Vrlo atraktivnog i upečatljivog izgleda, ehinacea je pravo blago svakog vrta. Predivan cvijet doista je divan ukras, a ova medonosna biljka vrlo je ugodnog mirisa, bogata je nektarom pa je pčele vrlo rado posjećuju. Ime joj potječe od grčke riječi echinos što u prijevodu znači jež i odnosi se na cvjetnu glavicu koja poslije cvjetanja izgledom podsjeća na ježa.

Karakteristike ehinaceje

Ova višegodišnja biljka iz porodice Asteraceae, s razgranatim korijenovim sustavom raste od 60 do 100 cm, a svaka grana završava se lijepom cvjetnom glavicom. Listovi su ovalni, a biljku prekrivaju guste i oštre dlačice. Cvjetne glavice sadrže cvjetove tamnoljubičaste boje, ehinacea cvjeta od lipnja do rujna, a ova medonosna biljka ugodnog je mirisa i bogata nektarom te je pčele jako vole.

Podrijetlom iz Sjeverne Amerike, ehinaceu su uzgajali još Indijanci zbog njezinih ljekovitih svojstava. Primjena joj je bila doista široka, pa su je koristili za brojne bolesti i tegobe poput zubobolje, glavobolje, artritisa, reume, sepse, opeklina te protiv zmijskih ugriza i uboda kukaca. U Europu je stigla u 18. stoljeću, a široko se primjenjuje u alternativnoj medicini, fitoterapiji i homeopatiji.

Sadnja ehinaceje

Biljku sadite u proljeće ili jesen, na dobro dreniranom tlu koje je potpuno ili djelomično na suncu. Ehinaceju je moguće uzgojiti i iz sjemena, ali za klijanje zahtijeva hladno, vlažno razdoblje koje se naziva uslojavanje. Sjeme gusto posijte u jesen i lagano ga pokrijte kako ga ptice ne bi pojele. Sjeme će klijati u proljeće, no valja imati na umu kako će većina biljaka cvjetati tijekom druge godine.

Ehinacea najbolje uspijeva na području koje je potpuno ili djelomično obasjano suncem. Potrebno joj je najmanje četiri sata sunčeve svjetlosti dnevno. Biljka samoniklo obično raste uz rubove šume, pa će najbolje uspijevati na mjestima s jutarnjim hladom i popodnevnim suncem ili obrnuto. Ehinacea će tolerirati loše stjenovito tlo, ali neće rasti na mokrom, sluzavom tlu. U vrijeme sadnje biljke dobro je tlo malčirati kompostom.

Uzgoj ehinaceje

Ehinacea raste u nakupinama, no rast joj nije invazivan te ne morate strahovati od širenja vrtom korijenjima i rizomima. Veličina biljke ovisi o vrsti te prije sadnje svako provjerite o koji se sorti radi. Ako, na primjer, sadite ehinaceu koja raste do 45 cm visine, između biljaka ostavite jednak toliki razmak. Osim toga, ehinacea ima poprilično duboko korijenje te ne voli presađivanje. Posadite je na jedno mjesto i nemojte je više premještati.

Premda poprilično visoka, ehinacea je u pravilu čvrsta biljka te ne zahtijeva potporu. Iznimno, primjerci koji rastu u sjeni mogu postati visoki i meki pa je u tom slučaju dobro dati im podršku podvezujući ih špagom uz štap ili kolac.

Ehinacea ne zahtijeva velike količine vode, no morat ćete zalijevati mlade biljke kako biste im pomogli uspostaviti nove korijene. To obično znači zalijevanje svakog dana ili svakog drugog dana odmah nakon sadnje, a zatim se zalijeva nekoliko puta tjedno, onda jednom tjedno, pa svaki drugi tjedan i uz postepeno smanjenje zalijevanja odraslu biljku je potrebno zaliti samo u vrijeme ekstremne suše.

Drugu godinu nakon sadnje ehinaceu uopće ne treba zalijevati, osim ako je prošlo osam ili više tjedana bez kiše. Također je ne treba ni dohranjivati. Malčiranje u proljeće kompostom trebalo bi biti dovoljno, osim ako vaš vrt nema specifične nedostatke hranjivih sastojaka.

Ionako poprilično dugu sezonu cvjetanja možete produljiti rezanjem glava ocvalih cvjetova. Ocvale cvjetove režite sve do mjesta gdje vidite novi pupoljak koji se sprema na cvatnju. Pred kraj cvatnje ostavite nekoliko cvjetova na biljci da se osuši i prijeđe u sjeme. Preporučljivo je pak u lipnju biljke odrezati na 30 cm visine, tako će se kontrolirati visina, ali i odgoditi cvatnja. Ako orežete samo dio biljaka, imat ćete lijepu, dugu i postepenu sezonu cvjetanja.

Ljekovita svojstva ehinaceje

Ljekovita svojstva imaju dvije vrste: Ehinacea purpurea ili purpurna rudbekija, kod koje se koristi stabljika, list i cvijet te Ehinacea angustifolia kod koje se koristi korijen. Zbog dokazane učinkovitosti ehinacea je najpopularnija u vrijeme kada su aktualne virusne infekcije.

Ehinacea je među rijetkim biljkama za koje postoji niz kliničkih studija koje potvrđuju njezino antivirusno djelovanje kod respiratornih infekcija. Tako je potvrđena sposobnost ehinaceje u sprečavanju respiratornih virusa te je utvrđeno da djeluje na viruse influence, herpes simplex virus te respiratorni sincicijski virus koji često uzrokuje infekcije dišnog sustava. Klinička studija potvrdila je da ehinacea podupire oslabljeni imunološki sustav u fazama povećanog stresa ili virusnih infekcija poput gripa i prehlade, a preparati s ovom biljkom često se koriste kod infekcija mokraćnog sustava, glavobolja, simptoma kroničnog umora, ekcema i alergija.

Preprati s ehinaceom ne bi se smjeli upotrebljavat dulje od osam tjedana jer su namijenjeni intenzivnoj i kratkoj terapiji. No, valja biti na oprezu, ehinacea se ne smije koristiti u slučaju autoimunih bolesti kod kojih imunološki sustav napada vlastito tkivo.