Mora li matematika doista biti strašna i izvor bezbrojnih frustracija kako za djecu, tako i njihove roditelje, te je li moguće razviti ljubav prema njoj od malih nogu, saznali smo od profesora matematike Krešimira Vučića.

Glavni razlog za stav da je matematika teška, naporna ili nerazumljiva, objašnjava on, to je što ona zahtijeva kontinuiran rad i ako se redovito ne vježba, zaista postaje teška.

'Učenje matematike uglavnom je koncipirano tako da ono što danas učimo sutra trebamo primijeniti u učenju nečeg novog. Prilikom neredovitog učenja matematike kod većine učenika se javlja taj domino efekt te je onda jednostavno teško pohvatati sve konce i to rezultira odustajanjem. Smatram da ako učenik redovito uči matematiku i usprkos tome ima dijelova koje manje razumije, ponajprije može potražiti pomoć svojih učitelja ili profesora koji će mu pomoći i objasniti ono što mu nije jasno, a sa sigurnošću mogu reći da danas na internetu (pogotovo nakon online nastave) kraćim pretraživanjem možemo naći objašnjenje svakog gradiva. Ukratko, matematika zahtijeva mnogo rada, strpljenja i volje - tek onda svaka osoba može otkriti njezinu istinsku ljepotu', mišljenja je profesor Vučić.

Mnogi su roditelji vrlo subjektivni kad su njihova djeca u pitanju i uvjereni su da su nadarena za različita područja, no profesor upozorava da se tim pojmom često jako razbacuje.

'Danas se pojmom nadarenosti jako razbacuje i mislim da ga ljudi obično miješaju s pojmom talentiranosti. Talentiran učenik će uz malo truda i pomoći uspjeti riješiti i savladati pojmove te riješiti matematičke probleme prilagođene njegovom uzrastu. Nadareni učenik je puno više od toga. Reći su vam na primjeru matematičkih natjecanja. Nadareni učenici rješavaju takve probleme oko kojih bi se mnogi profesori i studenti matematike dosta namučili. Nadareni učenik jednostavno ima sposobnost doseći posebnu kognitivnu razinu u rješavanju problema koje uglavnom vidi prvi put. U ranoj dobi malo je teško govoriti o nadarenosti, ali svakako možemo vidjeti njezine potencijalne znakove. Ako imate četverogodišnjaka koji je jako zainteresiran za razne numeričke oznake, zanimaju ga brojevi, računanje, jako rano otkriva pojmove računskih operacija i po cijele dane 'maltretira' vas brojevima i računanjem, to je dobar znak da u svojoj blizini imate nadareno dijete', kaže on.

Matematika zahtijeva kontinuiran rad

Često možemo čuti i da je netko 'genetski' predodređen za matematiku, a profesor je mišljenja da se matematičar ne rađa, već postaje.

'U svom radu često sam se susreo s iznimno talentiranim učenicima, a njihovi roditelji su mi znali reći: 'Profesore, mi ne znamo odakle sve to dolazi jer smo mi kao roditelji orijentirani na jezike i neka druga područja, koja nisu srodna matematici.' Često čak kažu da oni kao učenici nisu bili dobri u matematici te su imali niske ocjene. S druge strane znam dosta primjera da su roditelji bili matematičari, kao i njihova djeca. Znam nekoliko primjera svojih kolega i kolegica kojima su roditelji također bili matematičari. Da govorim o genetici, nisam toliko stručan, ali imamo primjera i jednih i drugih te bih rekao da se matematičar ne rađa, nego postaje, i mislim da gotovo svi imamo ogromne šanse biti dobri matematičari ako smo spremni raditi i strpljivo čekati rezultate tog, moram priznati, dugog procesa', rekao je.

Zanimanje za matematiku može se potaknuti, dodaje, ne samo u školi, već puno toga mogu napraviti sami roditelji.

'Često učenike znam pitati što bi željeli biti kad odrastu i često dobijem kao odgovor zanimanja u kojima je znanje matematike jedno od ključnih znanja, a oni sami ne uče matematiku i nije im draga. Tada se trudim objasniti koliko je učenje matematike važno da bi se te njihove želje i ostvarile. Naravno, ako izuzmemo jako mali postotak onih koji u svojim područjima postanu veliki stručnjaci bez formalnog obrazovanja, svima ostalima će trebati znanja i koncepti koje će, ako ih propuste, teško nadoknaditi. Pogotovo danas, kada sa svih strana čujemo da je znanje matematike jedno od najvažnijih za mnoga zanimanja ne tako daleke budućnosti. Roditeljima poručujem da budu uporni u poticanju učenja matematike kod svoje djece do trenutka u kojem postanu sigurni da je to njihov maksimum. Danas, kada prosječni učenik na ekranima provede nekoliko sati dnevno, zamislite kolike bi plodove to dalo kada bi se dio tog vremena svaki dan odvojio za učenje matematike', rekao je prof. Vučić.

Što je teže - matematika ili gimnastika?

Matematika, dodaje, obično je zanimljiva djeci na samom početku školovanju, ali kasnije se to nerijetko izgubi.

'Smatram da to nije stvar matematike, nego i ostalih predmeta, aktivnosti ili čega god vam već padne na pamet. Kada gimnastika postane teška ili, bolje rečeno, kada zahtijeva puno više truda i odricanja, većina je više ne vježba i samo rijetki završe na Olimpijskim igrama. Baš tako je i s matematikom. Kada se dođe u više razrede i kada ona zahtijeva kontinuiran rad i upornost, dolazi do toga da se matematiku više ne voli, ali s nje se ne može ispisati bar do kraja srednjoškolskog obrazovanja i tu nastaje ta stigma teškog i dosadnog predmeta. Da se s nje može ispisati, vjerujte da se o njoj ne bi tako govorilo, a ja vam garantiran da je gimnastika puno teža od nje. Pitajte deset ljudi što će prije naučiti: riješiti jednadžbu s dvije nepoznanice ili napraviti trostruki salto?' ističe Vučić.

Od malih nogu, kaže, može se potaknuti interes za taj predmet, a upravo je tome namijenjen program predškolske matematike.

'Program predškolske matematike zamišljen je za djecu koja će za godinu dana poći u školu. Osmišljen je tako da se djeca kroz igru i druženje lagano uvode u matematički svijet i upoznaju s matematičkim konceptima. Brojevi, mjere, nizovi i drugi koncepti prikazani su na njima razumljiv način tako da razviju pozitivan stav o matematici. Znatiželja koju imaju u toj dobi odličan je alat da s njima radimo puno toga, a pritom oni nisu svjesni toga da uče, u biti često misle da se samo igraju. Uz sve to, dosta matematičkih pojmova učimo i na engleskom jeziku i zapravo planirati susret s njima je jedno, a ono kamo te oni odvedu i razine do kojih dođemo često je nemoguće isplanirati', rekao je.

Važnost popularizacije učenja matematike

Sve ideje koje razvijaju, objašnjava on, došle su isključivo iz jednog cilja, a to je popularizacija učenja matematike.

'Ideja je pokazati da matematika nije toliko zamorna, teška i dosadna ako se kontinuirano radi na zanimljiv način jer naši učenici to mogu. Imamo učenike drugih i trećih razreda koji rješavaju natjecateljske zadatke iz četvrtog razreda, ali morate im znati prenijeti to na način blizak njihovom uzrastu. Učenik drugog razreda sigurno neće moći riješiti zadatak tako da postavi sustav jednadžbi, ali postoje metode pomoću kojih će isti zadatak riješiti bez problema, ne razmišljajući uopće o jednadžbama i njihovu postojanju', rekao je Vučić.

U našem obrazovnom sustavu, dodaje profesor, treba promijeniti puno toga. 'Stoga ću reći one stavke vezane za matematiku. Dok u osnovnim školama ima puno odlikaša, rezultati mature su ispod svake razine, uzimajući u obzir to da je za prolaz dovoljno 25 posto riješenosti ispita. Učitelji u osnovnim školama rade pod ogromnim pritiscima sa svih razina i tu dolazi do opadanja kvalitete poučavanja i realne vrijednosti pojedine ocjene. Osnovna škola je obavezna i ocjene su važne za upis u srednje škole. Pritisci su ogromni i mnogo kolega im podliježe jer često nemaju podršku i zaštitu tamo gdje bi je trebali imati, a to je na prvom mjestu škola, uz ostale nadležne ustanove. Sada možete potražiti neku školu, naći ime nekog učitelja i anonimno ga prijaviti inspekciji, što će vrlo vjerojatno rezultirati negativnim nalazom inspekcije jer je, eto, u šumi papirologije i sličnih nepotrebnih stvari možda zaboravio umetnuti jedan papir, onaj koji se ionako traži samo u ovim situacijama. Nije više važna kvaliteta poučavanja, nego ono što piše na papiru i jesu li sve to do kvačice poklikane. Učiteljima je mjesto u učionicama, u kojima će svu svoju energiju usmjeriti na poučavanje, ali nažalost, za poučavanje dajemo zadnje atome energije koji su ostali nakon svih navedenih, po meni bespotrebnih aktivnosti i borbe s papirologijom koja se iz godine u godine sve više povećava. Kao matematičar, rekao bih - eksponencijalno', rekao je.

Kroničan nedostatak kvalitetnih predavača

Hrvatskoj, dodaje, nedostaje kvalitetnih predavača u sustavu obrazovanja, osobito iz matematike, a razlozi su brojni.

'Uz sve što sam naveo, tko više želi predavati u školama? Iz moje generacije matematičara još nas je nekoliko u školama, a svi ostali otišli su u druga područja, puno bolje plaćena i s puno manje stresa ili čak s istom količinom stresa, ali puno boljom plaćom. Matematika je tu jasna. Pomake ne vidim te smatram da je situacija u Hrvatskoj po tom pitanju dosegla vrhunac i da je svakim danom sve gore. Do prije nekoliko godina profesori matematike bili su traženi na otocima, u zabačenim mjestima, a danas i Zagreb vapi za njima. Osoba sam koja ulazi i izlazi iz sustava te, iako volim svoj posao poučavanja matematike, na kraju dana vodim se razumom, a ne srcem, i idem tamo kamo će mi biti bolje. Nadležni za rješavanje ovog problema kao da drže poveze na očima i ništa konkretno ne rade po tom pitanju. Točnije, sad su povećali stipendije studentima deficitarnih zanimanja, a dok oni dođu do škola, i ako dođu, profesori matematike bit će endemi svoje vrste. Smatram da se rješavanje tog problema treba usmjeriti na to kako vratiti one koji su otišli iz školstva, a ne čekati ono što će se dogoditi sutra. Kako ih vratiti? Što vi mislite?' postavlja za kraj važno pitanje prof. Vučić.