Prvo što Zagrepčanka M. G. učini nakon jutarnjeg ustajanja jest mjerenje tlaka i šećera u krvi. Nije dijabetičarka, ali želi stvari imati pod kontrolom. Zatim odlazi na vagu. Sve to uredno bilježi u rokovnik, jer je gospođa M. G. organizirana osoba.

Sve to se možda čini pretjeranim, ali ona se osjeća sigurnije i bolje kada zna da su joj važne tjelesne brojkice svakoga dana na mjestu. Ona spada među 7 od 10 osoba u razvijenom svijetu koje redovito prate težinu i ishranu, te među 30 posto dnevnih mjerača krvnog tlaka, glukoze u krvi i sna, kako pokazuje istraživanje na uzorku od 3000 osoba Pew Research Centra, američke neprofitne organizacije za pružanje informacija o pitanjima, stavovima i trendovima koji oblikuju američko društvo i svijet. Dok mnogi te podatke drže u glavi, dobrih 50 posto ih bilježi na papir ili pohranjuje u elektronskoj memoriji.

Nova manija mjerenja

Ali Amerikanci ne staju na tim osnovnim pokazateljima stanja organizma, nego opsesivno mjere i broje sve što im se događa u životu, a što bi trebalo i moglo utjecati na njihovo zdravlje, fizičko i psihičko stanje, pa publicistkinja Alissa Quart u Newsweeku to zorno ilustrira vlastitim primjerom:

'Danas sam telefonirala četiri puta. Svaki poziv u prosjeku je trajao 24 minute, a posljednji, izmjeren digitalnim mjeračem vremena na mojoj fiksnoj liniji, 22 minute i 23 sekunde. Svojim pametnim telefonom danas sam izmjerila 45 minuta i 10 sekundi putovanja do posla. Pedometar je pokazao 8 minuta i 45 sekundi za mojih uobičajenih 5 kilometara trčanja. Zbog obveza na poslu, napravila sam 4000 umjesto preporučenih 10.000 koraka dnevno. Pročitala sam 45 posto Kindle elektronske knjige. Moje optimalno vrijeme spavanja je 7 sati i 20 minuta i budim se dva puta noću, što mi kazuje narukvica za mjerenje dužine i intenziteta sna...'

'Dobro došli u bio-grafiju u stilu 2013', poručuje nam Alissa Quart. Nova manija mjerenja sebe sama uključuje neslućenu gomilu podataka o vama, nezamislivih još samo prije dvadesetak godina. Zahvaljujući novim digitalnim spravicama koje su preplavile tržište, 'kjuesovac' (QS od 'quantify self ' ili mjeri se) sve više postaje sam svoj znanstvenik u grozničavom nastojanju da prati, ispravlja i oblikuje vlastito tijelo, navike i život. 'Ja sada u realnom vremenu pratim što se događa u mojemu tijelu i tek sada, u svojoj pedesetoj, učim kako ga najbolje koristiti', kaže oduševljeno kompjuteraš Jaron Lanier.

Dio je to nacionalne opsesije koja se pretvorila u posao vrijedan samo u 2012. golemih 70 milijardi dolara, a marketinška firma ABI procjenjuje da će se do 2018. godišnje prodavati 485 milijuna spravica za kojekakva mjerenja, od pametnih satova, do pametnih Google naočala.

Firma Jawbone za proizvodnju prenosivih monitora za praćenje fizioloških podataka o stanju tijela munjevito se razvija u giganta vrijednog više od milijardu dolara. Jedan od jawboneovih najprodavanijih proizvoda je UP sistem, narukvica plus iPhone app, kojim se 24 sata bilježi vaš san, dnevne aktivnosti, unos hrane, pića i promjena raspoloženja. U gomili novih digitalnih abakusa, popularan je Fitbit Flex za mjerenje svakog koraka, prevaljene udaljenosti i utroška kalorija. Amiigo nudi dva tipa senzora za fizičke aktivnosti, jedan u obliku narukvice, drugi kao privjesak na tenisici. EmWave2 vam pomaže da se oslobodite stresa, napunite energijom i osjećate jačim. Spravicom SleepTracker Elite poboljšat ćete san, Google naočale se spremaju za osvajanje tržišta...

Svih tih high-tech spravica ne bi bilo, da nije sveprisutnog mobilnog telefona, koji se sada najmanje koristi za pozive, a najviše za praćenje svega ostaloga. U vrlom novom svijetu dnevno se odašilju tri milijarde e-mailova, pa nije čudo što se nove tehnologije koriste za gomilanje informacija i o sebi samima, piše Alissa Quart.

Mjerilo se i ranije i neki su podaci doista korisni. Važno je pratiti krvni pritisak, težinu i glukozu u krvi, a Asthmapolis, bežični senzor u inhalatoru koji putem GPS-a bilježi astmatične napade, zasigurno koristi bolesnicima da saznaju koje biljke ili kemikalije uzrokuju probleme. Ali jesu li baš sve brojke, izračuni i informacije neophodni?

Kada je kanadska glumica Lisa Betts-LaCroix rađala kod kuće dijete, njezin je suprug bilježio trudove u Excel tablici, ali ne zbog medicinskih razloga, nego da porod ostane zabilježen u obiteljskom elektronskom albumu. Nekad fotografije, danas zapisi o trudovima, pulsu i tlaku. Lisa i njezin suprug su članovi pokreta Mjeri sebe, osnovanog 2008. Svakog drugog mjeseca članovi se sastaju, izmjenjujući iskustva i najučinkovitije mjerne strategije. Pokret broji nekoliko tisuća članova, dok milijuni i bez članstva mjere koliko konzumiranje maslaca utječe na njihovu mentalnu aktivnost, dnevno motre uzorke stolice i bilježe koliko su meditirali. Emocionalno stanje beba saznaju mjerenjem njihovih pokreta i temperature kože. Aktivnost svojih kućnih ljubimaca prate GPS-om, dok su Japanci izbacili na tržište Fitbit mjerač za pse i mačke. Njujorškom psihologu Stevenu Reisneru nedavno je došao bračni par, jadajući se da na temelju njihovih mjerenja nisu jedno drugomu 'dodana vrijednost'.

Rezultate mjerenja neki stavljaju na Facebook, drugi ne mogu sami podnijeti dijetu, pa muke i učinke gladovanja dijele s drugima na Twitteru. Beskonačnim mjerenjem sebe, odričemo se vlastite privatnosti, piše Alissa Quart, jer svi ti podaci završavaju u cyberspaceu, a oni se kad-tad mogu zloupotrijebiti. Amerikanci upozoravaju da bi ih osiguravajuće kuće jednog dana mogle upotrijebiti u svoju korist, a jedna britanska kompanija već je pokušala nadzirati zaposlenike, tražeći od njih da na ruci nose minijaturna računala kako bi pratili koliko zdravo žive. Dobra strana novog ludila je što se 40 posto 'mjerača' obraća liječnicima za tumačenje rezultata ili odlazi po drugo mišljenje, a loša je što dio njih srlja u hipohondriju ili vjeruju da su sami sebi najbolji doktori. Što donosi budućnost?

'Danas to smatramo opsesivnom brigom o sebi', kaže Kenneth Cukier, urednik u 'Economistu' , 'a sutra ćemo to možda zvati zdravstvenom zaštitom'.