U studiji koja je objavljena se može utvrditi kako crtani filmovi nepovoljno djeluju prije svega na dječake - i to mnogo više nego što se do sada smatralo. Kod dječaka koji redovno gledaju crtiće u starosti od dvije do pet godina postoji mnogo veća opasnost da kasnije postanu agresivni i manje tolerantni nego njihovi vršnjaci koji su odrastali bez junaka iz crtića.

S druge strane, veliki broj roditelja animirane filmove smatra sasvim bezopasnim i šaljivim jer je očito da oni nemaju nikakve veze sa stvarnošću. Međutim, prizori u kojima animirani junaci lupaju stolicom po glavi svog crtanog suparnika ili gaze po njemu - i da zbog toga nikome ne polažu račune, mališanima stvara krivu sliku o vrednovanju nasilja u stvarnom životu. Stručnjaci osobito podsjećaju kako je na djecu tog doba vrlo lako utjecati - bilo lošim ili pozitivnim primjerima.

Igra CrysisBildunterschrift: Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift: Drvlje i kamenje na igre - a zaboravljaju se 'nevini' crtićiZanimljiva je tvrdnja autora američke studije kako djevojčice, koje u istoj dobi gledaju iste filmove, ne pokazuju nekakvu osobitu sklonost prema asocijalnom ponašanju. Ali u samim crtićima, osobito kod onih kod kojih se isključivo radi o prevlasti i borbi (poput Pokemona i sličnih), na djecu djeluju potpuno isto kao najagresivnije igre za računala na mlade.

I u Njemačkoj se, nakon svakog slučaja nasilja u školi i osobito kada u suludom činu bude i mrtvih, naveliko raspravlja o uzrocima agresije kod djece i mladih. U pravilu se krivnja svaljuje na računalne igre, ali se sve češće spominju i - naizgled nevini crtani filmovi. Koliko god se onda neki zalažu i za zabranu, niti najveći zagovornici oštrih mjera nisu niti u stanju dokazati kako takva djela definitivno utječu na agresivnost, a još manje definirati, što zabraniti i koliko bi to smisla uopće imalo. U pravilu se svaka rasprava završava konstatacijom tek kako bi '...svatko morao znati, što može i što smije'.

Stan i OliBildunterschrift: Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift: Gdje je granica? Treba li zabraniti i slapstick komedije poput onih Stanlija i Olija? Velika je i razlika između odmjerenog gledanja crtanih filmova i neodgovorne varijante, kada roditelji 'biraju liniju manjeg otpora' i puštaju djecu pred televizorom jer nemaju vremena ili volje da se bave njima. S druge strane, nema tog trogodišnjeg mališana koji bi sam mogao zaključiti kako je sada dosta gledanja crtića.

Treba podsjetiti kako su animirani filmovi isprva i bili namijenjeni samo odraslima. Još i prvi Mickeyi kao i avanture mačka Toma i miša Jerrya stvarani su za odrasle i u kinima su prikazivani prije 'pravog' filma. To je bilo nešto kao šaljivi uvod u ozbiljnu filmsku temu i tek vremenom su mališani 'oteli' crtiće svojim roditeljima.