Uske, široke, jednobojne, šarene, s printovima ili klasičnoga kroja, s neobičnim rukavima ili bez njih, majice volimo svi, a njihov put do, slobodno možemo reći, statusa modnog klasika nije bio nimalo lak.

Majice su danas, uz kvalitetne traperice, bijelu ili crnu košulju, vestu univerzalnog kroja od dobrog pletiva, malu crnu haljinu must have u garderobi svake modno osviještene cure jer uz nekoliko efektnih detalja mogu spasiti svaku situaciju.

Iako ih obično imamo popriličan broj u ormaru, čini se kao da ih nikad nije dosta, pa ne čudi što se npr. u SAD-u od prodaje raznovrsnih majica obrne preko milijardu dolara.

Jeste li se ikad zapitali zbog čega obične majice kratkih rukava nazivamo T-shirt? Odgovor je sasvim logičan: zato što imaju oblik slova T.

Majice svoju popularnost nisu stekle preko noći. Manje je poznato da su svoj put započele kao donje rublje. Za vrijeme ljetnih vrućina u Europi tijekom Prvog svjetskog rata američkim vojnicima je bilo dopušteno nositi lagane potkošulje umjesto košulja. U usporedbi s toplim vunenim uniformama u kojima su se Amerikanci kuhali, to je bilo spasonosno rješenje.

Do Drugog svjetskog rata majice kratkih rukava u vojsci postale su sasvim normalna pojava.Ipak, da bi se majice udomaćile među običnim pukom, bili su potrebni filmovi.

Kad su tadašnje glumačke zvijezde John Wayne i Marlon Brando početkom 50-ih godina nosili majice kratkih rukava u svojim filmovima, publika je bila šokirana. No kad se filmska legenda James Dean u filmu 'Buntovnik bez razloga' 1955. godine pojavio u majici kratkih rukava ispod raskopčane košulje, svi su bili oduševljeni. Za Jamesovim primjerom poveli su se mnogi, a popularnost majica više nije bila upitna.

U šezdesetima majice su doživjele pravi procvat kad je riječ o krojevima, uzorcima, bojama ili dezenima.

Hipiji (djeca cvijeća) započinju ukrašavati majice posebnim načinom bojenja, vezujući čvorove na različitim mjestima (tzv. batik). Zapravo, riječ je o drevnoj indijskoj tehnici bojenja pomoću voska. Ugrijanim tekućim voskom, majstori batika crtaju, odnosno pokrivaju mjesta koja ne žele obojiti. Zatim tkanine uranjaju u različite boje. No na zapadu se pod batik-tehnikom podrazumijeva tehnika bojenja kad čvoranjem, različitim preklapanjem i vezivanjem dobivate efekte slične originalnom batiku.

Nakon napredovanja sitotiska, majice s printovima postaju nezaobilazne u ormarima, a dizajnerskoj mašti ne manjka ideja. Majice nisu samo odjevni predmet, budući da mogu odaslati i različite poruke, jasno izražavajući stavove osobe koja ih nosi.

Dio iz knjige Marg Meikle 'Jer ste vi to tražili', Egmont