Koža novorođenčeta pet je puta osjetljivija od kože odrasle osobe, lojne žlijezde još nisu spremne za rad, a hidrolipidni film, to jest sloj vode i sebuma koji služi kao barijera protiv vanjskih utjecaja, vrlo je tanak. Stoga, uz maksimalnu higijenu valja paziti da se ne pretjera. Prekomjerno pranje i preagresivni proizvodi za higijenu oslabljuju nedovoljno razvijene zaštitne barijere kože. Veliku pozornost treba posvetiti higijeni intimne zone. Jednokratne pelene neprekidno se trljaju o kožu i sprečavaju pravilno disanje genitalne zone, pa se stvara topao i vlažan prostor u kojem se stolica i mokraća zadržavaju i izazivaju crvenilo i pečenje koji se kod osjetljivije djece mogu pretvoriti u eriteme i oblike ekcema.

Da biste to izbjegli, pelenu mijenjajte svaka tri do četiri sata i nastojte da koža ne bude dugo u dodiru sa stolicom i mokraćom. Dok mijenjate pelenu, ostavite djetetovu guzu nekoliko minuta na zraku, što će ih veseliti. Guzu isperite samo vodom: ako u vodi ima puno vapnenca, dajte prednost uljima i mlijeku za čišćenje. Nanesite osnovnu kremu s umirujućim djelovanjem, poput kreme s cinkovim oksidom ili kreme na bazi nevena, vrlo blagog sredstva protiv eritema. Pažljivo operite genitalije: kod muške djece gazom odstranite sekret unutar kapice spolovila, nježno povlačeći kožu prema dolje. Kod djevojčica genitalne organe treba čistiti od naprijed prema natrag, kako se ostaci fekalija ne bi prenijeli i u spolovilo.

Jedanput dnevno, najbolje ujutro, trebali biste se posvetiti njezi djetetovih očiju. Upotrijebite okrugle blazinice natopljene mlakom vodom ili fiziološkom otopinom (kupite je u ljekarnama) i očistite oko, počevši od vanjskog ugla prema unutarnjem. Za čišćenje drugog oka upotrijebite novu blazinicu, kako biste spriječili prijenos eventualne infekcije. Za čišćenje ušiju upotrijebite smotani komadić vate. Dijete treba ležati na leđima, glave nagnute na jednu stranu, a čisti se samo vanjski dio uha. Nikako ne koristite klasične štapiće s vatom za čišćenje ušiju, jer postoji opasnost da prodru u slušni kanal, pritisnu cerumen na dno kanala i spriječe da izađe prirodnim putem. Nosić njegujte tako da glavu djeteta nagnete prema natrag i nježno u nosnice uvučete komadić vate natopljen fiziološkom otopinom. Otklonit ćete sluz i olakšati djetetu da kihne. Za higijenu usta umotajte čisti kažiprst u sterilnu gazu natopljenu prokuhanom mlakom vodom i njime prijeđite preko desni djeteta. Uklonit ćete ostatke sline i mlijeka.

Pravilno kupanje

Dok pupak ne otpadne i rana ne zaraste, prvih nekoliko tjedana života, preporučuje se 'suho pranje', to jest brisanje djeteta vlažnom krpicom. Pupak i okolnu kožu treba držati suhima i čistima. Toaletu pupčanog bataljka, a zatim i ranice koja zaostaje nakon njegova otpadanja, najbolje je obavljati dva puta dnevno, i to sterilnim kompresama i otopinom antiseptika (sprej). Važno je izabrati antiseptik čija je uporaba dopuštena u novorođenačkoj dobi. Ako se uoči bilo kakva promjena (npr. crvenilo ili vlaženje kože pupka i okoline), potrebno je posavjetovati se s pedijatrom.

Svaki roditelj isprva se pribojava kupanja sićušna i krhka bebina tijela, no kad se malo uhodamo, ritual kupanja postaju nježni trenuci koji su izvor veselja za mamu i bebu. Nije nužno dijete kupati svaki dan, ali to može biti svakodnevni ritual koji često djeluje umirujuće na njega. Dogodi li se da dijete počne plakati već na prvi dodir s vodom, ne paničarite, nego ga ujednačeno nježno masirajte kako bi se priviklo. Idealna temperatura vode je oko 36 do 37 stupnjeva, a temperatura u prostoriji trebala bi biti između 24 i 26 stupnjeva.

Prvih mjeseci nije potrebno koristiti nikakav sapun ni pjenu za kupanje. Sapun u novorođenčadi i male djece usporava proces oporavka pH i remeti fiziološku zaštitnu floru kože, što stvara predispoziciju za razvijanje infekcije. Najbolje je kupanje u čistoj vodi, uz povremenu uporabu sindeta, posebno namijenjenih nježnoj dječjoj koži. Sindeti su sintetske detergencije čiji pH odgovara pH-u kože, manje isušuju i manje iritiraju. Nakon navršenih osam mjeseci možete početi koristiti malu količinu pjene za kupanje. Odmah nakon izlaska iz kadice umotajte ga u ručnik s kapuljačom.

Higijena se od uči od malih nogu

U dobi od dvije godine djeca su znatiželjna, pokušavaju samostalno odraditi neke situacije i imitiraju ono što vide da čine drugi. Stoga ih kroz igru možete uvesti u ritual kupaonske higijene kako bi je počeli samostalnije obavljati. Treba ih naučiti da ruke moraju prati prije svakog jela i poslije svake nužde, kad prijeđu na kahlicu ili na zahodsku školjku. Ruke nakon sapunanja treba dobro isprati.

Antibakterijski sapun nije poželjan jer oslabljuje hidrolipidni film kože, pa ga upotrijebite samo ako je dijete prethodno bilo u bolnici. Budite odlučni u tome da se nakon nužde mora obvezno dobro obrisati, a ako obavlja veliku nuždu, i oprati. I kada kupanje postane omiljena igra, nikad ne ostavljajte svog mališana u kadici bez nadzora. Uvijek provjerite je li se dijete dobro obrisalo da biste spriječili pojavu ekcema.

Odmah po nicanju prvih zubića pažljivo ih počnite brisati štapićem i vatom umočenom u mlaku vodu. Kada dijete navrši 2 godine, odnosno kada mu nikne svih 20 zubi, treba početi upotrebljavati četkicu za zube. Iskoristite njegovu želju za oponašanjem pa ih zajedno perite nakon svakog obroka, ali na kraju mu ih vi “zapravo” iščetkajte. Najvažnije je večernje pranje zubi.