U doba u kojem je multitaskanje na mnogim poslovima neizbježno, a prekovremeni rad dio svakodnevice, ne čudi to što su psiholozi detektirali pojavu novog sindroma koji prijeti narušavanjem mentalnog zdravlja. Riječ je o sindromu stalnog osjećaja hitnosti, a on nas vodi ravno u - burnout.

Pojam se odnosi na stalan osjećaj užurbanosti i urgentnosti u obavljanju zadataka, zbog čega naše tijelo luči povišene hormone kortizola (hormona stresa) te aktivira centar u mozgu koji služi kao svojevrsni alarm i upozorava nas na opasnost u okolini.

Međutim ono što je za pračovjeka bio tigar (stvarna opasnost) za nas je - neodgovorena poruka. Iako nam je na svjesnoj razini jasno da se ne radi ni o čemu hitnom, a kamoli po život opasnom, naš mozak naučio je biti u stalnom stanju budnosti, u kojem je pojačana potreba za momentalnim reagiranjem na svaki zahtjev okoline.

Osim što ovaj obrazac povisuje stres, oslabljuje našu sposobnost prepoznavanja zaista hitnih situacija te moć donošenja kvalitetnih i promišljenih odluka.

Provjeravate li stalno notifikacije na mobitelu?

To se prije svega odnosi na upotrebu mobilnih uređaja: često provjeravanje društvenih mreža iz straha da ćemo nešto propustiti, hitno odgovaranje na notifikacije ili bavljenje poslovnim mailovima izvan radnog vremena.

Ako vam je sve ovo dobro poznato, vjerojatno ste se na vlastitoj koži uvjerili u postojanje sindroma stalnog osjećaja hitnosti, a koji psiholozi nazivaju i kultura urgentnosti (engl. urgency culture).

'Neprestana žurba i očekivanje da uvijek budete 'aktivni' na mreži, profesionalno i osobno, mogu stvoriti stanje povećane budnosti. Ono značajno povećava stres i tjeskobu', kaže Joel Frank, klinički psiholog iz Los Angelesa.

Stalan porast osoba s anksioznošću

Prema izvješću Američke psihološke udruge o stresu u SAD-u 2023., gotovo četvrtina odraslih izjavljuje da ga osjećaju na visokoj razini nakon pandemije, što je povećanje od 19 posto od 2019.

Mlađe odrasle osobe prolaze još gore - gotovo polovica generacije Z i više od trećina milenijalaca izjavljuje da se cijelo ili većinu vremena osjećaju tjeskobno ili pod stresom.

'Problem je pojava začaranog kruga u kojem anksioznost potiče na užurbanost, a užurbanost jača anksioznost', kaže Frank.

Problem multitaskanja i ovisnosti o distrakcijama

Sindrom stalne hitnosti često ide u paru s multitaskanjem, iako je ono dokazano manje efikasno. Istraživanje pokazuje da ljudskom mozgu nedostaje neurokognitivna arhitektura za obavljanje dva ili više zadataka istovremeno. Dakle svaki put kada obavljamo više zadataka istovremeno to zapravo usporava mozak i može smanjiti produktivnost do 40 posto.

Jedan od razloga zbog kojih je multitaskanje toliko privlačno jest to što donosi stalnu distrakciju, od koje se kasnije teško možemo odviknuti. 'U današnje doba mnogima je iznimno teško fokusirati se samo na jedan zadatak i obavljati ga bez ometanja i gledanja na mobitel tijekom duljeg vremena', ističe neuroznanstvenica Frieferike Fabritius, uz napomenu:

'Rezultat je to da nam se teško usredotočiti čak i onda kada obavljamo samo jedan zadatak.'

No to nije jedina nuspojava multitaskanja i stalne užurbanosti. Naime današnja kultura hitnosti desenzibilizira naš dopaminski sustav.

'Ukratko, što ste više stimulirani, to ste sposobni za manje osjećaja sreće', kaže Frank.

Stanje stalne užurbanosti dugoročno je štetno i za fizičko zdravlje

'Lažni osjećaj hitnosti tjera tijelo da reagira kao da je u prijetećoj situaciji, aktivirajući odgovor 'bori se ili bježi'. Disanje postaje brže, tlak i otkucaji srca rastu te gubite sposobnost reguliranja emocija', kaže David Rabin, neuroznanstvenik.

Prema Rabinu, pretjerana reakcija doprinosi hipertenziji, nedostatku sna, visokom kolesterolu i upalnim procesima u tijelu.

Kako si pomoći?

Kako biste izbjegli zamku hitnosti, Frank preporučuje da zastanete nekoliko trenutaka prije nego što krenete u akciju svaki put kad iskrsne nešto.

'Stanka vam omogućuje da se odmaknete i procijenite je li taj zahtjev za vašom pažnjom u skladu s vašim prioritetima', kaže.

Postavljanje jasnih očekivanja i granica u osobnim i profesionalnim odnosima također može pomoći u planiranju, određivanju prioriteta i rješavanju problema bez izazivanja lažne hitnosti, ističu stručnjaci.

'Najbolja stvar koju možete učiniti da se nosite sa stalnim osjećajem hitnosti je redovito sudjelovati u aktivnostima koje vas podsjećaju da nema žurbe', kaže Rabin i dodaje:

'Koristite tzv. četiri prakse kontrole za smirivanje i ponovno usredotočivanje kad god se osjećate užurbano, preopterećeno ili pretjerano stimulirano - svjesno disanje, slušanje, kretanje i dodir.'

Davanje prioriteta samo jednom zadatku kad god je to moguće još je jedna učinkovita strategija za postizanje jasnog fokusa i poboljšane produktivnosti.

Tu je i ljekovita praksa mindfulnessa - usredotočene pozornosti uz koju pronalazite unutarnji balans, spasonosan za odmak od stalne žurbe i osjećaja da biste trebali raditi 'brže i bolje'.

'Emocionalna regulacija, tolerancija na stres i mindfulness su vještine koje nam pomažu prihvatiti sadašnje iskustvo bez osuđivanja, a zatim i odgovor u skladu s vlastitim vrijednostima i potrebama', ističe Ida Taghavi, klinička psihologinja.

Tajna mindfulnessa je u stvaranju odmaka od podražaja, misli, osjećaja i fizičkih osjeta, zbog čega možemo jasnije razlučiti što je zaista hitno, a što ne te postupiti iz smirenije pozicije.

'Ovaj odmak ključan je za promjenu uobičajenih reakcija, nerijetko destruktivnih, poput negativnih obrazaca razmišljanja, samokritičnosti, kompulzivnog ponašanja i konstantnog osjećaja da trebamo požuriti', zaključuje Taghavi.