Darovitost je termin s kojim se često susrećemo, a najbolje se opisuje kao visoka sposobnost ili iznimna talentiranost pojedinca u odnosu na njegove vršnjake u jednom ili više područja.

'Identifikacija darovitih otpočela je još u prvoj polovici 20. stoljeća radom Lewisa Termana, psihologa koji je darovitošću smatrao isključivo superiorne intelektualne kapacitete, međutim novije spoznaje daju nam uvid u to da je darovitost puno više od iznadprosječnog kvocijenta inteligencije (IQ-a). Premda je nerijetko povezana sa školovanjem, potrebno je naglasiti da se darovitost kod pojedinaca može manifestirati kako u akademskim, tako i u neakademskim domenama. Nacionalno udruženje za darovitu djecu iz SAD-a napominje da 'domena' uključuje bilo koje strukturirano područje aktivnosti s vlastitim sustavom simbola (npr. glazba, jezik, matematika…) i/ili skupa senzomotornih vještina (npr. slikanje, sport, ples…). Dakle kod darovite djece karakteristično je to da se izvrsno snalaze u jednom ili više područja, a zajedničko im je da dijele nadprosječnu kognitivnu sposobnost koja im to i omogućava', objašnjava psiholog Krešimir Prijatelj iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba.

U Hrvatskoj, dodaje, darovitost je prema Pravilniku o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih učenika definirana kao spoj tri skupine osobina: natprosječnih općih, odnosno specifičnih sposobnosti, visokog stupnja kreativnosti i motivacije.

'Prema sposobnostima, područja darovitosti su: opće intelektualne sposobnosti, stvaralačke (kreativne) sposobnosti, sposobnosti za pojedina umjetnička područja te psihomotorne sposobnosti. Inače, Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih učenika donesen je prije gotovo 30 godina, a od 1991. do danas dogodio se ogroman pomak u istraživanjima darovitosti, pogledu na darovitost i prije svega napretku društva. Premda je Nacrt novog prijedloga Pravilnika u proceduri od 2014. godine, od tada do danas još uvijek nije usvojen', kaže psiholog.

Kako prepoznati darovitu djecu

Identifikacija darovite djece, naročito u ranoj dobi, vrlo je izazovna, upozorava psiholog, a mnogobrojnost definicija darovitosti ima implikacije i na sam proces identifikacije darovite djece.

'Upravo zbog neujednačenosti teorija i konceptualizacije darovitosti kod darovite djece možemo pronaći brojne razlike, ovisno o kriterijima koji su korišteni prilikom njihove identifikacije. U praksi se nerijetko zna dobiti informacija, bilo usmeno od roditelja, bilo pisano iz nalaza drugog stručnjaka, da se kod djeteta koje je došlo u obradu radi o darovitosti. Važno je naglasiti to da je prilikom identifikacije darovite djece potrebno biti naročito oprezan jer pogrešno procjenjivanje djeteta kao darovitog može biti jednako štetno za njega kao i neprepoznavanje darovitosti. Istina je da sva djeca posjeduju određene jake strane i neke koje su im slabije, a ono što se ističe kod darovite djece upravo je iznimna sposobnost učenja i usvajanja sadržaja, nešto što se značajno razlikuje od sposobnosti učenja njihovih vršnjaka. Recentne spoznaje naglašavaju važnost korištenja različitih metoda pri odlučivanju, odnosno identifikaciji darovitosti djece', rekao je.

Što se tiče detektiranja darovitosti, već u predškolskoj dobi primijećeno je da djeca drugačije pristupaju određenim aktivnostima.

'Darovita djeca su u predškolskom periodu zainteresirana za slične aktivnosti kao i djeca koja nisu procijenjena kao darovita, a razlikuje ih to što darovita djeca spomenutim aktivnostima i odabranim sadržajima pristupaju sa željom za više detaljnih informacija, iskazuju veću znatiželju i uživaju u sadržajima 's većom dubinom'. Neki autori navode i da darovita djeca uče značajno brže i učinkovitije u odnosu na vršnjake. Recentna istraživanja što se bave identificiranjem darovite djece putem procjene učinka izdvajaju znatiželju, koncentraciju, ustrajnost, pronalaženje i rješavanje problema te napredno razmišljanje prilikom izvršavanja zadataka. S druge strane, djeca koja su identificirana kao darovita smatraju se 'življima', manje pažljivima, izvještavaju o nižem socijalnom funkcioniranju i imaju lošiju percepciju svog fizičkog zdravlja. Također, kod darovite djece često se može opaziti propitkivanje postavljenih pravila i snažniji osjećaj za nepravdu u odnosu na vršnjake koji nisu identificirani kao daroviti. Isto tako, roditelji darovite djece predškolske dobi izvještavaju o češćem testiranju granica', objašnjava.

Darovita djeca drukčije doživljavaju svijet

Krešimir Prijatelj upozorava i da neka djeca ipak ostanu neprepoznata kao darovita.

Novije spoznaje istraživanja darovitosti djece naglašavaju da zbog nesinkroniziranog razvoja ona često drugačije doživljavaju svijet u odnosu na vršnjake koji nisu daroviti, ističe on.

'Drugačije doživljavanje svijeta oko sebe može podrazumijevati napredan interes za određena područja i češći osjećaj dosade doživljen u tradicionalnoj igri s vršnjacima, zbog čega takva djeca mogu biti socijalno izolirana, manje osjetljiva na mišljenje svojih vršnjaka i manje adaptirana svojem okruženju i društvu koje ih okružuje. Moguće je da darovita djeca zbog istih razloga i kvaliteta zbog kojih su superiorna u odnosu na druge bivaju isključena od vršnjaka i socijalnog okruženja. Međutim zbog nekonzistentnih rezultata provedenih studija ne možemo s apsolutnom sigurnošću zaključiti da darovita djeca imaju poteškoća u vršnjačkim odnosima i socijalizaciji. Neovisno o različitim spoznajama navedenih istraživanja, bitno je imati na umu to da darovita djeca mogu imati različite socijalne i emocionalne potrebe u usporedbi s vršnjacima', rekao je psiholog.

'To su djeca pripadnici određenih manjina, djeca nižeg socioekonomskog statusa, darovita djeca s određenim poteškoćama, djevojčice niskog samopoimanja i djeca koja idu u škole kojima manjkaju resursi za identifikaciju i rad s darovitima', kaže.

Školski sustav i darovita djeca

Iskustva s darovitom djecom u odgojno-obrazovnim ustanovama zbilja su raznolika, kaže psiholog.

'Postoje primjeri u kojima odgajatelji/ce i učitelji/ce pravovremeno reagiraju i s posebnom pažnjom pristupaju djetetu za koje procijene da je darovito, kao i njegovim roditeljima. S druge strane, postoje oni primjeri u kojima dijete ometa nastavu ili njegovo obrazovno postignuće počne opadati, zbog čega biva upućen stručnjaku koji tek tada identificira njegovu darovitost, što u nekim slučajevima može biti period i od nekoliko godina, a stručnu identifikaciju darovitosti trebalo bi provesti najkasnije u prvom ili drugom razredu osnovne škole. Istraživanja kontinuirano dokazuju da je edukacija prosvjetnih djelatnika ključna u identifikaciji i adekvatnom radu s darovitom djecom. S druge strane, aktualne spoznaje, nažalost, govore u prilog nedovoljnoj educiranosti učitelja u području pružanja učinkovite podrške i rada s darovitom djecom, kako u osnovnim, tako i u srednjim školama. Ako se djeca koja su identificirana kao darovita dosađuju na nastavi, to upravo može biti jasan indikator toga da nije postignuto učinkovito diferenciranje nastave, odnosno nisu im ponuđeni sadržaji koji će im biti dovoljno izazovni te istovremeno na adekvatan način usuglašeni s onim za što je kurikulumom propisano da je potrebno obraditi', smatra.

Neke recentne spoznaje, dodaje on, govore o određenim karakteristikama učitelja koji su učinkoviti u radu s darovitom djecom, a to su mogućnost dobre interakcije, osjetljivost za individualne razlike te entuzijazam i želja za učenjem novih sadržaja.

'Ono što mi se čini naročito bitno napomenuti to je da učitelji ne bi trebali vjerovati mitovima poput onih da 'nadarena djeca mogu sve sama upravo zato što su pametna' ili da 'preskakanje razreda može dovesti do brojnih problema u socijalizaciji', jer se time povećava vjerojatnost da svojom praksom neće uspjeti udovoljiti obrazovnim potrebama darovitih učenika. Roditelji i učitelji nerijetko znaju nesvjesno otežavati darovitoj djeci svakodnevnicu svojim visokim očekivanjima te ona mogu biti potencijalni razlozi češćeg razvijanja emocionalnih poteškoća i problema u ponašanju u odnosu na njihove vršnjake. Kako bi im olakšali boravak u školi, roditeljima darovite djece preporučuje se uspostaviti adekvatnu suradnju sa školom, s naglaskom na obostranoj informiranosti o izazovima i potrebama darovite djece kako bi se ostvarilo njihovo primjereno napredovanje. Istraživanja na razini primarnog obrazovanja, ali i odgojno-obrazovna praksa pokazali su da je kvalitetna suradnja roditelja i učitelja značajan pokazatelj dobre prilagodbe nadarene djece na školu i školsko okruženje', kaže.

Što se tiče preskakanja razreda (tzv. akceleracija) za takvu djecu, Prijatelj smatra da dugotrajni dokazi podržavaju akceleraciju.

'Premda se nerijetko zna čuti da djeca koja budu uključena u akceleraciju, odnosno preskoče razred, imaju određene indikatore mentalnog zdravlja i poteškoće na emocionalnom planu i u socijalnim odnosima, dugotrajni dokazi govore suprotno i podržavaju je kao primjerenu intervenciju intelektualno nadarene djece', ističe on.

Nadareno dijete, upozorava psiholog, dosta mijenja dinamiku obitelji.

'Odnos obitelji i nadarenog djeteta dvosmjeran je proces, jer osim što roditelji pružaju podršku djetetu, isto toliko prisutnost nadarenog djeteta mijenja obitelj, potiče je na učenje, istraživanje, pridavanje dodatne pažnje i ulaganje resursa u njegov potencijal. Pomoć stručnog suradnika u vrtiću ili školi dobro je potražiti ako dijete iskazuje određene poteškoće u ponašanju, ima poteškoća u poštivanju odgojnih granica ili pokazuje probleme u poštivanju autoriteta (roditelja, teta u vrtiću ili učitelja…). Premda odgoj darovite djece ponekad može biti izazovan, istraživanja naglašavaju da tjelesno i verbalno kažnjavanje nadarene djece zbog njihove iznimne osjetljivosti može imati dugotrajne emocionalne posljedice. Rezultati provedenih studija pokazuju to da stručni suradnici (psiholozi) uglavnom naglašavaju da darovita djeca ne dolaze na savjetodavne razgovore, a oni koji dođu uglavnom traže pomoć i podršku u socijalizaciji ili određeni oblik podrške', rekao je.

Isto tako, dodaje, određeni broj stručnih suradnika ne smatra da škole imaju adekvatne programe od kojih bi daroviti učenici mogli imati koristi ili profitirati.

'Stručni suradnici mogli bi pružiti darovitom djetetu podršku u razvoju adekvatnih socio-emocionalnih kompetencija ili individualnim radom na temelju područja u kojemu je darovito. Vrijeme u danu darovitog djeteta potencijalno je već ispunjeno aktivnostima koje ono samo preferira ili kojima pokazuje naklonost. Darovitu djecu upravo odlikuje snažna posvećenost području (ili više njih) u kojem su darovita. S obzirom na određene rizike kod darovite djece, poput slabijeg socijalnog funkcioniranja s vršnjacima, roditelji bi mogli poticati njihovo druženje s vršnjacima, ali i podržavati vrijeme koje provode u istraživanju područja što ih zanimaju. Roditelje se potiče da usmjere dodatnu pažnju i resurse na ispunjavanje punog potencijala darovitog djeteta, poput uključivanja u izvanškolske ili izvannastavne aktivnosti povezane s domenom njegove darovitosti, iskazivanja interesa za područje djetetove darovitosti i zajedničkog provođenja vremena u istraživanju i aktivnostima koje ono preferira', upozorava psiholog.

Darovitoj djeci sadržaj nastave može biti dosadan i neizazovan

Ne bi bilo ispravno zaključiti, dodaje, da se naš školski sustav ne bavi djecom s dodatnim potrebama, ali u odnosu na drugu djecu s posebnim potrebama, darovita djeca često znaju ostati neprepoznata, bez adekvatne podrške i sama sa svojom darovitosti.

'Čini se gotovo nemoguće zamisliti da dijete s razvojnim poteškoćama ostane neprepoznato do gotovo sredine osnovnoškolskog obrazovanja, a istovremeno se to svake godine događa nekolicini darovite djece, čije potrebe ostanu neprepoznate. Do toga može doći iz više razloga, ali vodeći su nepravovremena identifikacija i neprepoznavanje koji donose brojne posljedice, kako u školskom okruženju, tako i u obiteljskoj dinamici. Potrebno je naglasiti osobnu odgovornost svih koji sudjeluju u odgoju i obrazovanju u postavljaju indikacije darovitosti kod djeteta, ali isto tako osvještavanje određenih posljedica i indikatora mentalnog zdravlja do kojih potencijalno može doći uslijed neprepoznavanja darovitosti. Dakle situacije u kojima su odgajatelji i učitelji sposobni identificirati nadarenost djece i imaju dobru komunikaciju s roditeljima mogu biti od velikog značenja za daljnje životne ishode nadarene djece', upozorava psiholog.

Darovita djeca, kaže, mogu učiteljima i profesorima predstavljati dodatan izazov u svakodnevnom provođenju nastave.

'Kao što je već spomenuto, darovitoj djeci sadržaj nastave može biti dosadan i neizazovan, zbog čega bivaju nemirna, razgovaraju s vršnjacima, negoduju na glas ili dr. Ako nastavnici ne prepoznaju indikatore darovitosti ili ne prilagode sadržaj nastave kapacitetu i dosegu znanja darovitom učeniku, najčešće dolazi do poteškoća koje se kod djece manifestiraju na planu 'nemirnog ponašanja' za vrijeme nastave. Također, učitelji i profesori često dobar dio vremena moraju posvetiti upravo učenicima koji su nemirni zbog drugih razloga, tako da djeca koja su superiorna u nekom drugom području (a ne akademskom), a čiji učitelji ne ostvare poželjnu suradnju s roditeljima, mogu proći kroz gotovo cjelokupno osnovnoškolsko obrazovanje i da ne budu identificirana kao darovita', kaže.

Također, upozorava, identifikacija darovitih učenika podrazumijeva dodatnu edukaciju, čitanje, proučavanje literature i načina procjene te konzultacije s drugim stručnjacima u školi i izvan nje, za što nastavnici često nemaju vremena ili se time jednostavno ne žele baviti misleći da je to posao stručnih suradnika ili stručnjaka izvan sustava obrazovanja ili u najmanju ruku izvan njihove učionice, u zaključku ističući još neke probleme s kojima se suočavaju:

'Postoje i svijetli primjeri učitelja i profesora koji su se još tijekom visokoškolskog obrazovanja zainteresirali za darovitost kod djece ili su se tijekom rada susreli s darovitim učenicima, no nisu znali kako adekvatno reagirati i postupati pa su se odlučili za neku od dodatnih edukacija, a kojih ne postoji puno na području Hrvatske. S druge strane, brojni nastavnici koji prepoznaju neke od indikatora darovitosti ili dobiju povratnu informaciju od drugih stručnjaka nisu sigurni na koji način ostvariti nastavu imajući na umu djetetovu darovitost.'