Prije nešto više od devedeset godina, 1931., bečka studentica Erna otišla je u London s posuđenih deset funti u džepu zbog pisanja doktorata o viktorijanskom pjesniku Lordu De Tableyu. Pasionirana sportašica - u Austriji je bila prvakinja u bacanju koplja i igrala je rukomet - u Engleskoj je našla unučad omiljenog pjesnika i sprijateljila se s njima, čak je stanovala u njihovoj kući u Cheshireu.

No, kad je sljedeće godine poželjela otputovati kući kako bi se vidjela s obitelji, shvatila je da nema dovoljno novca. I došla je na - kasnije se pokazalo - revolucionarnu ideju. U tadašnjim novinama The Morning Postu objavila je oglas i pozvala zainteresirane putnike da joj se pridruže, nadajući se da će srezati vlastite troškove. U oglasu je napisala "Zimski sportovi u Austriji, dva tjedna za samo 15 funti, uključujući vlak i smještaj, u organizaciji mlade bečke diplomantice za mlade ljude. Polazak za Božić."

Za tih po današnjim pojmovima smiješnih, ali i tada povoljnih 15 funti po osobi Erna je organizirala sve, i služila putnicima kao vodička, dobili su poduku njemačkog jezika, najam skija i poduku u skijanju, putovanje željeznicom i deset punih pansiona u Soldenu. Ski pass nije bio uključen u cijenu, jer tamo tada nije bilo ski liftova. Bila je itekako prikladna osoba za vođenje, jer je vlastitu zemlju poznavala kao svoj džep, posebno se to odnosilo na skijališta. Odazvalo joj se pet muškaraca, a ona je sa sobom povela i pratilju da bi zadovoljila moralne standarde toga vremena, i putovanje je bilo uspjeh. Novac koji je skupila omogućio joj je posjet obitelji na istom putovanju.

U to vrijeme paket aranžmani su tek rođeni kao turistički proizvod, prvi je s njima kratko prije ovoga krenuo Thomas Cook, ali nikome nije padalo na pamet to napraviti za odlaske na skijanje. Erna Low je kao zaljubljenica u skijanje to shvatila, i odlučila biti prva, bez obzira što iza sebe nije imala nikakvo agencijsko zaleđe, a nije baš imala ni financijsku podlogu. I uspjela je, a onda svoju studentsku ideju pretvorila u uspješan turistički posao. Nakon tog prvog putovanja nastavila je voditi Britance na zimovanja u Austriju, ali i Francusku i Švicarsku, sve dok 1939. nije izbio Drugi svjetski rat.

Skijanje u to doba nije bilo baš ležerna zabava. Po trgovinama nije bilo skijaške opreme i odjeće, a na planinama su ski-liftovi bili vrlo rijetki. Na prvim putovanjima Erna je unajmljivala konje da putnicima nose prtljagu uzbrdo. I oprema je bila primitivna po današnjim mjerilima, umjesto pancericama nosile su se kožne čizme koje su trakama bile pričvršćene na drvene skije.

Erna Low nije mirovala ni za Drugog svjetskog rata. U početku je planirala putovanja iz Austrije prebaciti u neutralnu Švicarsku, ali su putovanja u kontinentalnu Europu postala nemoguća. Veći dio rata je u BBC-u pratila njemačke radio emisije za potrebe britanske obavještajne službe, da bi onda postala predavačica u vojnim školama. No smislila je i novi 'turistički' posao, unatoč ratu, takozvani koncept kućnih zabava. Shvatila je da je mnogo obitelji razdvojeno zbog rata, i odlučila im je omogućiti susrete za Božić. Zakupljivala je zgrade engleskih internata, i pozvala goste da uz plaćanje odsjednu u njima s obiteljima. I u tome je uspjela, čak i nastavila s poslom nakon rata osnivanjem tvrtke Enjoy Britain Ltd.

Kad se nakon rata vratila na skijališta, goste je počela voditi u planinske brvnare, što se pokazalo pravim pogotkom. Smještaj u takvim kućama - jasno, puno luksuznijim i opremljenijim - danas je jedan od standarda za današnja zimovanja. No, prije nego ih je 'otkrila' Erna Low, nitko nije ni čuo za takav oblik smještaja. Radila je puno i sa školama, kojima je odgovarao njezin koncept o većini troškova plaćenih prije polaska na put.

Zahvaljujući tome, zimovanja su se omasovila, jer su dotad na planine mogli putovati samo bogati. Hoteli su posebno bili skupi, kolikogod se organizatorica putovanja trudila spustiti troškove. Kad je u priču uvela planinske kuće, najednom su na skijanje, posebno po europskim planinama, mogli i oni koji ga dotad nisu mogli priuštiti. Primjerice, Erna Low je uvela takozvane snježne vlakove, kojima su  britanski skijaši odlazili vikendom na kontinentalna skijališta.

Premda se posao širio, sve do sredine pedesetih Erna Low je osobno vodila svaku grupu koja bi kupila njezin paket aranžman. No, dotad ih je već bilo toliko da je zaključila da je vrijeme za povlačenje na menadžersku poziciju. Erna Low je umrla 2002. u 92. godini, ali njezina tvrtka Erna Low Ltd. osnovana 1947. i dalje postoji. Danas joj je sjedište u Manchesteru, i od 2019. je dio grupacije NUCO, također specijalizirane za skijaška putovanja. I dalje nude paket aranžmane, najviše za britanske goste, i to za svačiji džep, od jeftinih putovanja za 23 funte dnevno, do luksuznih paketa vrijednih pet zvjezdica i prilagođenih po željama gostiju.

Prošle, 2022. godine, agencija koja nosi ime Erne Low poslalo je na skijanje nešto više od 14 tisuća ljudi. Većina ih vjerojatno ne zna pozadinu imena s kojim su krenuli na snježni godišnji odmor.