Teško je danas zamisliti život bez društvenih mreža, a objave koje dijelimo s drugima putem njih odražavaju tek dio naših života - onaj ljepši, 'ispoliran' i namijenjen drugima. Ipak, istraživanje provedeno prošle godine u Velikoj Britaniji pokazalo je kako je od svih društvenih mreža najgori - Instagram. Ovo istraživanje koje je provelo tamošnje Royal Society for Public Health pokazalo je da pretjerano korištenje društvenih mreža može potaknuti i depresiju te je identificiralo da je od svih društvenih mreža za mentalno zdravlje najpogubniji Instagram.

Psihologinja Tea Brezinšćak iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba otkrila je nekoliko važnih aspekata ovog problema kad se radi o onima koji su u najosjetljivijim godinama - adolescentima.

'Rijetko se prikazujemo onakvima kakvi u potpunosti jesmo, sa svim svojim pogreškama, slabostima i nesigurnostima. Biramo najbolje od niza fotografija, brišemo im sitne nedostatke, označavamo da smo posjetili neko zanimljivo mjesto ili fotografije koje dokazuju da se zabavljamo s prijateljima... Svjesno ili manje svjesno biramo sadržaje koji nas prikazuju onakvima kakvima bismo željeli da nas drugi vide, odnosno nastojimo upravljati dojmom koji ostavljamo', objašnjava za tportal psihologinja Tea Brezinšćak i dodaje kako nas stalna izloženost uljepšanim slikama tuđih života može navesti da se počnemo uspoređivati s drugima.

'Posebno su ranjivi adolescenti, kojima je zbog razvojne faze u kojoj se nalaze izrazito važno mišljenje svojih vršnjaka, imaju snažnu želju da se osjećaju prihvaćeno od drugih i često se osjećaju kao da ih svi promatraju i prosuđuju. Odraslima njihove brige mogu izgledati pretjerano, ali adolescenti tek uče kako se izboriti sa svojim nesigurnostima. Životi svih drugih mogu nam izgledati sretniji i ispunjeniji. Možemo se početi osjećati nezadovoljno sobom, nedovoljno privlačno, uspješno ili prihvaćeno od drugih, što potvrđuju i istraživanja. Takvi osjećaji mogu biti snažniji ako je naša slika o sebi krhkija, borimo se s emocionalnim teretima depresije ili anksioznosti, osjećamo se usamljenima ili prolazimo kroz emocionalno teško razdoblje', rekla je.

Istraživanja pokazuju da osobe koje pate od različitih emocionalnih teškoća ili niskog samopouzdanja provode više vremena uz društvene mreže.

Većini adolescenata društvene mreže ipak su pozitivno iskustvo

Ipak, to ne znači da boravak na društvenim mrežama uzrokuje ove teškoće.

'Jednako je moguće da osobe koje se susreću s ovim teškoćama naginju društvenim mrežama tražeći prihvaćanje, potvrdu drugih, utjehu ili bijeg od vlastitih emocija i usamljenosti, što često vidimo u svakodnevnom radu s adolescentima. S druge strane, ovi su adolescenti ujedno ranjiviji na negativne utjecaje društvenih mreža pa stalno uspoređivanje s drugima zapravo može produbiti njihovu nesigurnost, nezadovoljstvo i osjećaj izoliranosti. Za većinu adolescenata društvene mreže ipak su pozitivno iskustvo', objašnjava T. Brezinšćak.

Istraživanja potvrđuju da ako društvene mreže prvenstveno koristimo da bismo ostali povezani s drugima, one mogu imati pozitivan učinak na našu psihološku dobrobit.

'Primjerice, adolescenti koji zajedničko vrijeme s prijateljima provode i na društvenim mrežama, svoja prijateljstva opisuju čvršćima i bliskijima, a zbog stalne dostupnosti prijatelja imaju veći osjećaj podrške u odnosima. Skrivenima iza ekrana može nam biti lakše podijeliti svoje osjećaje s drugima, što može produbiti odnose, a upravo ta udaljenost može olakšati stvaranje prijateljstava adolescentima koji su sramežljiviji ili socijalno anksiozni. U današnje vrijeme brojnih odlazaka u udaljene gradove ili čak inozemstvo iz ekonomskih razloga društvene mreže ujedinjuju članove obitelji i prijatelje', kaže psihologinja.

Manja djeca pak informacije iz medija uzimaju zdravo za gotovo i ne propituju njihovu točnost ili namjere s kojima su im prezentirane, dodaje.

'Sposobnost kritičkog promišljanja napreduje s dobi, no u trenucima emocionalne preplavljenosti može biti teško vidjeti stvarnu sliku. Stoga je čak i adolescente ponekad važno podsjetiti da život rijetko izgleda onako savršeno kako ga se ponekad prikazuje na društvenim mrežama. Svatko od nas ima svoje nesigurnosti, poraze, trenutke usamljenosti i tuge, svi smo ranjivi. Mijenjanje očekivanja da u svakom trenutku moramo biti savršeni i osjećati se sretno pomaže nam da prihvatimo sebe i lakše se nosimo s izazovima, što mnogi od nas uče cijeli život', objašnjava psihologinja.

Tehnologija promijenila način na koji komuniciramo i izražavamo sebe

Kada se dogodi nešto što nas ispunjava radošću ili nas na drugi način emocionalno dotakne, sve više ljudi će najprije izvaditi svoj pametni telefon kako bi zabilježili taj trenutak, posebno među mladima, kaže.

'Ove generacijske razlike često vidimo na koncertima, na kojima adolescenti nerijetko budu usmjereni na snimanje najdražih pjesama umjesto da slušaju i dožive glazbu u tom trenutku. Jedna autorica opisala je to sljedećim riječima - iskustvo proživljavanja povijesti i umjetnosti zamijenjeno je digitalnom reprezentacijom. Drugim riječima, umjesto proživljavanja postaje važno zabilježiti to iskustvo kako bismo mu se mogli vratiti u budućnosti i podijeliti ga s drugima, a upravo nas to udaljava od proživljavanja tog trenutka ovdje i sada. Zaboravljamo biti prisutni u tom trenutku i povezani s drugima koji su s nama', rekla je psihologinja.

Međutim istraživanja pokazuju da čak i adolescentima počinje nedostajati osjećaj stvarne prisutnosti u trenutku i da sve češće imaju želju vratiti ga.

'Brojni adolescenti iznose doživljaj da zbog uronjenosti u virtualni svijet ponekad stavljaju svoje odnose s drugima ili aktivnosti na drugo mjesto. Napredak u tehnologiji promijenio je način na koji komuniciramo s drugima i izražavamo sebe, pri čemu ga je u mnogim aspektima zapravo olakšao i obogatio. Taj će se trend zasigurno nastaviti, a na svakoj novoj generaciji će biti izazov kako da tehnologija ne ovlada njima i njihovim životima, već da oni vladaju njome', rekla je psihologinja.

Ljudi su oduvijek imali potrebu dijeliti iskustva koja su im značajna s drugima, dodaje.

'Kada se dogodi nešto što nas je ispunilo emocijama, bile one ugodne, bile neugodne, često prvo poželimo to ispričati nekome s kime smo bliski. S društvenim mrežama to je dobilo neke nove aspekte. Broj osoba s kojima dijelimo detalje svog života mnogo je veći i ne uključuje samo krug ljudi s kojima smo jako bliski, a komuniciranje putem ekrana stvara osjećaj lažne privatnosti, zbog koje ljudi nerijetko nisu u potpunosti svjesni koliko su zapravo podijelili s drugima. To može biti posebno izraženo kod adolescenata, kod kojih tek sazrijevaju dijelovi mozga koji im omogućuju da promisle posljedice svojih ponašanja, zbog čega mogu biti nedovoljno mudri sa svojim objavama ili se čak dovesti u opasnost', upozorava Brezinšćak.

Ovisnost o lajkovima

'U istraživanjima se pokazalo da nas lajkovi, odnosno pozitivne povratne informacije o nama putem društvenih mreža, ispunjavaju ugodnim emocijama, što se čak može izmjeriti i dokazati snimanjem mozga. Međutim zadovoljstvo koje nam pružaju je kratkog vijeka pa se javlja potreba da to doživimo opet, koja nije jedinstvena samo za adolescente, već zajednička svima. Reakcije drugih mladima su posebno važne kada su nesigurni u sebe, usamljeni ili nezadovoljni životnim okolnostima pa potraga za lajkovima može postati način na koji zapravo pokušavamo vratiti izgubljeni osjećaj vlastite vrijednosti, prihvaćenosti i pripadanja', objašnjava psihologinja.

Društvene mreže postale su nezaobilazan dio svakodnevnog života mnogih, a posebno mlađih generacija.

'Ponekad se susrećemo s roditeljima koji se pitaju bi li možda najbolje rješenje bilo isključiti djecu iz virtualnog svijeta. Razmišljajući o tom pitanju, važno je biti svjestan da su društvene mreže donijele niz mogućnosti koje mladi koriste. One omogućuju brzu i učinkovitu komunikaciju, stalnu dostupnost bliskih osoba, mogu učiniti prijateljstva bliskijima, mjesto su gdje adolescenti mogu istraživati svoje interese i stjecati znanja o njima... Potpuna zabrana mladima stoga može predstavljati gubitak ili čak otežati odnose s drugima, što ponekad vidimo u praksi, kao i stvoriti osjećaj nerazumijevanja roditelja. Istovremeno, važno je biti svjestan mogućih rizika. Jednako kao i na školskom igralištu ili na putu do škole, adolescenti putem društvenih mreža mogu biti izloženi potencijalnim opasnostima. Djeci ne branimo da hodaju ulicom, već ih učimo kako prijeći cestu, da ne smiju razgovarati s nepoznatim osobama, kome da se obrate ako se izgube ili trebaju pomoć... Na isti način je potrebno današnje generacije djece od rane dobi odgajati da budu sigurni i u virtualnom svijetu', otkriva ona.

Koje opasnosti vrebaju mlade na internetu

Informacije koje dijelimo o sebi putem društvenih mreža, dodaje, mogu postati opasne ako dospiju u krive ruke, posebno kada su u pitanju djeca i adolescenti.

'U našem radu posljednjih godina primjećujemo porast broja slučajeva u kojima su adolescentima putem njih pristupile nepoznate osobe koje su pokušale uspostaviti kontakt i iskoristiti njihovo povjerenje, a ponekad su u tome i uspjele. Neki od njih predstavljaju se kao njihovi vršnjaci, ali ne svi. Svima je zajedničko to da u početku nastoje uspostaviti odnos s djetetom, prikazuju se kao netko tko ih razumije, tko im želi biti podrška i kome mogu vjerovati. Spremni su tome posvetiti mnogo vremena, a sve kako bi kasnije lakše utjecali na djetetovo ponašanje i manipulirali njime. Osobni podaci mogu im olakšati pristupanje djetetu, pa čak i omogućiti ostvarivanje kontakta licem u lice, a podatke o djetetovim interesima, aktivnostima i događajima u životu ove osobe koriste kako bi lakše izgradile odnos', kaže psihologinja.

Iznad svih savjeta i preporuka zapravo je topao, otvoren i podržavajući odnos roditelja i djeteta.

'Adolescenti koji se osjećaju prihvaćeno i sigurno u svojoj obitelji, kao i krugu prijatelja, manje su skloni traženju osjećaja prihvaćenosti putem društvenih mreža. Isto tako, u trenutku kada praćenje djetetovih online aktivnosti postane nemoguće, što se danas u vrijeme pametnih telefona događa vrlo rano, važno je da roditelji mogu imati povjerenje u dijete, da mogu otvoreno razgovarati o njegovim doživljajima na društvenim mrežama i biti sigurni da će im se dijete obratiti ako zatreba pomoć, čak i ako je na tom putu napravilo pogrešku. Priča počinje mnogo prije razdoblja adolescencije. Iz naših istraživanja znamo da većina djece prvi susret s ekranima doživi već prije prvog rođendana, kao i da 67 posto djece otvara profil na društvenim mrežama prije propisane dobi od 13 godina. Upravo je zbog toga važno da izgradnja navika sigurnog i odgovornog korištenja suvremenim tehnologijama postane dio odgoja od rane dobi, a usmjeravanje vezano uz korištenje društvenih mreža tada je samo nadogradnja', mišljenja je Brezinšćak.

Sadržaji kojima su mladi izloženi putem društvenih mreža mogu utjecati na razvoj njihovih stavova i vrijednosti, no u njihovu oblikovanju i dalje važnu ulogu ima obitelj, odnosno roditelji.

'Roditelji često izražavaju zabrinutost zbog izloženosti mladih seksualnosti u dobi koju smatraju preranom ili uzorima koji promiču iskrivljene vrijednosti. Međutim važno je razgovarati i o sadržajima koji zagovaraju različite rizične oblike ponašanja, što uključuje različite izazove koji se šire društvenim mrežama ili trend pretjerane mršavosti. Adolescenti su zbog potrebe za prihvaćenošću vršnjaka i još uvijek nedovoljno razvijenih sposobnosti promišljanja dugoročnih posljedica svojih ponašanja u većem riziku od donošenja nepromišljenih odluka. Stoga je važno da ove teme postanu dio razgovora adolescenata s roditeljima i nastavnicima, kao i da mediji sudjeluju u poticanju tog razgovora cijele godine, a ne samo kada pojedini trend već poprimi opasne razmjere ili adolescenti budu žrtve nasilja', smatra psihologinja.

Društvene mreže zauzele su nezaobilazno mjesto kao novo okruženje u kojem adolescenti zadovoljavaju svoje potrebe za ostvarivanjem bliskih odnosa i prihvaćenošću drugih, koje su zajedničke svim generacijama.

'Međutim nepoznatost te nove sredine često nas navodi na to da se u razgovoru o njima usmjeravamo samo na negativne strane, iako one pružaju i mnogo mogućnosti, što je potvrđeno i istraživanjima. Koje će od njih prevladati, ovisi o spremnosti adolescenata da ih koriste na promišljen način i s mjerom, a u tome im je važna podrška roditelja. Jednako kao i svaka druga sredina, društvene mreže mogu biti izvor negativnih iskustava i utjecaja. Drugim riječima, jednako kao što dijete može postati žrtvom nasilja, podleći pritisku vršnjaka, biti izloženo uzorima koji promiču iskrivljene vrijednosti ili donijeti nepromišljene odluke, to se može dogoditi i na društvenim mrežama. Isto tako, jednako kao što im je potrebno vodstvo i podrška roditelja u svim drugim područjima života, potrebni su im i na društvenim mrežama', ističe.

Djeca danas o korištenju suvremenim tehnologijama često znaju više od svojih roditelja, dodaje psihologinja, no to ne znači da su spremni samostalno se suočiti s izazovima s kojima se tamo mogu susresti.