Dolazak novog partnera u obitelj nakon razvoda ne mora nužno biti traumatično iskustvo, no to najviše ovisi o tome kako se sami roditelji ponašaju i odnose prema djetetu. Prema podacima Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, čak oko 50 posto njihovih klijenata su upravo djeca čiji su se roditelji razveli u problematičnim okolnostima, što pokazuje da se ovome problemu mora pristupiti s puno opreza
Iznimno je važno, smatra Marija Krmek, psihologinja iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, da roditelji djeci objasne da razvod ne znači da djeca gube roditelje ili jednog od roditelja te da se u tom odnosu ništa ne mijenja.
Bitno je prije svega da roditelji odvoje roditeljsku ulogu od one partnerske.
'Novi partner trebao bi poštivati roditeljske odluke o odgoju djece i ne bi trebao nikada iznositi neprikladne i ružne komentare o drugom roditelju pred djetetom. Poteškoće pri upoznavanju novog partnera najčešće potječu upravo iz narušenog odnosa samih roditelja kad oni ne uspijevaju odvojiti svoju partnersku od roditeljske uloge. Pri tome se misli na to da se, primjerice, međusobno vrijeđaju ili su još uvijek ljuti zbog napuštanja, ocrnjuju, omalovažavaju jedno drugo, pa i novog partnera, pred djetetom i slično, zaboravljajući pritom da tako najviše štete zapravo nanose djeci', objašnjava psihologinja Krmek.
Naravno, bit će potrebno određeno vrijeme prilagodbe i međusobnog upoznavanja te dodatan trud novog partnera da se približi djetetu, smatra Krmek, no ako su zadovoljeni preduvjeti koje postavljaju roditelji, to razdoblje će najvjerojatnije proći bezbolno.
Najvažnije je da djeca shvate da su roditelji zauvijek roditelji bez obzira na to bili oni vjenčani ili razvedeni te da ih jednako vole. Djeci je bitno osjetiti da jednako mogu računati na mamu ili tatu kao i kad su bili vjenčani.
Iako tinejdžeri nisu oduševljeni novim članom obitelji kojeg su odabrali njegovi roditelji, trebaju pokušati razumjeti i motive svojih roditelja te razmišljati i o njihovoj sreći.
Važan je korak riješiti se negativnih osjećaja i bijesa prema novom bračnom drugu ili partneru svojih roditelja. Ta osoba nikad ne može zamijeniti mjesto mame ili tate (niti bi to trebala željeti) no bilo bi dobro potruditi se prihvatiti tog novog člana obitelji. Na taj način automatski se uspostavlja bolji odnos i sa svojim roditeljem, a stječu se važna saznanja o kompliciranim ljudskim odnosima koja će i sami tinejdžeri iskusiti u budućnosti.