Mali Ante Gotovina (15), sada više i ne tako mali, tatu je posljednji put slobodnog vidio u srpnju 2001, kada su mu bile tek četiri godine, piše Jutarnji list.

Život Dunje Gotovine teško bi se mogao pretočiti u kakav zanimljivi filmski scenarij, pun urotničkih sastanaka s nekoć najmoćnijim ljudima u zemlji, iako je vjerojatno i toga bilo. No ona je, prije svega, vodila život samohrane majke, pun niza običnih, svakodnevnih obaveza. Svakoga jutra sina je vodila u školu, vraćala se doma, zatim je poslijepodne odlazila po njega i nekoliko puta tjedno odvozila ga na sportske aktivnosti, sa sinom ili sama odlazila u kupnju u obližnju kvartovsku trgovinu ili na tržnicu na Kvatriću.

Sve to vrijeme, osim tek nekoliko mjeseci, nije radila - jer joj to nisu dali političari. Samo je tijekom dva ili tri mjeseca 2004, od kolovoza do prosinca, odlazila na posao u Vojno učilište ’Petar Zrinski’ na Črnomercu, u Upravu za međunarodnu vojnu suradnju (tzv. Uprava J-5).

Naime, 1997. otišla je na porodiljni dopust, a kada se 1999. vratila na posao, dobila je status neraspoređenog djelatnog časnika HV-a, što joj je potpisao tadašnji ministar i obiteljski prijatelj Andrija Hebrang. Prema zakonu, djelatnici MORH-a u statusu neraspoređenih mogu biti najdulje šest mjeseci, no ministrima u Račanovoj Vladi, Ivici Radošu i Željki Antunović, lakše je bilo taj status produživati joj svakih šest mjeseci i tako rješavati u to vrijeme veliki politički problem. Kada je krajem 2003. HDZ ponovno došao na vlast, za njen slučaj ponovno se zauzeo Andrija Hebrang, tada u funkciji ministra zdravstva, te ju je do kolovoza 2004. uspio vratiti na posao. No, vjerojatno zbog pritisaka međunarodne zajednice, ministar obrane Berislav Rončević već u listopadu 2004. ju je umirovio. Kasnije se uspostavilo da je to učinjeno protuzakonito, pa je ona pokrenula upravni spor te je ponovno umirovljena u listopadu 2005, tada u skladu sa zakonskim propisima.

Dunja Gotovina čitavo to vrijeme nije pokazivala nikakve političke ambicije, nije posjećivale udruge, skupove, mitinge, a možda je svega dva ili tri puta bila na nekom estradnom koncertu i jednom na Zadarskom festivalu.

Kako nije radila, osim dnevnih obiteljskih obaveza, Dunja Zloić Gotovina često je odlazila do odvjetničkog ureda tima generala Gotovine na Savskoj cesti, u prostorije tvrtke Mediteran union tuneli - Ljube Grepe i Ante Rose, te se sastajala s televizijskom urednicom i novinarkom Vesnom Karuzom-Podgorelec i članovima njezine obitelji, s kojim Ante Gotovina ima danas 18-godišnju kćer Anu. Dunja Zloić Gotovina trudila se da njezin sin Ante s Anom održava pravi odnos brata i sestre.

Od srpnja 2001. i bijega Ante Gotovine iz Hrvatske, čini se da se njegova žena gotovo isključivo kretala u krugovima obitelji i prijatelja svoga supruga. Iz dostupnih podataka čak bi se mogao steći dojam kako je bila u mnogo prisnijim odnosima s članovima obitelji Gotovina, posebno obitelji svoga šogora Bore Gotovine, nego sa svojom vlastitom obitelji. Iznimka je dio njezine obitelji koji živi u Zagrebu, s kojima je u čestim kontaktima, a od kojih je javnosti najpoznatiji njezin ujak, nedavno osuđeni sudac Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Bariša Gašpar.

Dunja Gotovina sa sinom Antom veoma je često, i to ne samo ljeti, boravila u svojoj novoj obiteljskoj kući u Pakoštanima, u čijoj blizini je i kuća obitelji mlađeg brata njezina supruga Bore Gotovine, a vrlo je rijetko posjećivala roditelje u Njemačkoj. Kada je bila u Antinom rodnom mjestu, činilo se da se osjeća potpuno zaštićeno, pa je ljeti, koliko je u takvim okolnostima mogla, uživala u kupanju i sunčanju, radu oko kuće ili ispijajući kave u mjesnim kafićima Gabre i La Mar.