O tome zašto je za neke matematika bauk, na koji način možemo potaknuti zanimanje prema tom predmetu, zbog čega finalni rezultati državne mature nisu bili nimalo obećavajući ili zašto nam kronično nedostaje kvalitetnih predavača u sustavu obrazovanja, svoje mišljenje iznio je Neven Elezović, naš istaknuti profesor s dugogodišnjim iskustvom i vlasnik izdavačke kuće Element.

Po njegovu mišljenju, matematika nije uvijek na popisu najtežih i najmanje omiljenih predmeta.

'Za mnogu je djecu matematika možda ne najlakši, ali svakako najomiljeniji predmet. U početku školovanja mnogi su učenici zaljubljeni u nju. O tome govori broj natjecatelja u znanju matematike u najranijim uzrastima. Primjerice natjecanje Klokan vjerojatno je najveće u osnovnoj školi po broju uključenih učenika. Postotak onih koji vole matematiku opada s godinama školovanja pa je ta tvrdnja sigurno češća u srednjoj negoli u osnovnoj školi. S godinama obrazovanja raste i broj učenika kojima matematika zaista predstavlja problem. To je indikator da nešto nije u redu sa sustavom učenja matematike', kaže Elezović.

Kako bi djeca razvila ljubav prema matematici, objašnjava, bitan je i stav roditelja prema tom predmetu.

'Stav roditelja iznimno je važan, ne samo za učenje matematike, nego općenito za uspjeh u kompletnom školovanju. Roditelj treba pozitivno motivirati dijete i utjecati na njegov pristup školovanju, naglašavajući važnost stjecanja znanja. Roditelj treba osigurati uvjete da učenje bude učinkovito i kontrolirati ponašanje ako uoči da stvari kreću naopako. Treba biti strpljiv i nadgledati dijete sve do faze u kojoj se ono samo počne veseliti učenju i njegovim rezultatima’, kaže profesor.

Uloga roditelja

Upozorava i da se roditelji ne smiju previše uplitati u proces učenja, pri čemu je vrlo važno sačuvati samostalnost i ne učiti umjesto djeteta.

'Roditelj ne smije previše pomagati u domaćim radovima, njegov je zadatak samo provjeriti je li dijete rezerviralo dovoljno vremena za to i je li posao učinjen. To se pogotovo odnosi na učenje matematike', kaže prof. Elezović i dodaje da društvo nedovoljno ističe i nedovoljno nagrađuje najbolje učenike te da oni moraju biti stvarni influenceri.

Bez kvalitetnih i motiviranih nastavnika nema uspjeha u školovanju

Dobro je poznato i to da djeca neki predmet zavole ili zamrze ovisno o nastavniku/profesoru te je njihova uloga velika i kad se radi o djeci koja s teškoćama svladavaju gradivo, ali i onima nadarenima.

'Istina je, uloga nastavnika može biti presudna u opredjeljenju učenika za neku profesiju. Možemo slobodno reći da bez kvalitetnih i motiviranih nastavnika nema uspjeha u školovanju. Rad s učenicima koji imaju teškoće u savladavanju gradiva te s nadarenim učenicima posebna je priča. Obje kategorije zahtijevaju dodatni angažman', kaže prof. Elezović.

Što se tiče nadarenosti za matematiku, Neven Elezović kaže da se ona zapravo najlakše prepoznaje.

'Matematika je jedan od temeljnih predmeta od samog početka školovanja, s potpuno jasnim kriterijima znanja, i odmah je jasno koje je dijete uspješnije od drugih. I rekao bih da se većina djece u najranijoj dobi ne boji onoga što matematika predstavlja u njihovom uzrastu. O sustavnom odgoju u najranijoj dobi tek se odnedavno ozbiljno raspravlja. Uloga odgajatelja u vrtiću vrlo je važna jer se već u toj dobi stječu ispravne navike koje će dijete pratiti do njegova odrastanja i utjecati na kvalitetu čitavog života. Tu vidim pozitivne pomake u recentnim godinama i bilo bi šteta ne nastaviti takav trend', rekao je.

Po pitanju rada na jačanju STEM-a događaju se neki pomaci, no nedovoljni su

Poznato je to da je u Hrvatskoj godinama jedan od gorućih problema u obrazovanju i kroničan nedostatak stručnog kadra za predavače matematike u školama.

'Studij matematike je težak studij, uz studij fizike možda i najteži među nastavničkim zanimanjima. To znači da je broj potencijalnih studenata sposobnih završiti ga mnogo manji u odnosu na neke druge studije, primjerice ekonomije. Nakon završetka teškog studija mnogi nevoljko ostaju raditi u prosvjeti jer ima ispodprosječne plaće u odnosu na stručnu spremu', kaže, dodajući da taj problem nije specifičan samo za Hrvatsku, već za većinu zemalja u svijetu.

Mišljenja je i da bi se trebalo poraditi na povećanju ugleda nastavničke profesije, a to se u današnjem svijetu postiže isključivo povećanjem njihovih primanja.

'Bonusi jednog bankara mogli bi nahraniti čitavu jednu školu. Na primjeru Finske možemo vidjeti kako dobro plaćena prosvjetna profesija ima trenutnu pozitivnu ulogu u podizanju kvalitete obrazovanja', rekao je prof. Elezović.

I po pitanju rada na jačanju STEM-a događaju se neki pomaci, no nedovoljni su, kaže.

'Učenik može odabrati STEM područje u srednjoj školi ili na fakultetu. U srednjoj školi su za nastavak školovanja najvažnije gimnazije, a u njima se predmeti STEM područja s većom satnicom obrađuju u prirodoslovnim usmjerenjima. S izuzetkom nekih vrlo dobrih prirodoslovnih gimnazija prvenstveno u Zagrebu i Splitu, broj prirodoslovnih programa je nedovoljan i nije povećan usprkos proklamiranom opredjeljenju za jačanje STEM područja', mišljenja je.

Pozitivni pomaci, dodaje, događaju se na inicijativu samih škola koje moderniziraju svoje programe okrećući se prvenstveno informatici, no i ti su pomaci nedovoljni.

'Mimo gimnazija, zbog pada nataliteta i emigriranja, nije više moguće popuniti školske programe, od kojih neki pripadaju i STEM području. Tu je izostala uloga države koja može regulirati politiku upisa i kvote. Na sveučilišnoj razini također se ne vidi nikakav kvalitetni pomak. Upisne kvote na fakultetima STEM područja nisu se povećale, a zbog pada učenika u populaciji sve je teže popuniti neke studije. I tu dolazi do negativne selekcije na mnogim fakultetima', upozorava prof. Elezović.

Satnica matematike u hrvatskim školama daleko zaostaje za satnicom u EU

Dodaje i da satnica matematike u Hrvatskoj daleko zaostaje za satnicom u EU.

'Ukupna satnica matematike u Hrvatskoj najmanja je u odnosu na sve zemlje Europske unije. Imamo li to u vidu, možemo biti zadovoljni i našim obrazovanjem i rezultatima koje postižu učenici. Moglo je biti i gore', kaže on.

Kad se radi o dodatnim satima, tj. privatnim instrukcijama koje pohađaju mnogi učenici, prof. Elezović kaže da bi se trebalo ustvrditi o kojem se tu broju radi u stvarnosti.

'Prije početka reforme obrazovanja spominjali su se podaci koji su bili nestvarno veliki i služili su kao dodatna motivacija za reformu programa. Moje je mišljenje da broj instrukcija nije u stvarnosti toliko velik. Dva su tipa dodatnih poduka. Učenici trebaju pomoć s tekućim gradivom koje ne razumiju dovoljno i nisu ga iz raznih razloga usvojili onako kako treba. To je postupak tzv. ispravljanja jedinice. Drugi tip poduka priprema je za neki važni ispit, a uglavnom je matura u pitanju. Takva priprema je ciljana i zaista može povećati šanse za dobar rezultat. U tom smislu, oni koji to ne mogu platiti su u nepovoljnijem položaju', rekao je profesor.

Prvi tip poduke, dodaje, može se prevenirati savjesnijim učenjem cijele školske godine.

'Vjerojatno se to nikad neće moći u potpunosti ukloniti jer razlozi mogu biti i nevezani uz rad samog učenika - loša kvaliteta predavanja, nedostatak nastavnika u duljem razdoblju s neadekvatnim zamjenama i slično', kaže.

Dodaje i da se o dodatnoj poduci iz matematike uvijek govori u negativnom kontekstu dok npr. nije nikad pročitao ni čuo ništa negativno o radu škola stranih jezika, u kojima mnogi utvrđuju ono što su možda trebali i mogli naučiti tijekom školovanja.