Neki će prvi put sjesti u školsku klupu, a neki će se nakon ljeta brzo prisjetiti kako je u školi. Ako imate prvoškolca kod kuće, možete mu dati par zgodnih savjeta prije nego što nastava počne
Srećom pa su danas djeca sve bolje pripremljena za školu, rekla nam je pedagoginja Sanja Mešić i istaknula da se to odnosi na socijalne vještine, druženje s drugom djecom, komunikaciju i interakciju s vršnjacima i starijom djecom. Tako već unaprijed klinci i klinceze imaju neki pojam što se to u školi radi i koliko će im život biti drukčiji nego u vrtiću.
Također, većina djece pohađa neki predškolski program gdje odgajatelji rade i na pripremi za školu, a mališani su navikli na odvojenost od roditelja. Stoga će školarcu trebati mjesec ili dva da se privikne na školu, nove obaveze, prijatelje i učiteljicu. Često se u razredu nađe i pokoje poznato lice iz vrtića ili parka i dijete se odmah osjeća bolje. U razgovoru mu to svakako možete spomenuti i reći kako će se viđati svaki dan, baš kao i prije.
Možete očekivati da će dijete prvih dana biti malo povučenije u razredu jer je na 'novom terenu' pa će ispitivati situaciju. Eventualnu nelagodu možete spriječiti tako da razgovarate s djetetom o školi, prošećete se koji put do nje i ostanete u parku gdje će se možda često igrati za vrijeme odmora, posebno ako će ići u produženi boravak.
Učenje djeteta brojati, čitati i pisati posao je učiteljice i to nije važno za upis u prvi razred. Kada dijete krene u školu, najvažnija je otvorena, dvosmjerna komunikacija s učiteljicom i redovit dolazak u školu, kao i informiranje o napretku djeteta', rekla je Sanja Mešić, koja radi sa školarcima u OŠ Stenjevac.
Tako ćete uvijek na vrijeme saznati postoji li kakav problem, a osim učiteljice svaka škola ima i stručnu službu koju čine pedagog i neki drugi stručnjak: defektolog, psiholog, logoped ili primjerice socijalni pedagog.
Ako je dijete manjeg uzrasta, o bilo kakvim problemima ili promjenama više se komunicira s roditeljima i preko njih s djetetom, da se ne stvore neke dodatne traume i da dijete ne bi dobilo dojam da je drukčije od ostalih. Ovisno o problemu, razgovara se s roditeljima, s djetetom i po potrebi se upućuju stručnjaku izvan škole.