U modnom svijetu, pogotovo jednoj od kolijevki mode, Italiji, naslijeđe i ostavština tradicionalno se isprepliću sa sadašnjošću i budućnosti. Taj modni suživot diktira trendove i uvelike određuje putanju mode. Pravi dokaz za to je 62-godišnja dizajnerica Silvia Venturini Fendi - matrijarh treće generacije dinastije Fendi i jedna od rijetkih žena na kreativnom čelu luksuzne modne kuće. Nakon i više nego uspješne suradnje s Karlom Lagerfeldom i dvije najpoznatije torbice na svijetu, koje su u modu unijele pojam it torbe, Venturini Fendi, dugogodišnja umjetnička direktorica muške odjeće u Fendiju, brendu koji su osnovali njezini baka i djed, više ne smatra da mora dokazivati da je zaslužila svoju poziciju. Ona joj pripada s razlogom.

Nakon što je preuzela mjesto umjetničke direktorice muške odjeće i modnih dodataka 1994. godine, počela je preispitivati pojmove muškosti svakim golim rukavom, prozirnim najlonskim hlačama ili prošivenom bluzom mnogo prije nego što je postalo popularno odijevanje bez istaknutog roda. Iako Venturini Fendi može biti izravna, ona nije okrutna te iznosi svoje mišljenje uz namigivanje stroge bake koja u džepu ima bombone, a ono što servira na modnoj pisti je besprijekorno.

Priznanje i zasluženo mjesto u modnoj kući

U Palazzo della Civiltà Italiana, nekoć napušteni fašistički spomenik iz 1943., Fendi se uselio 2015. Prozori, uokvireni jednoličnim redovima sedrenih lukova - šest dolje i devet poprijeko, navodno u skladu s brojem slova u imenu Benita Mussolinija - zrače jezivim sjajem. Venturini Fendi sjedi za svojim stolom u, kako ona to zove, Aquariumu, kutnom uredu sa staklenim zidovima koji gleda na poslovnu četvrt Rima.

'Volim svoju normalnost s dozom perverznosti', kaže. Nikada nema mira, razdoblja opuštanja su rijetka, a dok je preplavljuje sreća zato što je uspješno dovršila provjeru kolekcije, već planira sljedeći krug izmjena; zadovoljstvo, vjeruje ona, slabi kreativnost. 'Uvijek mislim da sam mogla bolje', kaže.

Poniznost je rijetka u industriji u kojoj se ego miješa s genijem, ali Venturini Fendi je odlučna u tome da je zaštiti. Čak i sada, kada nitko ne dovodi u pitanje njezin doprinos modi, ponekad se zna osjećati nesigurno. 'Ljudi čine da se tako osjećaš', kaže. 'Pitaju se: 'Je li dobra? Ili je tu samo zato što je 'kći'?'

Ima tuge u njezinu tonu; nakon 40 godina i više od 50 kolekcija ponosna je na svoj pionirski rad kao šefica carstva koje vode žene i na zajednicu koju je izgradila. 'Pripadam ovom mjestu', ponosno kaže.

Ne tako davno nasljeđivanje obiteljskog posla, posebno u Italiji i posebno u luksuznom sektoru, smatralo se plemenitim činom izvršenja dužnosti, više nego pukim polaganjem prava na njega. Kontrola nad Guccijem, koji je 1921. godine osnovao Guccio Gucci, prešla je na trojicu osnivačevih sinova, Alda, Vasca i Rodolfa, a kasnije na Rodolfova sina jedinca, Maurizija. Prada, butik kožne galanterije koji su 1913. godine otvorila braća Mario i Martino Prada, 1958. godine preuzela je Marijeva kći Luisa, a na kraju i njezino troje djece, uključujući Miucciju, dugogodišnju glavnu dizajnericu brenda. I tvrtka za obuću koju je Salvatore Ferragamo pokrenuo 1927. ostaje u obitelji.

Ali čak i u Italiji dinastije se počinju diversificirati, čineći Fendi još otpornijim: nakon godina sukoba među Guccijevima tvrtka je prodana 1993. (a kasnije ju je kupio konglomerat sa sjedištem u Francuskoj, sada poznat kao Kering); 2020. belgijski dizajner Raf Simons imenovan je sukreativnim direktorom Prade uz Miucciju, a u siječnju su on i njezin suprug Patrizio Bertelli odstupili s mjesta suizvršnih direktora grupe. Iako su Ferragamovi još uvijek uključeni u poslovnu stranu brenda, njihov novi kreativni direktor, Maximilian Davis, 27-godišnjak je iz Engleske.

Obitelj Fendi, svjesna globalnog potencijala brenda, odlučila je prenijeti vlasništvo nad njim. Tako su Prada i LVMH kupili svaki po 25,5 posto udjela, a 2001. Prada je prodala svoje dionice LVMH-u za 265 milijuna dolara. Prije šest godina Fendi je prvi put prešao granicu od milijardu dolara u godišnjoj prodaji. Danas ima više od 210 butika, a 2016. proslavio je 90. obljetnicu nad fontanom Trevi koristeći pod od pleksiglasa i priredivši slavlje mode koje se još pamti.

Kada je multinacionalna grupa luksuzne robe LVMH kupila kontrolni udio u Fendiju 2001., njezin predsjednik Bernard Arnault potvrdio je poziciju Venturini Fendi i možda iznenadio mnoge u industriji zamolivši je da ostane. 'Kad smo prodali, to je bilo svojevrsno oslobođenje', kaže ona. 'Konačno sam ovdje jer sam to što jesam, a ne zbog svog imena.'

Tada je postala odgovorna ne samo za dodatke, već i za mušku i dječju liniju. Nakon što je preminuo Karl Lagerfeld, također je 2019. postala umjetnička direktorica ženske odjeće, sve do dolaska Kima Jonesa iduće godine. A i danas je kreativna direktorica muške linije i dodataka.

Godine 2010. postala je predsjednica AltaRome, koja predstavlja lansirnu rampu za dizajnere u usponu i pokretačku snagu talijanske visoke mode. U gotovo stoljeće staroj rimskoj modnoj kući ona je jedan od dva preostala člana obitelji koji su još uvijek u tvrtki (njezina kći, dizajnerica nakita Delfina Delettrez Fendi, također radi s brendom). Nadgledajući muške kolekcije, Venturini Fendi gradila je suvremenu garderobu koja obuhvaća nasljeđe kuće.

Slike Linde Evangeliste oblijepljene su diljem rimske zračne luke Leonardo da Vinci. U srcu povijesnog grada stablo od blještavih metalnih baguettea podignuto je ispred peterokatnice Palazzo Fendi, u kojoj se nalaze luksuzni hotel i glavna trgovina tvrtke. U butiku je monogram brenda - par obrnutih, zrcalnih slova F u fontu sans serif - ušiven, tiskan ili izrezbaren na svilenim šalovima, visokim potpeticama, porculanskim čajnicima, svijećnjacima, kaputima za pse, polaroidnim fotoaparatima i dječjim kolicima. 'Postanem emotivna kad odem u novi grad i vidim velike reklamne plakate za Fendi', kaže Venturini Fendi. 'Moje tetke, moji baka i djed, kako bi samo bili sretni', kaže.

Za Fendi je moda - obitelj

Fendi, poput mnogih njegovih talijanskih pandana, nije nastao kao modna kuća. Godine 1926. njezini djed i baka s majčine strane, Adele Casagrande i Edoardo Fendi, otvorili su malu trgovinu kožne galanterije i radionicu za krzno na rimskoj Via del Plebiscito. Nakon što je Edoardo umro 1954., Adele je nastavila voditi tvrtku s njihovih pet kćeri - Paolom, Francom, Carlom, Aldom i Silvijinom majkom Annom, koja sada ima 89 godina, a kao djevojčica je drijemala i igrala se u obiteljskoj trgovini. Zahvaljujući kreativnosti i poduzetničkom duhu pet sestara, Fendi postaje referentna točka za korištenje krzna u cijelom svijetu.

Tijekom sljedećih nekoliko desetljeća Fendi se transformirao u globalno moćnu tvrtku - s Guccijem i Ferragamom, postao je članom onoga što bi se moglo nazvati talijanskom luksuznom generacijom. Holivudske glumice i članice europske kraljevske obitelji privlačile su njegove moderne torbice i kaputi te obiteljska predanost zanatskom radu. Godine 1965. sestre su započele doživotnu suradnju s njemačkim dizajnerom Karlom Lagerfeldom. Iako je poznatiji po revitalizaciji Chanelova tvida, Lagerfeld je također preinačio krzneni kaput, Fendijev zaštitni znak, rekonstruirajući ga u sve od crnog balonera od samurovine, koji je procijenjen na milijun eura (couture jesen 2015.) do raznobojnog nerca s cvjetnim motivom, za čiju je proizvodnju bilo potrebno više od 1200 sati (couture jesen 2016.).

Kako ju je New York Times jednom prilikom nazvao, 'zločesta djevojka klana Fendi' gotovo je cijeli život posvetila brendu. Sa šest godina pojavila se u Fendijevoj kampanji noseći bomber jaknu od dabrove kože s odgovarajućim šeširom. Dok je bila školarka, tvrdila je da je spremna napustiti obrazovanje i početi raditi u tvrtki. Nakon niza molbi upućenih baki Adele, na kraju je dobila dopuštenje za to. Prvog dana baka joj je naložila da zamijeni jednog od telefonskih operatera koji je javio da je bolestan. Daleko od dizajnerskog studija, uvidjela je kakva je stvarnost te se ipak odlučila vratiti i završiti školu.

Godine 1980., u dobi od 20 godina, za dlaku je izbjegla pokušaj otmice. To je bilo razdoblje talijanskih 'olovnih godina', obilježenih ubojstvima i drugim djelima političkog terorizma. Kako bi zaštitila kćer, Anna je nakon studija u Londonu i Italiji poslala Silviju u Los Angeles. (Giulio Cesare Venturini, njezin otac, umro je kad je bila tinejdžerica.) Ali čak i ondje ostala je vezana za tvrtku, baveći se PR-om i radeći u Fendijevoj trgovini. Dok je bila u Sjedinjenim Državama, zaljubila se u Bernarda Delettreza, francuskog dizajnera nakita koji joj je mogao ponuditi nešto što njezina ugledna obitelj nije mogla: slobodan dan.

Delettrez i ona pobjegli su u Rio de Janeiro, a tog se grada rado sjeća kao 'životinjskog svijeta pomiješanog s divljim životom'. Kada se vratila u Rim s 23 godine, bila je trudna, a njezin sin Giulio sada pomaže teti Ilariji voditi organsku farmu izvan grada. Premda je to što je rodila dijete u tim godinama moglo potpuno izbaciti njezinu karijeru izvan tračnica, Venturini Fendi, koja se prije mnogo godina rastala od Delettreza (zapravo se nikad nisu vjenčali), nije bila obeshrabrena. 'Rekla sam si - OK, sad imam obitelj i moram odmah odrasti', kaže.

Prvi službeni posao u modnoj kući sredinom 1980-ih bilo joj je pokretanje Fendissime, sekundarne linije tvrtke. Vodila je modne revije i promotivne aktivnosti za brend, a 1992. godine njezina majka i Lagerfeld pozvali su je da im se pridruži u glavnom kreativnom studiju na poziciji voditeljice modnih dodataka. Od 2000. bila je i dizajnerica kolekcija muške odjeće. Pod njom je odjel modnih dodataka postao neka vrsta legendarne modne škole, u kojoj su dizajneri poput Guccijeve Fride Giannini, Diorove Marije Grazije Chiuri i Valentinova Pierpaola Picciolija izbrusili svoj zanat.

Dizajnerski vrhunac dogodio joj se 1997., kada je kreirala Baguette, malu duguljastu torbu za rame koja je odmah postala hit - toliko da je taj dizajn zaslužan za rođenje pojma it torba.

Unatoč zaleđu koje joj je pružala obitelj, to je bio trenutak koji je odredio njezinu karijeru i osigurao joj današnju reputaciju. Od prve torbice Baguette, brend je napravio više od 1000 njezinih iteracija, a ona mu je donijela i nagradu Fashion Groupa za modne dodatke 2000. godine.

Baguette i Peekaboo

Postavši voditeljicom modnih dodataka, Venturini Fendi pokrenula je liniju Selleria 1994. godine, a koja preuzima tradiciju majstora sedlara. Sastoji se od jedinstvenih komada od rimske kože koju karakteriziraju ručno šivani šavovi te je ta linija zaštitni znak brenda.

No na modni Olimp dospjela je 1997. godine, kada je na tržište lansirala već spomenutu torbu Baguette. Ime joj je inspirirao njezin oblik, pravokutnik s vrlo kratkom naramenicom za nošenje ispod ruke, kao da je baget, poznati kruh. Torba se iz sezone u sezonu obogaćuje detaljima, ukrasima, vezom... i modni je must have. Tijekom godina nastale su tisuće različitih modela izrađenih od kože krokodila i nerca, tkanine, šljokica i perli.

HBO-ova serija 'Seks i grad' etablirala ju je kao definitivni premet žudnje. Sarah Jessica Parker u jednoj epizodi, kao žrtva pljačke, viče na pljačkaša i izgovara sada već legendarnu rečenicu: 'To nije torba, to je Baguette!' Godine 2007., kako bi proslavila prvih 10 godina torbe, Venturini Fendi lansirala je model od bijelog platna koji se prodavao sa setom Pantoneovih markera.

Uspjeh, doduše nešto drugačiji, ponovila je torbom Peekaboo. Godine 2010. stvorila je toliko dobru torbu da joj je bio suđen svjetski uspjeh: bio je to Peekaboo. Bit torbe krije se u samom njezinim nazivu (igra skrivača). Namijenjena za nošenje u ruci, ima neobičan otvor koji otkriva njezinu unutrašnjost. Ostale kreacije proizašle iz vizije Venturini Fendi čine torbe Spy, B Fendi i Silvana.

Srca vatrenih obožavatelja 'Seksa i grada' brže su zakucala kada se Carrie Bradshaw vratila na ulice Manhattana i najavila ponovno lansiranje Baguette, prve it torbe. U međuvremenu, 2019. su tekle mirnije pripreme za proslavu 10. obljetnice modela Peekaboo. Kontrast je bio prikladan: dok je Baguette blještav kulturni fenomen koji je dobio svoju priču u seriji i dolazi u kolekcionarskim verzijama, poput luksuznih Beanie Babies, Peekaboo je oduvijek bio suprotnost - diskretna i klasična torba.

Kad je lansiran 2009., Peekaboo se činio kao odgovor na Baguette. 'Da, to je bio odgovor. Moda uvijek tako funkcionira, zar ne? Kad smo lansirali Baguette, bilo je to nakon razdoblja minimalizma, a ono što su svi željeli bio je Pradin najlonski ruksak. Jako jednostavno. A sve što ste imali bile su kožne i najlonske torbe i Baguette - bila je to nova i moderna torba. Dolazila je u nizu materijala, s mnogo različitih ukrasa. Nije bila samo za korištenje; bila je za pokazivanje. I ljudi su poludjeli za njom, što je stvorilo cijeli ovaj svijet koji sada vidite - torbe na pisti.

Svi brendovi vide naš uspjeh s Baguetteom i pokušavaju stvoriti svoju it torbu. I neke su bile lijepe, a neke užasne, ali u biti su posvuda bile torbe, torbe, torbe. Stoga sam željela napraviti nešto - nešto bezvremensko. To i nije bila moda. Dugo sam se željela vratiti korijenima kožne galanterije i toj ideji torbe koju žena koristi svaki dan. Koju prenosi na svoju kćer. Stoga mi je bilo važno da posebnost torbe nije toliko u onom što je izvana, nego iznutra - džepovi, način na koji se otvara, a tu je i kontrast u boji i materijalu', kaže Venturini Fendi za britanski Vogue.

'Torbe mogu biti i manje. To je bila jedna promjena koju smo napravili na Peekaboou - dolazio je u samo jednoj veličini. Ali sada ljudi sve manje koriste novac; sve plaćaju telefonom. Pa kome treba novčanik? Budući da smo uvijek na svojim telefonima, da, trebaju nam slobodne ruke. Ako želite pogoditi kamo ide dizajn, pogledajte tehnologiju', rekla je 2019. povodom 10. obljetnice Peekabooa.

Karl i Silvia

Nitko nije imao veći utjecaj na nju od Lagerfelda, koji ju je 1992. ohrabrio da prestane dizajnirati za Fendissimu, čime je bila okupirana od povratka iz Rija, i da radi za njega u Fendiju. 'Bilo mi je jako drago što me Karl to pitao, jer ako to učini tvoja majka, to nije isto', kaže ona. Unatoč Lagerfeldovoj nepredvidivosti – 'Rekao bi 'radimo u 3', a on bi stigao u 7', prisjeća se Venturini Fendi – postao je njezin prijatelj i mentor. Iako ne šiva niti skicira, naučila je mnogo od njega o tome kakav dizajner treba biti. 'Karl je imao izvrstan smisao za humor', kaže ona. 'Kada bih brojila sve sate koje sam provela u Fendiju… moram se nasmijati.'

Za nju Lagerfeld nije bio samo mentor, već i počasni član njezine obitelji. Upoznala ga je kad je imala pet godina, a kasnije su radili rame uz rame – ona na muškoj, on na ženskoj odjeći - i to veći dio njezina odraslog života. Do 2016. razvili su blisku profesionalnu vezu, tako da su, kad su prošetali oko fontane Trevi, gdje su priredili ogromnu couture reviju povodom 90. obljetnice brenda, izašli zajedno, rame uz rame, kao ravnopravni suradnici. Njihova kreativna veza bila je jasna, a poštovanje obostrano.

Obiteljska rimska modna kuća angažirala ga je dok je još bio relativno nepoznat dizajner, a za brend je radio preko 54 godine, sve do smrti od raka gušterače u veljači 2019. u 85. godini života. 'Veza između Karla Lagerfelda i Fendija najduža je modna ljubavna priča, ona koja će nastaviti doticati naše živote u godinama što dolaze', navedeno je u priopćenju modne kuće nakon njegove smrti.

'Ne mislim da sam klon Karla Lagerfelda', rekla je Venturini Fendi za CNN nekoliko sati prije prve Fendijeve haute couture revije nakon njegove smrti. 'Napisat ću svoju priču', dodala je.

Očito je bila spremna sama preuzeti uzde iako joj je Lagerfeld bio gotovo član obitelji, a njegova smrt teško je pogodila kuću. Preminuo je dva dana prije Fendijeve jesenske revije 2019., što je bilo iznenađenje čak i za njih. (Lagerfeld je bio jako diskretan i nije govorio o svojoj bolesti izvan jako uskog kruga.) Za obitelj je ta revija prošla u tuzi, a Venturini Fendi se sama naklonila.

Tada je privremeno preuzela mjesto umjetničke direktorice ženske odjeće. Iduće godine, 2020. godine, Fendi je objavio da je zaposlio stalnu zamjenu: britanskog dizajnera Kima Jonesa, ujedno umjetničkog direktora Dior Mena, a prije toga umjetničkog direktora muške linije u Louis Vuittonu.

Ubrzo nakon imenovanja Jones je uvjerio Venturini Fendi da zaposli drugo od njezino troje djece, kćer Delfinu Delettrez Fendi (35), koja je kao umjetnička direktorica nakita u brend unijela svoju nadrealističku viziju - naušnice s rubinima u obliku usana i manžete od mramora Carrara napravljene tako da izgledaju kao čvrsto stisnuta ruka.

'Nikada ne bih rekla: 'Molim te, može li moja kći raditi s nama?'' kaže Venturini Fendi, ali joj je drago što je sam Jones to predložio. Delettrez Fendi je, kaže ona, 'supertalentirana'. A možda postoji još jedan razlog zbog kojeg je sretna što je ima pri ruci: to znači da još jedna generacija Fendija radi u kući.

Tako je malo odanosti u luksuznoj modi, a baština je prečesto ništa više od puke marketinške uzrečice. No unatoč povremenoj ambivalentnosti Venturini Fendi po pitanju njezine pozicije u obiteljskoj tvrtki, prisutnost njezine kćeri podsjetnik je, nit koja povezuje ne samo sadašnjost, nego i budućnost s prošlošću.

Pogled u budućnost s osvrtom na prošlost

Venturini Fendi voli rušiti pravila i iznenaditi. Lagerfeldov odlazak za nju je značio novi početak, ali bez zaboravljanja onoga što je bilo prije. 'Naravno, moramo okrenuti stranicu', rekla je. 'Ali to je i nešto vrlo rimski - da biste napisali budućnost, morate biti u stanju čitati prošlost.'

Rim je uvijek igrao važnu ulogu u Fendijevoj priči. Hraneći se kulturom sukoba samog Rima, grada koji nudi nazubljen, neusklađen, arhitektonski krajolik, element iznenađenja nešto je po čemu je Fendi postao poznat. Venturini Fendi sada poseže za istim klasicima koje je odbacila kad je bila mlada: rimskim povjesničarima i pjesnicima, kao i za umjetnošću i arhitekturom. Njezin gladni um naveo ju je da produbi Fendijevu prisutnost izvan svijeta odjeće i dodataka.

Anna je pokrenula modnu kuću Fendi 1987., ali Silvia je podigla interes tvrtke za dizajn na višu razinu, udruživši se s uzbudljivim dizajnerima u usponu kao što su Cristina Celestino i Kueng Caputo. Također je bila producentica popularnog filma Luce Guadagnina, 'I Am Love', i njegovog eksperimentalnog remakea 'Suspirije', nadnaravnog klasika iz 70-ih.

S kolegama iz industrije, kao što su Giorgio Armani, Raf Simons i Alber Elbaz, Venturini Fendi zalaže se za usporavanje industrije i dopuštanje kreativnim timovima da se usredotoče na osnovne kolekcije koje se izdaju dva puta godišnje, a koje su dugo bile okosnica svake modne tvrtke. 'Postajalo je nemoguće lijepim stvarima dati vremena da budu nošene i viđene', kaže ona.

Iako se bend bliži svojoj stotoj obljetnici 2025. godine, ona radije razmišlja o sadašnjosti, no poštujući prošlost i gledajući u budućnost. 'U modi je vremena jako malo. Mislim da nije moguće imati dugoročan pogled na nešto što je tako daleko', kaže ona, dodajući da će brend uvijek težiti onom 'zanimljivom i novom'.

'Fendi je uvijek bio vrlo otvoren za prihvaćanje promjena. Mislim da je ovaj spoj tradicije i avangarde nešto što je prirodno u Fendiju jer uvijek kažemo da 'ništa nije nemoguće'. Volimo preuzimati nove rizike - sagledati nove mogućnosti i staviti ih u kontrast s našim starim pravilima. Uvijek se preispitujemo. Onog trenutka u kojem pomislite da ste dobri trenutak je u kojem činite veliku grešku', zaključuje.