uravnotežena prehrana te od listopada konzumirati dodatke prehrani s vitaminom D u dozi od 20 µg (800 IJ) dnevno na više.

Iako je izlaganje kože sunčevim zrakama glavni izvor vitamina D u tijelu, tijekom hladnijeg i tmurnijeg dijela godine potrebno je unos vitamina D osigurati putem hrane i dodataka prehrani. Budući da je hrana vrlo skroman izvor vitamina D, treba znati koji su prehrambeni izvori posebno bogati ovim vitaminom.

Najbogatiji prirodni izvor vitamina D3 u hrani su ulja jetre bakalara i drugih masnih riba. Nadalje, hrana bogata vitaminom D3 obuhvaća ribu (tuna, srdele, skuša, bakalar, haringa, losos), rakove i plodove mora, neke vrste gljiva, kvasac, goveđu jetru i žumanjak jajeta, te namirnice koje su dodatno obogaćene vitaminom D poput nekih margarinskih namaza.