1. Površna priprema

Priprema je pola posla. I koliko god nas to nerviralo kada bi nam tu floskulu uputili profesori ili roditelji, bili su u pravu. Da bi roštiljanje krenulo glatko, krenite planirati na vrijeme. Jasno, spontani roštilji su često slađi, ali kod njih su i očekivanja niža. Ozbiljni roštilji zahtijevaju organizaciju. Prvo od čega trebate krenuti je – ne morate sve sami. Kao i svaki sport, i roštiljanje je momčadski pothvat.

Nitko ne voli onog jednog koji sjedi na gajbi i pametuje, a ne da mu se ustati ni po otvarač za pivo pa otvara upaljačem. Budite ispred toga i ne dajte tom liku da ima priliku biti lijen. Angažirajte ga, npr., oko popisivanja i pozivanja gostiju, a sebi oslobodite energiju za 'teže' poslove poput nabave. Prilikom nabave matematika je vaš najbolji prijatelj. Isto kao i za poslovicu s početka, tek kasnije vidimo koliko nam je potrebna u svakodnevici. Računajte da je 300 – 400 g mesa po osobi prosjek u kojem ste zicer. Obrok od 500 - 600 g, uključujući priloge, sasvim je dobar i nitko ga neće prozvati škrtim. Provjerite imate li dovoljno drva, ugljena ako je potrebno, adekvatan alat, posude za pečeno meso…

2. Vatra kojoj fali žara

Vatra je dobar sluga, ali loš gospodar. Kod roštilja je i loš sluga ako nije 'disciplinirana', tj. dobro pripremljena. Nema ništa gore nego kada nakon prve ture mesa, ili - ne daj bože - i ranije, morate micati rešetku i pripremati novu vatru. Frustrirajuće je to za grill majstora, koji u tom slučaju baš i nije neki majstor, i za goste kojima zazubice rastu iz minute u minutu.

Jedini koji se tome veseli je onaj lik s gajbe, jer jedino onda osjeti potrebu pridržati rešetku dok se drugi muče s postavljanjem drva u vrelo ložište.

Kao što smo rekli na početku, priprema je bitna. Pripremite dovoljno drva za potpalu, dovoljno ugljena za održavanje topline i budite strpljivi. Nemojte prerano stavljati ugljen jer će zagušiti drva prije nego se rasplamsaju. Pazite da i ne zakasnite pa da vam od drva ostane manje žara nego kod glumaca iz loših domaćih sapunica.

Ako radite s ugljenom, dovoljni su vam drveni prutići koje je potrebno rešetkasto poslagati.

U sredinu pobacajte sitno triješće koje brzo gori, ali će prenijeti toplinu na deblje komade.

Kada se vatra rasplamsa, ubacite ugljen. Ako pečete samo na drvima, osigurajte dovoljno većih komada i ubacite ih u rasplamsalu vatru kako biste proizveli dovoljno žara za količinu mesa koju ste predvidjeli.

Roštilj je također jedna od rijetkih prilika kada je poželjno tu i tamo gurnuti ruku u vatru. Ako dlan možete držati na 40 cm iznad žara dulje od sedam sekundi, žar je slab i ljudi će vam se prvo rugati, a onda i ljutiti jer će gladovati. Nemojte ni pretjerati pa napraviti žar toliko jak da ne možete ni približiti dlan na 40 cm iznad žara. Za dobar roštilj potreban je jak žar, a to je cca tri sekunde držanja dlana iznad žara prije nego počnete psovati u sebi.

3. Nepoštivanje namirnica

Pogađate, meso mora biti kvalitetno, svježe i pravilno pripremljeno. Nećemo davati posebne savjete 'radite to ovako, radite onako' jer koliko postoji ljudi koji su ijednom napravili roštilj, vjerujemo da postoji i toliko filozofija. Svejedno, možemo vam reći što da ne radite.

Ne bacajte hladno meso na vrelu rešetku. Odnosno, ne bacajte hladno meso na ikakvu rešetku. Izvadite ga dovoljno rano da postigne sobnu temperaturu, ili temperaturu okoline ako ste vani, prije nego ga stavite na vatru. Tako ga nećete šokirati i spriječiti da se prožme svojom prirodnom sočnošću.

Ne izbjegavajte masnoće. Osim ako imate specifičnih zdravstvenih problema, životinjske masti neće vam predstavljati problem. Naravno, ako se konzumiraju umjereno. Mast daje aromu i okus. Takva je kemija, ne moramo bježati od toga.

4. 'Imaš hvataljke?'

Nebrojeno puta se dogodi da sve bude spremno, treba staviti meso na rešetku, no nađemo se u situaciji u kojoj žicamo onog s gajbe da nam se zaleti po vilicu. Gajbaman zakoluta očima, vama se digne tlak i sami se zaletite po vilicu prije nego se meso prilijepi za rešetku. Onda shvatite da je vilica prekratka, šake vam gore jer su preblizu vatri, meso ne možete dobro nabiti ili ugrabiti pa ono ispada ili pak raskasapite ćevape do neprepoznatljivosti.

Svemu tome možemo stati na kraj ako se toga sjetimo, pogađate, u pripremi. Dobar alat je druga polovica posla. Hvataljke i dugačke vilice su neophodne. Postoje s razlogom i ne treba se praviti pametan i tako se uvaliti u gore spomenute muke. Dugačke vilice koristite za komade koje 'nije šteta' probosti, poput većih s kostima. Za okretanje odrezaka koristite hvataljke ili lopatice, nikako vilice.

5. Loša tehnika

Heheh, sad ste si pomislili svašta. Ali da, tehnika je bitna. I bez obzira na veličinu komada mesa na rešetki, ona određuje kakav će biti vrhunac. O vrsti mesa koju pripremate ovisi i tehnika. Ćevapi su najslađi kada se peku na ploči, ali to je često teško izvedivo. Za ćevape izbjegavajte rešetke sa širokim razmacima kako biste izbjegli onaj zbunjeni trenutak kada jedan ili više njih padne u žar. Postavljajte ih okomito na proreze da biste lakše rukovali njima. Ćevape je potrebno okretati više puta kako bi bili ravnomjerno ispečeni, zato izbjegavajte viličaste alate i više se služite lopaticama i hvataljkama. Slasna rebra ili fini kare i vratina u pravilu se okreću jednom, ali nije presudno. Ako okrećete komad mesa više puta, pazite da je to uvijek u sličnim vremenskim intervalima kako bi se ravnomjerno pekli.

6. Ostali smo bez cuge

Nema ništa gore, a pogotovo ako grill majstor još nije završio, a žedan je.

Instinktivna reakcija nalaže sjesti u auto i riješiti problem. No što ako nitko nije baš sposoban voziti? U ljetnim danima Hugo je idealno rješenje. Malo prosecca, mineralne, soka od bazge i koji listić mente podići će vaš roštiljski tulum na novu razinu. Ako pak prvu točku ovog teksta odradite kako spada, onda vam se neće dogoditi da ostanete bez cuge, a i možete kupiti jednako ukusan unaprijed pripremljeni Hugo. Ako i ostanete pri kombinaciji piva i gemišta, priuštite boljim polovicama ovaj ukusan koktel.

7. Ostalo je previše hrane

Glavobolju jutra nakon može potencirati slika stola punog ostataka hrane. Razmišljajte racionalno. Istina, svi volimo vidjeti pun, bogat stol. U tome nema ništa loše dokle god smo svjesni svoje odgovornosti. Gotovo trećina proizvedene hrane u svijetu biva neiskorištena. Svaki stanovnik Europe baca preko 100 kilograma hrane godišnje.

Zapakirate ono što je ostalo i podijelite gostima pri odlasku. Ili drugi dan od ostataka napravite neko novo jelo koje će vam pomoći prebroditi posljedice dobrog tuluma. Najbolje rješenje - odnesite ih susjedu kojeg niste pozvali, a držali ste ga budnim cijelu večer.

Odličnu ponudu za roštilj potražite na Lidlovoj stranici!