Prekidi veza su uglavnom teški, jako emocionalni i znaju ostaviti gorak okus u ustima. No, kao i sva naša iskustva, tako nas i 'propale veze' mogu približiti nama samima. Najčešće od drugih tražimo nešto, a da ne znamo tko mi jesmo i što mi zaista želimo.
Pogled na svijet, ljude i događaje je uvijek subjektivan i ovisi o osobi kroz čije se oči gleda. Sva iskustva u sebi nose nešto dobro i nešto manje dobro ili loše. Ne postoji bez razloga stara naroda svako zlo za neko dobro. Pitanje je samo iz kojeg ugla promatramo svijet. Važno je proživjeti svoju tugu i neugodne emocije, ne bježati od njih, piše portal InsideOut.hr. No, kad razriješimo emocionalnu krizu, na nama je izbor koje boje će nam ostati sjećanje na proživljeno iskustvo – ružičasto ili crno?
Želim partnera koji...
Kroz lošu vezu vrlo lako možete naučiti što ne želite i to je vrlo vrijedno iskustvo. Daje nam znanje o tome što ne želimo, a na temelju toga lakše dođemo do saznanja što je to što zaista želimo. Jeste li ikad sjeli sami sa sobom i zapisali na komad papira koje su to osobine i vrijednosti koje su vam neophodne kod budućeg partnera? Ako niste, vrijeme je da razmislite što je to što nikako ne želite i što vam je neophodno. Takav pristup može nam pomoći da se ponovno ne opećemo. Koje su to osobine i ponašanja koje nikada ne bismo prihvatili? Što je za nas sigurni motiv za prekid i bijeg od potencijalnog partnera? Kad znamo unaprijed granice svoje tolerancije, puno ćemo lakše izaći iz loše veze.
A od sebe želim...
Za svaki odnos i sve elemente tog odnosa potrebno je dvoje ljudi pa tako i za prekid istog. Odgovornost je na oba partnera koliko god nam to bilo teško priznati. Često je lakše okrivljavati drugu stranu i to nam može pomoći pri tugovanju i oporavku. No, važno je vidjeti što je to naše s čime naš partner nije bio zadovoljan? Kakvi smo mi partneri, koje su naše osobine i ponašanja? Neke stvari nećemo željeti promijeniti, no dobro je imati uvid u njih i znati da neki ljudi te osobine doživljavaju kao mane. Naučiti o sebi možemo mnogo i kad se zapitamo kako smo mi regirali u problematičnim situacijama u odnosu, koliko smo komunicirali, koliko smo bili nježni i slično. Ne moramo to nikome priznati, nego sebi. A to i je najteže, priznati da i mi griješimo.
Realna očekivanja
Dobro je imati ideale i biti svjestan svojih želja i snova. No, važno je znati i vrlo važnu činjenicu: idealan partner ne postoji. Svi mi griješimo, imamo svoje vrline i mane, bolje i lošije trenutke i slično. Kompromis i suradnja su dvije osnovne vještine u odnosima koje nam osiguravaju da zajedno s partnerom rastemo i postajemo sve zadovoljniji sobom, partnerom i vezom. Ne treba se zadovoljavati s lošim jer mislimo da bolje ne postoji. No, ne treba niti olako odbacivati dobro u težnji za savršenim. Kad imamo donju granicu jasno postavljenu, ostavljamo si prostora za istraživanjem svega što je iznad te granice te se 'čuvamo' od svega ispod te granice. Ponekad će nas život naučiti da povisimo ili snizimo ljestvicu, no imat ćemo jasnu ideju što tražimo i kakvi mi trebamo biti da bismo bili zadovoljni.
Tekst je preuzet s portala za primijenjenu psihologiju insideout.hr