Što li političari neće učiniti za vlastitu promociju? Na jednoj nedavnoj dobrotvornoj gala-zabavi gradonačelnik New Yorka Michael Bloomberg pojavio se razbarušene kose do ramena, s naočalama a la John Lennon, u košulji cvjetnog uzorka, s vrpcom na čelu i lancem oko vrata. Danas 70-godišnji milijarder koji sam sebi isplaćuje jedan dolar gradonačelničke plaće godišnje, glumio je ostarjelog hipija, a prihod od zabave poglavito je išao za zbrinjavanje gradskih beskućnika, među kojima ima i zalutalih hipija koji se nisu na vrijeme osvrnuli oko sebe, dočekavši mirovinu bez krova nad glavom.

Hipi pokret postaje vintage modaDvanaesti najbogatiji Amerikanac sa svojih 19,5 milijardi dolara, osnivač i 88-postotni vlasnik TV-postaje Bloomberg koja se uglavnom bavi vijestima iz financijskog svijeta, te gradonačelnik jedne od najmoćnijih metropola - Michael Bloomberg sve je ono protiv čega su se davnih šezdesetih godina bunila djeca cvijeća. Za većinu sudionika gala-zabave to ipak nije bilo sentimentalno putovanje u vlastitu mladost, jer se malo tko od njih mogao prisjetiti revolucionarnih parola kojima su djeca cvijeća prije više od četiri desetljeća obasipala San Francisco i Woodstock. Sam Bloomberg u to je vrijeme studirao na Harvardu, te je tek te večeri otkrio 'hipija u sebi '.

Na nujorškom Broadwayu, ali i u ostalim teatrima Amerike, opet se vrti legendarna 'Kosa', a u Europi je hipi-sentiment posljednje dvije sezone našao odjeka u modi. S modom djece cvijeća nedavno je koketirao i Lagerfeld, Calvin Klein je svoj uniseks miris CK One reklamirao u hipi stilu, kći Micka Jaggera nedavno je prošetala modnom pistom u kačkanim kreacijama psihodeličnih boja, a na veselicama jet seta dokone parajlije pojavljivale su se kao klonovi Janis Joplin i Jimija Hendrixa. Britanski ekscentrični izdavač lord Weidenfeld također se znao pojaviti u hipi-izdanju, a još prije godinu-dvije na ulicama Saint Topeza mogli su se vidjeti kavijar-hipiji s razdrljenim cvjetnim košuljama i znakom mira oko vrata. Jedan društveni eksperiment prije četiri desetljeća pretvorio se u vintage modu jedne sezone, a povremeni hipi-sentiment uspoređuju s današnjim nejasnim žalom tranzicijskih zemalja za tamnim vremenima socijalizma.

Bilo je to nekako uoči masovnih prosvjeda protiv svemoći banaka i nedodirljivosti Wall Streeta, kada se 99 posto oguljenih i opljačkanih u globaliziranom svijetu, uglavnom mladih, bunilo protiv onih jedan posto svemoćnog kapitala. Za razliku od ezoterične ideologije djece cvijeća, koja su uz slobodnu ljubav i eksperimentiranje hašišem i LSD-om uz pjesme Rolling Stonesa, Betlesa i Bob Dylana snatrili o boljem svijetu bez rata, nove generacije se bore samo za pravedniju podjelu kolača.

Što se dogodilo s hipi-penzićima?

Hipijevske ideje kao što je ekološka osviještenost, vegetarijanstvo, istočnjačke religije, ezoterika, slobodna ljubav i borba protiv atomskog naoružanja danas su mainstream, a njihovo bojkotiranje konzumerizma završilo je današnjim super-konzumerizmom u beskonačnom lancu shopping-mallova. Parka i lanac sa znakom mira danas ne nose pacifisti i antikapitalisti, nego trendseteri, pa kada je odjenu, ne nose nikakvu političku poruku.

I što se dogodilo s hipi-penzićima, vršnjacima Micka Jaggera, Paula McCartneya i Keith Richardsa? To su oni koji nisu dobili titule ‘sira’ britanske kraljice za glazbene zasluge, nisu odjenuli tamna bankarska odijela ili se jednostavno nisu snašli u novom svijetu globalne hiper-potrošnje i lokalnih ratova, nego su ostali izgubljeni negdje na vjetrometini, bez ideala, ali s alkoholom i drogom kao jedinom poputbinom. Kao relikti nekog zaboravljenog vremena, ti buntovni baby-boomersi stigli su do umirovljeničkih godina sa starim ovisničkim navikama, prepušteni na brigu društvu, koje još ne zna kako ih zbrinuti i na čiji trošak.

Možete li zamisliti djedicu kako puši joint i bakicu na acid tripu? Zvuči smiješno, ali i Keith Richards je ne tako davno pao napušen sa stabla, a 79-godišnja američka country legenda Willie Nelson uhićen je zbog posjedovanja marihuane. Neki od njih pretvorili su se u gerijatrijske dilere, u Njemačkoj ih zovu ‘Opijum dedekima’ i trenutačno ih je registrirano blizu dvije stotine. U Nizozemskoj je bilo pokušaja organiziranja staračkih domova za ostarjele hipi-beskućnike, dok se u Njemačkoj pripremaju takvi pilot-projekti.

Što je ostalo od djece cvijeća? Malo, pa ništa, a za ostarjele pojedince koji nisu na vrijeme shvatili gdje žive, pobrinut će se dobro potkoženi vršnjaci glumeći hipije na dobrotvornim zabavama.