Kako se povećava naša ovisnost o tehnologiji u radu, obrazovanju i svakodnevnoj komunikaciji, tako raste i rizik za zdravlje naših očiju
U vremenu u kojem ekrani dominiraju svakodnevicom, svijet se suočava s tihom, ali sve prisutnijom epidemijom – digitalnim naprezanjem očiju. Nekad marginalna tema unutar profesionalne zdravstvene zaštite, danas se ovo stanje pretvara u ozbiljan javnozdravstveni problem koji pogađa milijune korisnika računala i digitalnih uređaja diljem svijeta.
Uporna nelagoda koja nije bezazlena
Nedavna istraživanja otkrivaju zabrinjavajuće podatke – čak do 50 posto korisnika računala može razviti simptome digitalnog naprezanja očiju. Ova tegoba obuhvaća niz simptoma poput suhoće, peckanja, crvenila, osjećaja pijeska u očima, zamućenog ili dvostrukog vida.
Iako se na prvi pogled čine kao prolazne nelagode, ovi simptomi mogu ukazivati na dublje, kronične smetnje koje značajno narušavaju kvalitetu života i radnu učinkovitost.
Pandemija koronavirusa dodatno je pogoršala stanje. Lockdowni, rad od kuće i društveno distanciranje doveli su do naglog povećanja vremena provedenog pred ekranima, što je izravno povezano s porastom problema sa suhom površinom oka, vidnim smetnjama i digitalnim naprezanjem.
Što se zapravo događa s našim očima?
Dugotrajno gledanje u ekrane usporava treptanje i prisiljava oči da dulje vrijeme ostanu fokusirane na blizinu. To smanjuje vlažnost očiju i uzrokuje naprezanje očnih mišića, što može dovesti do kronične suhoće i umora.
Simptomi mogu biti odmah uočljivi – suhoća, zamućen vid, bol u očima – no često se javljaju i u suptilnijim oblicima, poput glavobolja ili bolova u vratu. Iako su u mnogim slučajevima prolazni, bez pravodobne reakcije simptomi mogu postati trajni i znatno narušiti svakodnevno funkcioniranje.
Važno je istaknuti da, suprotno uvriježenom mišljenju, plava svjetlost koju emitiraju ekrani nije glavni uzrok naprezanja očiju. Iako može pridonijeti umoru i poremetiti ritam spavanja, nema dokaza da trajno oštećuje oči. Pravi uzroci su loša ergonomija, dugotrajni fokus na blizinu i smanjen broj treptaja.
Kako možemo zaštititi svoj vid?
Rješenje nije jednostrano, već zahtijeva kombinaciju ponašajnih promjena, prilagodbe okoline i po potrebi – medicinske intervencije.
Jedna od najčešće preporučenih tehnika je pravilo 20-20-20: svakih 20 minuta, napravite pauzu od 20 sekundi i pogledajte u objekt udaljen 20 stopa (oko 6 metara). Iako ovo pravilo nije znanstveno strogo potvrđeno, princip čestih pauza i opuštanja očnih mišića ima čvrstu logiku i preporučuje se svima.
Okolišni faktori i ergonomija
Uvjeti okoline također igraju ključnu ulogu. Korištenje podesivih svjetiljki koje usmjeravaju svjetlost izvan vidnog polja, ovlaživača zraka za održavanje optimalne vlažnosti i pročišćivača zraka koji uklanjaju iritanse može značajno poboljšati udobnost očiju tijekom rada.
Ergonomske prilagodbe su jednako važne. Ekran treba biti postavljen u razini očiju ili malo niže, na udaljenosti ruke. Povećajte veličinu fonta kako biste izbjegli škiljenje, a stolac neka pruža dobru potporu za kralježnicu.
Kada potražiti stručnu pomoć?
Ako simptomi potraju, pregled kod oftalmologa je ključan. Stručnjaci mogu utvrditi prisutnost refrakcijskih grešaka – stanja kod kojih oko ne fokusira svjetlost ispravno na mrežnicu – ili dijagnosticirati sindrom suhog oka, koji se sve češće javlja kod korisnika digitalnih uređaja.
Postoje i ciljani tretmani – od specijaliziranih naočala do medikamentoznih terapija koje mogu ublažiti tegobe i poboljšati kvalitetu vida.
Tehnologija u službi zdravlja
Osim toga, nove terapije nude dodatnu nadu. Lijekovi poznati kao TRPM8 agonisti pokazuju potencijal u ublažavanju nelagode kod suhog oka aktiviranjem receptora hlađenja na površini oka.
Dobra vijest je i da se razvijaju nosivi biosenzori koji se mogu pričvrstiti ispod oka ili na kontaktne leće, a prate markere u suzama u stvarnom vremenu. Budući da suze odražavaju zdravlje površine oka, ali i organizma u cjelini, ovakvi uređaji mogli bi revolucionirati dijagnostiku i liječenje očnih bolesti. No, za početak je ključno prepoznati u kojem su stadiju naši problemi s očima (i je li krajnje vrijeme za posjet stručnjaku) te krenuti s malim koracima koji će nam olakšati sate i sate provedene pred ekranima.