Dječja igra ne poznaje granica, osim pokoje fizičke. Niti kazališni čin ne dopušta granicama da ga sputavaju, no ide korak dalje od igre. Njegova beskrajna zaigranost i maštovitost lakoćom prelijeću sve fizički sklepane ograde i prepreke. Kad se ta dva čina spoje u jedan, dobivamo pravi izvedbeni let.

Jedan od letova iznad 'dasaka koje život znače' ponudilo nam je Dramsko učilište Zagrebačkog kazališta mladih u igri, pardon, predstavi 'Leti, leti', premijerno izvedenoj 12. prosinca u dvorani Polanec.

Na tragu ruku što letaju u poznatoj dječjoj igri iz naslova, deset učilištaraca pokušavaju i sami poletjeti. U početku im problem zadaju tipični problemi stvarnog života poput te mrske sile teže i nedostatka krila, no tijekom predstave mladi izvođači polako ruše stvarnosne zidove, prepuštajući se onoj kazališnoj, nama tako dragoj stvarnosti – mašti.

Da gledatelji ne bi maštu shvatili previše neozbiljno, deset razigranih tinejdžera, Klara Anić-Kaliger, Karlo Franić, Ivor Grantverger, Rok Juričić, Viktoria Knezić, Valentina Kuduzović, Kristijan Margetić, Mihaela Matić, Dora Novak i Filip Somek, stvara 'sustav' polijetanja koji se sastoji od četiri nimalo laka koraka – ljubavi, spremnosti na izrugivanje, upornosti i znanja, koje zaokružuje peta – tajna.

Pod režijskom paskom Grozdane Lajić Horvat i Marine Pejović te u dramaturgiji Ivora Martinića, izvođači su kroz scenske improvizacije i vlastitu maštu oblikovali zabavni i humoran put od dječje igre preko kazališne igre do razigranog scenskog leta.

'Kroz zadane improvizacije i naše vlastite ideje, odnosno maštu, oblikovali smo tekst i likove', objasnila je Dora Novak način rada na predstavi, dodavši: 'Na samom početku znali smo tek da je riječ o letenju i da trebamo poletjeti. Sami smo morali smisliti na koji način to učiniti.'

Projekt 'Leti, leti' nastao je u sklopu dvogodišnjeg projekta 'Pozor: Pioniri!' ZKM-a i Državnog kazališta iz Braunschweiga. Dramska učilišta tih dvaju kazališta u isto su vrijeme na različitim lokacijama i kontekstima stvarala predstave iste tematike, da bi se prošlog ljeta našli u Braunschweigu. 'Četiri dana smo bili u Njemačkoj. Izveli smo svoju predstavu i pogledali njihovu. Bilo je to jako lijepo iskustvo. Ujedno smo upoznali njih i njihov način rada, a oni naš. Iako su slični, u mnogočemu se razlikuju, što se vidi i prema predstavama koje su ispale različito', rekao nam je Kristijan Margetić

'Oni su više išli u neko doslovno letenje sa scenama u avionima, a mi smo ostali na pet kutija, trampolinu i potrganom ventilatoru', objasnio je razlike Rok Juričić, dodavši: 'Rekla mi je jedna od voditeljica da njihovi polaznici, za razliku od nas, nemaju kontinuiran rad, već glume po projektima. Iako smo daleko od glumaca, imali smo prednost u pogledu kontinuiteta vježbanja i improviziranja, dok su oni sve morali napraviti u šest mjeseci.'