Nedavno smo svjedočili drami na engleskom kraljevskom dvoru nakon što se dotad idiličan odnos prinčeva Williama i Harryja počeo nepovratno urušavati poslije ženidbe mlađeg brata, rezultiravši njegovim izlaskom iz kraljevske obitelji i selidbom u Kanadu. Ovakvi slučajevi nisu rezervirani samo za kraljevske obitelji, a o specifičnosti odnosa braće i sestara popričali smo s izvanrednom profesoricom, dr. sc. Sanjom Smojver-Ažić s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci
Poznato je to da se braća i sestre vječito natječu za roditeljsku pažnju i naklonost, a u djetinjstvu je upravo to rivalstvo jedna od važnih stavki za izgradnju identiteta. U borbi za roditeljsku pažnju djeca uče kako se nositi s konfliktima, ali i kako suosjećati, no taj se odnos s godinama nepovratno mijenja.
'Odnos s braćom i sestrama najdugotrajniji je od svih bliskih odnosa te ga odlikuju uzajamnost, jednakost, zajednička obiteljska povijest i trajnost tog odnosa. Unatoč važnosti ove cjeloživotne uloge, zanimljivo je kako je on u odnosu na ostale obiteljske odnose najmanje istražen, posebice kvaliteta odnosa u odrasloj dobi, odnosno moguće promjene u odnosu tijekom različitih životnih razdoblja. U razumijevanju nekih specifičnosti ovog odnosa važno je istaknuti kako je kvaliteta odnosa između braće i sestara ovisna o broju djece u obitelji, razmaku u godinama, o njihovom spolu, kao i kvaliteti obiteljskih interakcija. Kvaliteta je ovog odnosa različita s obzirom na emocionalnu povezanost, stupanj prisnosti, uključenost, učestalost kontakata...', otkriva izvanredna profesorica dr. sc. Sanja Smojver-Ažić s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci.
Braća i sestre u djetinjstvu se češće druže, igraju, ali i sukobljavaju, svađaju, dodaje ona, a njihov se odnos tijekom odrastanja može mijenjati prvenstveno s obzirom na učestalost kontakta, dok je razina prisnosti ili emocionalne obojenosti odnosa relativno stabilna.
'Priroda odnosa s braćom i sestrama različita je s obzirom na razlike u godinama: u mlađoj dobi, kada postoji manja razlika u godinama, osim većeg doživljaja prisnosti, vjerojatniji su i češći sukobi. Prisnost je veća prilikom manje razlike u godinama', rekla je dr. sc. S. Smojver-Ažić, dodajući da baš zbog te prisnosti u odnosima dolazi do otvorenijeg izražavanja neslaganja i sukoba s braćom/sestrama, za razliku od prijateljskih veza, u kojima se radije izbjegavaju konflikti jer mogu uzrokovati prekid odnosa.
Promjene u odnosima s braćom i sestrama mogu biti povezane s partnerskim odnosima
Kvaliteta odnosa iz djetinjstva postavlja određena očekivanja o tom odnosu i za kasnija razdoblja života.
'Prisni odnosi opstaju u odrasloj dobi, a odnosi u kojima su dominirali konflikti mogu ostati takvi i tijekom života. Sukobi djece oko dostupnosti resursa, igračaka i roditeljske pažnje u odrasloj dobi zadržavaju se i pojačavaju zbog materijalnih dobara ili dogovora oko brige za starije roditelje. Koliko bratski i sestrinski odnosi mogu biti ozbiljno poremećeni, sigurno je dobro poznato sudovima, na kojima se nerijetko vode parnice u rješavanju imovinskih sporova. U odrasloj dobi najčešće zadržavaju kvalitetu koju su imali u djetinjstvu, a sa sazrijevanjem smanjuje se negativan aspekt odnosa ili se barem o tome ne izjašnjavaju. Promjene u odnosima s braćom i sestrama mogu biti povezane s partnerskim odnosima, jer ulaskom u brak nova osoba nužno mijenja uobičajene relacije unutar obitelji i to ne mora biti ništa loše, već može unaprijediti postojeće obrasce. Ako se odnosi poremete, moguće je da i prije toga taj član obitelji nije bio zadovoljan', objašnjava profesorica.
KOMPLICIRANI ODNOSI
Koliko su novi životni partneri krivi za udaljavanje od primarne obitelji
Oni koji nisu dobili odgovarajuću podršku u svojoj obitelji potražit će je negdje drugdje, smatra profesorica Smojver-Ažić.
'Partneri će teže poremetiti odnos koji je bio dobar, pa ako to i pokušaju, pojedinac koji to prepozna može prekinuti taj partnerski odnos jer poštuje svoju primarnu obitelj. S druge strane, partner koji objektivnije sagledava odnose u obitelji može prepoznati neke aspekte koji nisu bili odgovarajući i podržati pojedinca da se suprotstavi obitelji. Nekim je osobama upravo potrebno imati još nekoga tko će im pomoći realizirati nešto u što se sami nikada ne bi upustili, a što može rezultati njihovim osobnim razvojem', objašnjava psihologinja.
U odrasloj dobi braća i sestre mogu računati jedni na druge kao na izvore podrške, a čak i unatoč eventualnim lošim odnosima, kontakti se mogu održavati iz osjećaja obaveze. Upravo je to održavanje odnosa i unatoč ranijem rivalstvu pokazatelj obiteljske solidarnosti i nekih društvenih normi ponašanja između članova obitelji. Tijekom životnog ciklusa moguće je da se kontakti prorijede, upozorava psihologinja, posebno tijekom srednjih godina za one koji imaju svoju obitelj, obaveze prema djeci i poslu, ali u starijoj dobi, kada se sve te obaveze reduciraju i kada im umru roditelji, braća i sestre su čuvari zajedničkog iskustva i prošlosti.
Premda se rjeđe viđaju, dodaje, oni su si i dalje izvor podrške, posebno u slučaju nekih značajnijih životnih događaja.
Zašto se produbljuje rivalstvo
Upravo su značajnije promjene u primarnoj obitelji razlogom mogućih promjena u odnosima braće i sestara: razvod, bolest ili smrt roditelja mogu rezultirati ili većim povezivanjem ili udaljavanjem onih koji i prije nisu imali odgovarajući odnos.
'Nerijetko braća i sestre pružaju nužnu podršku jedni drugima u situaciji razvoda braka roditelja. Smanjenje kvalitete odnosa najčešće je povezano s različitim doživljajem ulaganja u odnosu na skrb o starijim roditeljima. Osim toga, gubitak jednog od roditelja može dovesti do promjene u odnosima s braćom i sestrama ako se doživljava nejednakost u skrbi o roditelju koji je ostao sam', kaže Smojver-Ažić.
Rivalstvo u odrasloj dobi najčešće je rezultat doživljenog nejednakog odnosa iz razdoblja djetinjstva, a koji se vrlo često odražava i u odrasloj dobi, upozorava ona.
'Roditeljsko favoriziranje jednog djeteta koje djeca doživljavaju može rezultirati time da se drugo dijete osjeća zapostavljenim ili na neodgovarajući način pokušava pridobiti roditeljsku pažnju i razvija kompetitivnost s favoriziranim bratom ili sestrom. Zadržavanje negativnih odnosa i njihovo produbljivanje izvjesnije je u obiteljima u kojima se naglašavaju razlike između djece i stalno ih se uspoređuje. U odrasloj dobi roditelji razvijaju ambivalentan odnos prema odrasloj djeci koja nisu realizirala razvojne zadatke (brak, djeca, posao) i nerijetko tu djecu previše zaštićuju, a od onih koji su se uspješno realizirali imaju stalno visoka očekivanja i iz perspektive te djece nikada nisu dovoljno zadovoljni njima. To je razlog zašto se rivalstvo održava i među odraslom braćom i sestrama', objašnjava.
Nerazumijevanje različitog odnosa prema djeci, neovisno o smjeru, dodaje, može rezultirati padom u kvaliteti odnosa među braćom i sestrama.
'Favorizirano dijete može osjećati krivnju zbog vlastite privilegiranosti dok dijete koje percipira manje favoriziranja osjeća ljutnju i ljubomoru. Ove negativne emocije najčešće se manifestiraju u ponašanju jednih prema drugima, odnosno smanjuje se učestalost pozitivnih interakcija (npr. zagrljaji, razgovori), a povećava učestalost negativnih interakcija (npr. svađanje, natjecanje) među braćom i sestrama. Ako se ništa ne mijenja, ti obrasci ostaju i u odrasloj dobi i mogu rezultirati i neprijateljskim odnosima odrasle braće i sestara', rekla je S. Smojver-Ažić.
Gdje najčešće griješe roditelji
Unatoč roditeljskom nastojanju da se jednako ponašaju prema svojoj djeci, dodaje, to je u većini slučajeva nemoguće jer su im reakcije određene njihovim obilježjima te se prema svakom djetetu zapravo odnose drugačije.
'Najčešći je primjer različitog ponašanja roditelja prema djeci onaj s obzirom na redoslijed rođenja: dok se najviše pažnje poklanja prvorođenom djetetu, od kojeg se nerijetko i više očekuje, najmlađe dijete obično uživa u opuštenijem odnosu s roditeljima, bez prevelikih očekivanja, a najčešće najmanje pažnje dobije srednje dijete. Razlike u roditeljskom ponašanju mogu rezultirati ili tzv. pozitivnom diferencijacijom s izraženijom prisnosti prema djetetu koje dobiva više topline, brige i uključenosti od ostale braće ili negativnom diferencijacijom s više kontrole prema djetetu kojemu se upućuje više negativnih emocija, zanemarivanja i grubog postupanja. Doživljaj nejednakog odnosa roditelja rezultira osjećajem ljutnje i rivalstva prema bratu i sestri, negativnim interakcijama i konfliktnijim odnosima između braće i sestara. Efekti roditeljskog favoriziranja ne rezultiraju uvijek lošijom kvalitetom uzajamnog odnosa braće i sestara, već to ovisi o tome opravdavaju li djeca takvo roditeljsko ponašanje', rekla je izvanredna profesorica dr. sc. Smojver-Ažić.
Djeca koja vjeruju da je roditeljsko nejednako ponašanje prema njima i braći i sestrama opravdano i pravedno, dodaje, imat će kvalitetniji odnos s braćom i sestrama u usporedbi s djecom koja ne vide pravednost u roditeljskom ponašanju.
'Različito ophođenje roditelja prema djeci samo po sebi nije pogrešno jer znači da je roditeljstvo usmjereno potrebama djece, ali ono što se ne bi trebalo osjećati razlika je u emocionalnom odnosu roditelja prema njima i ljubavi koju im pružaju. Roditelji pružaju model obiteljskih interakcija ne samo kroz odnos prema svakom djetetu, već i kvalitetom bračnih odnosa i sveukupnom obiteljskom klimom. Kvaliteta bračne interakcije, učestali sukobi među roditeljima i razvod braka nakon takvih konfliktnih odnosa mogu se odraziti na kvalitetu odnosa među braćom i sestrama. Odnosi između braće i sestara mogu se poremetiti uslijed razvoda braka roditelja (npr. manja bliskost u odnosima u mlađoj odrasloj dobi kod onih čiji su roditelji razvedeni u odnosu na one čiji su roditelji u braku)', kaže ona.
Mnogi roditelji ne znaju kako pružiti djeci ono što im treba: Ljubav, toplinu i jasna očekivanja
Odrastanje je kompleksan proces u kojem članovi obitelji trebaju jedni drugima biti izvor podrške, osjećaja sigurnosti i razumijevanja, ali to nije moguće u svim obiteljima.
'Na roditeljima je najveća odgovornost, a puno roditelja ne zna kako, često i ne mogu pružiti djeci ono za što se smatra da bi trebala dobiti: ljubav, toplinu i jasna očekivanja. Obitelji koje uspješno postavljaju granice između članova te doživljavaju svakog člana svoje obitelji kao pojedince sa svojim specifičnostima, osobinama i interesima olakšavaju odrastanje i osamostaljivanje. Često pojedinci nisu ni svjesni toga u kojoj su mjeri sputani u tom procesu, ali oni koji to osvijeste, trebaju uz osjećaj solidarnosti prema obitelji izabrati za sebe najbolji put i ako treba i udaljiti se, ne samo fizički, nego i psihološki od ostatka obitelji', upozorava ona.
GRADITE ODNOS!
Korisni savjeti za roditelje i odraslu braću/sestre
Osnovna je preporuka roditeljima da kada prepoznaju da je njihovo ponašanje određeno specifičnim obilježjima i potrebama svakog djeteta, trebaju to objasniti djeci, upozorava psihologinja.
'Djeca uočavaju razliku: roditelji imaju veća očekivanja od djece za koju procjenjuju da imaju više potencijala, dok će prema djeci koja su slabijih kapaciteta možda biti više zaštitnički nastrojeni. Pri tome se može dogoditi da će djeci od kojih više očekuju manje iskazivati pohvale jer podrazumijevaju njihove uspjehe, dok će one s kojima imaju više problema hvaliti i za manja postignuća. Roditelji će moguće češće od starije djece očekivati da se brinu o mlađoj djeci, očekivati odgovornije ponašanje i moguće ih češće kritizirati zbog problema u odnosima s mlađim bratom ili sestrom. Kada roditelji pojasne djeci zašto se ponašaju drugačije prema njima i njihovoj braći i sestrama i da to ne znači da ih manje vole, rivalstva ili natjecanja djece za roditeljskom pažnjom među braćom i sestrama bit će manje izraženi', rekla je izvanredna profesorica dr. sc. Sanja Smojver-Ažić.
Načelna poruka je: razumijevanje, podrška, uvažavanje, vrednovanje osobina svakog djeteta u obitelji, ne uspoređujući ih, te prihvatiti takve kakvi jesu, upozorava psihologinja.
'Poželjni su bračni odnosi u kojima se neminovne konfliktne situacije konstruktivno rješavaju, u kojima se unatoč neslaganju ističu i prepoznaju dobre strane tih odnosa, a ne usmjeravanje samo na ono što je bilo loše. Stalno potenciranje problema i negativnosti rezultiraju time da kada djeca odrastu, održe konfliktne odnose kao jedine moguće i ne dopuštaju promjene. Stvaranje dobrih odnosa i umanjivanje nekih negativnih iskustava tijekom odrastanja posebno su važni u starijoj dobi, kada su upravo braća i sestre osobe od kojih se najviše može očekivati podrška i uzajamna pomoć. Shvatimo koliko su nam bili važni tek kada ih izgubimo, a tada je kasno. Stoga prepoznajte na vrijeme koliko možete biti važni jedni drugima i graditi svoj odnos!' otkrila je.
Žrtvovanje svoje nove obitelji zbog pružanja podrške i brige za primjerice brata ili sestru s kojima su stalno bili u konfliktnom odnosu, dodaje, negativno se odražava na pojedinca i njegovu novu obitelj.
'Posebice to može biti problematično onima koji tijekom svojeg odrastanja nisu nailazili na razumijevanje ili podršku, a sada im se nameće krivnja kada postave granice. Kako bi se ipak očuvali odnosi, umjesto isticanja negativnosti u odnosima, potrebno je prepoznati ono što je moguće dobro i usmjeriti se na to da kada jedan član obitelji postane zadovoljniji, uz isticanje osobnih granica, možda će moći pomoći i drugima u rješavanju problematičnih odnosa', rekla je S. Smojver-Ažić.
U cilju održavanja osobne dobrobiti za neke je pojedince dobro prekinuti odnose, upozorava, premda se oni realno nikada ne mogu izbrisati i sve što ste jednom zajedno proživjeli ostaje i dalje.
'Bitno je jasno poslati poruku da se, unatoč očekivanjima i nekim normama kojima bi trebalo udovoljiti, pojedinci žele odmaknuti. U tom slučaju trebaju biti svjesni toga da je to uzajamno, što znači da ni oni ne bi trebali očekivati da drugi budu tu za njih kada to njima bude potrebno. Takve odluke su vrlo teške, ali možda je ponekad najbolje prekinuti neke toksične odnose. Osobe koje su donijele takvu odluku ujedno su osvijestile to kako je obitelj bitan čimbenik razvoja, ali ne i jedini koji utječe na nas. Bitno je samo prepoznati to da se u nekim novim odnosima ne prenesu neželjeni obrasci iz primarne obitelji i to treba što prije prekinuti', kazala je.
