Godine 2014. Gvasalia je utemeljio brend Vetements, čiji je stil (voluminozne kapuljače, čizme s potpeticom u formi upaljača za cigarete, preuređeni traper) privukao stotinu imitatora i obožavatelja različitih profila. Umjesto da slijepo slijedi ustaljeni ulični stil, on do danas glavnu inspiraciju crpi iz načina na koji obični, mali ljudi nose odjeću.

U ulozi dizajnera modne kuće Balenciaga, Gvasalia je svojedobno predstavio modele kaputa koji imaju dug unutarnji džep, odgovor na njegovo zapažanje da će ljudi koji idu na prijateljske večere s bocom vina neprestano stavljati bocu u naručje dok se bave pametnim telefonima.

U kolekciji namijenjenoj sezoni jesen-zima 2018. godine Gvasalia je upotrijebio sedam slojeva tkanine kao kritiku bogatih, pretjerano potrošnih modnih kupaca. Njegova kombinacija antropološkog promatranja i industrijske ambivalencije učinila ga je originalnim, rafiniranim, često uznemirujuće avangardnim dizajnerom koji djeluje iz pogleda na svakodnevicu.

U proteklih pet godina modna kuća Balenciaga pod Gvasalijinim vodstvom imala je jedinstven put u modnoj industriji.

'Balenciaga se po mnogočemu razlikuje od većine luksuznih brendova današnjice čiji je cilj biti što ekskluzivniji, odnosno kreirati komade koje ne može svatko imati. Gvasalia izrađuje odjeću za partijanera, poslovnu ženu, zaštitara i taj njegov demokratski pristup u renomiranom brendu očekivano je odjeknuo u javnosti', riječi su Karen Van Godtsenhoven za Vogue, suradnice kustosa u Institutu za kostime njujorškog muzeja Metropolitan.

Gvasalijin jedinstveni pristup modi započeo je 2009. godine, kada se nakon završenog studija mode zaposlio u francuskoj modnoj kući Maison Margiela počevši raditi na izradi odjeće. U Margieli praksa je oduvijek bila iskorištavanje starih odjevnih predmeta, a prekrojavanje već postojećih odjevnih komada za njega je, kako sam priznaje, bilo pravo otkriće kojim se i danas služi.

'Prvi put kada kreatori rade sa mnom, prilično su iznenađeni time koliko manipuliram postojećom odjećom kako bih stvorio novu', objašnjava Gvasalia.

Godine 2017. oženio se francuskim glazbenikom i skladateljem Loïkom Gomezom i preselio u Švicarsku kako bi se kreativno distancirao od francuske modne prijestolnice, u kojoj se nalazi sjedište Balenciage. Postao je vegetarijanac, počeo je vježbati i prošle jeseni napustio poziciju dizajnera u vlastitom brendu Vetements, prepustivši ju svom bratu (i suosnivaču) Guramu.

Čitavog života, kaže, imao je vlastiti stil odijevanja: ljudi su ga znali izbacivati iz restorana jer je u njima nosio kapu, a jednom ga je nepoznata osoba pogodila limenkom Coca-Cole jer je izgledao 'previše čudno'.

'Vjerojatno volim izazvati tu reakciju - shvatio sam to nedavno', kaže on. U Švicarskoj je međutim nerazumijevanje 'nježnije'. 'Manje je prosuđivanja ljudi na osnovi onoga što nose; to je mentalitet Švicaraca. Ovdje se osjećam sigurno, a sigurnost mi je cijeli život bila velik problem', napominje.

Danas 39-godišnji Gvasalia odrastao je u Gruziji, na Crnom moru. Kada je imao 10 godina, sa svojom obitelj bio je primoran otići iz regije u kojoj je odrastao uslijed gruzijsko-abhaškog rata koji se vodio od 1992. do 1993. i rezultirao gruzijskim porazom te masovnim egzodusom Gruzijaca iz Abhazije. S obitelji se tada 10-godišnji Gvasalia odselio u glavni grad Gruzije, Tbilisi, a kasnije u njemački Düsseldorf. Od tada bio je stranac svugdje gdje je živio, a taj osjećaj samo se povećavao kako je rastao njegov uspjeh.

'Želio sam imati stabilnost i kvalitetu života koja mi je prije nedostajala, kada sam žonglirao između dva posla i uvijek je tu negdje bio Tjedan mode. Nisam se želio odljubiti od mode', kaže on. 'Pa zašto ne preseliti u Zürich, mjesto koje se u modnom smislu smatra najnemoćnijim vodećim gradom zapadne Europe? Ljude ovdje zapravo ne zanima što nosite', otkriva dizajner.

Jednom mjesečno vlakom odlazi u Pariz te provodi tjedan na sastancima i u druženju s prijateljima kojih u Švicarskoj gotovo ni nema.

'Zahvaljujući društvenim mrežama, kad god sretnete ljude u stvarnom životu, sve već znate: što se dogodilo s njima i s kim se druže. Nekako je dobro ne biti tamo cijelo vrijeme, tako da naposljetku imate o čemu razgovarati.'

U Zürichu, nakon duge šetnje šumom, Gvasalia odlazi u atelje na katu svog doma u kojem radi na novim kolekcijama.

Na pitanje novinara modne biblije Vogue koliko se njegov princip rada promijenio nakon preseljenja u Švicarsku, Gvasalia je odgovorio sljedeće: 'Oslobodio sam se te nesigurnosti koju sam nekada imao, potrebe da dokažem nešto. Tek sam sada počeo slušati. Uvijek sam mislio: Oh, ne možeš biti toliko sebičan; moraš raditi za druge - za svoj brend, za svoj tim. Ali možda postajem stariji i shvaćam da je nekako neizbježno povezivanje sa sobom kako bih postao boljim dizajnerom. Sada sam posve drukčiji dizajner nego što sam bio prije pet godina. Više nisam na mračnoj strani svijeta.'

To je, kako sam kaže, glavni razlog njegova napuštanja dizajnerske pozicije u brendu Vetements. 'Brend sam umjesto svojim imenom nazvao Vetements jer sam ga vidio kao projekt u svom postajanju dizajnerom.' Uspjeh koji je postigao nije ga uplašio. 'Nikada nisam vjerovao u sebe i da radim nešto što bi u ovoj brutalnoj i nemilosrdnoj industriji imalo takvu reakciju - da sam to shvatio, učinio bih to mnogo ranije, no brend sam pokrenuo u razdoblju u kojem je putem interneta ljutnja mlađih generacija ponovno postala relevantna.'

'Shvatio sam da je, kao i svaki projekt, Vetements imao rok trajanja za mene. Arhiva i DNK brenda postali su ogromni te puni ideja i proizvoda s kojima se više ne trebam družiti. Promijenio sam se otkad sam ga osnovao, moda se općenito promijenila, a Vetements može voditi svoju priču bez mene iza nje', izjavljuje Gvasalia te se nakon napuštanja dizajnerske pozicije u tom brendu u potpunosti fokusirao na rad u modnoj kući Balenciaga.

'Zadržao je karakterističan kreativni pristup koji je kuća njegovala tijekom svog postojanja, a temeljila se na promatranju ženskog tijela, eksperimentiranju, strogosti i inovativnosti', kaže za Vogue François-Henri Pinault, predsjednik i izvršni direktor luksuzne grupe Kering, koja posjeduje Balenciagu. Nazivajući Gvasalijin pristup 'radikalnim', u duhu osnivača kuće, Pinault kaže da ga je impresionirao, kao i njegova pragmatična glava kad je u pitanju posao.

'Budući da pažljivo kreira odjeću koju ljudi zapravo žele nositi, suočio se s novom generacijom klijenata koji su otvoreniji za miješanje i eksperimentiranje', otkriva Pinault.

Kockanje angažiranjem gruzijskog dizajnera za grupaciju Kering itekako se isplatilo. Prošle godine Balenciaga je prešla milijardu dolara od prodaje, što je dvostruko više od trenutka u kojem je Gvasalia preuzeo vlast, a u svijetu je otvoreno i oko 70 novih trgovina brenda. Modni komadi, poput omraženih tenisica Triple S i košulje swing sa širokim ovratnikom, nekako su uspjeli postati modni bestseleri, a milenijalci čine 70 posto trenutne Balenciagine klijentele.

Stalan porast popularnosti još je impresivniji s obzirom na otvorenost Gvasalijinog trenutnog rasporeda. Danas radi tri dana u tjednu za Balenciagu, a ostatak vremena provodi u vlastitim potragama: odlaskom na koncerte i zabave, gledanjem likovnih izložbi ili kupnjom namirnica na obližnjoj tržnici.

Kako je imao priliku otkriti u velikom intervjuu za modnu bibliju Vogue, planira ponovno pokrenuti liniju visoke mode, uspavanu nakon umirovljenja Cristóbala Balenciage 1968. godine, a planira je predstaviti ovoga srpnja na pariškom Tjednu visoke mode.

'Kad smo se Demna i ja uhvatili u koštac s brendom, ideja još nije bila sasvim održiva, a imali smo i druge prioritete', kaže Cédric Charbit, a koji je postao izvršni direktor Balenciage 2016. godine, pobrinuvši se za daljnje širenje kuće. 'Zahvaljujući uspjehu i veličini Demnine kreativne vizije, sada imamo resurse i platformu.' Kuća će tako imati namjenski couture atelje po uzoru na Cristóbalov.

'Razmišljao sam o tome od samih početaka rada u kući, ali nikada se do sada nisam osjećao dovoljno spreman', priznaje Gvasalia te liniju visoke mode naziva svojim 'svetim gralom'.

'Za mene je moda iznad svih trendova. To je izraz ljepote na najvišem estetskom nivou. Pregledao sam bogatu dokumentaciju djela Cristóbala Balenciage te pokušao osjetiti ljepotu, arhitekturu oblika i ljudsko tijelo. Njegova ostavština dobit će modernu interpretaciju.'

Stvarnost je za Gvasaliju dugo predstavljala inspiraciju i težinu. Dugo vremena nakon što je postao poznat kao dizajner nerado je razgovarao o svojoj prošlosti kao izbjeglica. 'Zato sam jednom odlučio napraviti kolekciju za Vetements koja je bila posvećena toj temi, a sada vidim i pozitivne posljedice toga u svojoj evoluciji. U takvim teškoćama naučite da je u redu uživati ​​u puno materijalnih stvari, ali one ustvari nisu važne.'

Jedna od njegovih glavnih preokupacija danas je održivost, ne samo kroz rad u brendu Balenciaga, već općenito govoreći. 'Moramo se zapitati: Zašto konzumiramo stvari na način na koji ih konzumiramo? Trebamo li kupiti tu drugu stvar? Malo je ironično da govorim o tome, ali to je nešto što se i ja pitam.' Umjesto da se poboljša, potrošnja se pogoršala. 'Ponekad me to naljuti. Da, možemo napraviti održiviji proizvod, ali ako je jedini razlog to da se proda više istih stvari, sve to nema smisla. Vjerujem u sljedeću generaciju. Moja nećakinja, koja ima 10 godina, veganka je. Ne želi kupovati stvari i ne želi se voziti avionom', otkriva dizajner.

'Nekada sam mislio da su trenuci u kojima sam bio depresivan bili moji najkreativniji trenuci, ali više se ne mogu povezati s ovim mišljenjem jer sam otkrio drugu, svijetlu stranu, kada možeš biti dobar sam sa sobom i 10 puta produktivniji. Mislim da je zaljubljenost bila jedna od najvažnijih stvari za mene, jer sam shvatio koliko je važno voljeti sebe', zaključuje.