Imate li kod kuće dijete koje ne može prihvatiti nižu ocjenu od petice, sve stvari postavlja određenim redom ili uvijek teži biti najbolje u svemu što radi, vjerojatno je to mali perfekcionist. Kako mu pomoći da postane manje opterećeno, manje samokritčno i dijete s više samopouzdanja, otkrila nam je psihologinja i predsjednica Hrabrog telefona Hana Hrpka.

Pojavljivanje prvih problema

Polaskom u školu vidljivo je da je dijete perfekcionist po načinu na koji prihvaća ocjenu manju od petice ili primjerice više puta provjerava ima li sve knjige u torbi, složene točnim redoslijedom. No kod neke djece već u vrlo ranoj dobi možemo uočiti neke od karakteristika perfekcionizma, poput zabrinutosti oko čistoće, urednosti, postojanja i poštivanja pravila i reda.

'Upravo je to naš problem. Plače ako dobije četvorku, a kamoli da joj se dogodi niža ocjena. I bitno joj je da složi knjige prema rasporedu sati. Suprug i ja govorimo joj da su to samo ocjene i da je znanje daleko više bitno, ali to često uopće ne dopire do nje i tužna je zbog ocjene', rekla nam je majka Kristina M., čija desetogodišnja kći Mirna pohađa četvrti razred jedne zagrebačke osnovne škole.

Sličan problem ima majka Lana F., čiji se devetogodišnji Petar vraća kući na pola puta do škole kako bi bio siguran da je ugasio svjetlo: 'Brine se oko svega i sve ima svoj redoslijed i plan. Polaskom u školu počele su trbobolje, a nakon pretraga smo zaključili da je sve to od pritiska koji osjeća zbog ocjena, zadaća, prijatelja u razredu... Često razgovaramo o tome s njim i za sada smo uspjeli malo smanjiti taj pritisak, više se ne vraća kući da bi provjerio stan, a i sve smo rekli učiteljici koja se malo drugačije ponaša prema njemu.'

Uloga roditelja

Svaki roditelj trebao bi biti svjestan da djeca opažaju ponašanje i slušaju riječi roditelja te žele biti kao oni (savršeni). Primijetite li neke od ovih karakteristika kod svojeg djeteta, odmah možete reagirati i učiniti nekoliko stvari. Djeca i mladi perfekcionisti skloni su razmišljati u terminima 'sve ili ništa'. U slučaju problema u školi to može biti razmišljanje tipa ako ne riješim točno sve zadatke, glupa sam i nesposobna. Upravo je zato važno naglašavati da su pogreške normalne i očekivane u procesu učenja.

U slučaju kada dijete donese kući peticu umjesto super, znala sam da ćeš dobiti pet! ili odlično, sto posto si točno riješio! roditelj može reći bravo, to je gradivo baš bilo teško, a ti si se baš potrudio naučiti ga.

'Važno je djetetu dati do znanja da nisu ocjene toliko važne koliko je važan trud uložen u učenje. Korisno bi bilo razgovarati i s djetetovom učiteljicom ili razrednikom kako bi i u školi i kod kuće dijete dobivalo istu poruku. Katkada je djetetov perfekcionizam ograničen isključivo na školske obaveze te mu tada treba poslati poruku da školske ocjene i školske obaveze nisu sve što ga definira. Sukladno djetetovim preferencijama, može se uključiti u izvanškolsku aktivnost u kojoj će samo bezbrižno uživati. Uvijek iznova treba slati poruku da je roditeljska ljubav bezuvjetna, da na nju ne utječu ocjene ili uspješnost u nekoj aktivnosti', savjetuje Hana Hrpka. Dodala je da djeca ponekad bježe u perfekcionizam kada se nalaze usred obiteljskih problema i nesređene situacije u njihovoj okolini.

Ne bojte se potražiti savjet

Imate li dodatna pitanja i smatrate li da vaši napori nisu dovoljni, uvijek možete zatražiti pomoć stručnjaka u svojoj okolini ili primjerice na Hrabrome telefonu - mjestu na kojemu roditelj može razgovarati o svim nedoumicama vezanim uz pozitivan psihosocijalni razvoj djeteta. Broj besplatne i anonimne roditeljske linije Hrabroga telefona je 0800 0800, a otvorena je svakim radnim danom od 9 do 20 sati.