Za sve to vrijeme ste nagomilali toliko boli, rana i povreda da je svaki sljedeći put sve teže. Nakon nekog vremena bezuspješne potrage pitate se postoji li tamo netko tko je - normalan (što god to značilo).

Svi ovi neuspješni pokušaji su u biti pokazatelj da ste se zatvorili za ljubav. U pokušaju da vas više nikad ne zaboli, barem ne toliko jako, zatvorili ste se i za primanje lijepog. Za primanje nježnosti, pažnje, razumijevanja, ljubavi. Onog trenutka kada davanje druge osobe prijeđe vaš kapacitet za primanje vi nesvjesno sabotirate taj odnos i osoba ode od vas. S druge strane, što ste dulje sami, tj. što dulje ne dobivate ono za čim žudite, postajete pravi mali progonitelj, a da ni toga niste svjesni. Netko vam konačno da prst, a vi uzmete cijelu ruku kako bi se vaše praznine napunile.

I tako zatvoreni i okruženi raznim zidovima, bedemima i morskim psima čučite osamljeni u svom dvorcu i odbacujete svakoga tko vam se približi (previše). A mislite da je on vas odbacio.

No zašto se to uopće događa?

Svi koji su se u djetinjstvu osjećali nevoljeno, bez obzira je li to istina ili samo naša percepcija, razvili su dvije mogućnosti (većina nas). Jedna je da su, budući da nisu dobivali dovoljno ljubavi, od nje odustali. 'Ok, ne daš mi, onda mi ni ne treba', i postaju netko koga bismo opisali kao vuka samotnjaka. No tu je i druga opcija: 'Daj mi ljubav, i još, i još, i još…' Te osobe stalno i nezasitno traže ljubav i nikad im nije dovoljno, baš kao nekim progoniteljima.

Najčešće se događa da se vuk samotnjak i progonitelj privuku. Možete li zamisliti kakav odnos kreiraju takve dvije osobe? Naravno, to je izvanredna prilika da zacijele svoje rane i rastu kroz odnos, ako su svjesni i rade na sebi. Sve što trebaju napraviti je da vuk samotnjak prestane bježati od odnosa i ljubavi, a progonitelj treba prestati trčati za ljubavlju, već se zaustaviti i dozvoliti da mu ljubav dođe sama. Onaj tko vas voli ljubav će vam htjeti dati svojevoljno, naravno ako mu dozvolite.

Nitko nije došao na ovaj svijet kako bi ispunjavao vaša očekivanja i popunjavao vaše emotivne praznine, već je to na vama samima. Isto tako, niste ni vi došli na ovaj svijet da ispunjavate tuđa očekivanja. Ovdje ste da živite najbolje sebe, da ostvarite svoje pune potencijale. Da živite sretni, ispunjeni i zadovoljni.

Ne zaboravite da bježanje od boli samo kreira još više boli. Stanite i prođite kroz nju. To će vas osloboditi i kreirati prostor za nešto lijepo.

Kad sami počnete popunjavati svoje praznine i voljeti se, pojavit će se osobe koje će vam davati ljubav još i više nego kada ste trčali za njom. I sve što dobijete od drugih smatrajte prekrasnim poklonom jer on to i jest te budite zahvalni na tome sebi i drugima.

Jasmina (Jazz) Bjelica je coach i educator, a zadnjih šest godina specijalizirala se za veze i ljubavni život. Bavi se osobnim razvojem već dvanaest godina.