Prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku, 2006. se u Hrvatskoj raspao svaki peti sklopljeni brak. Broj razvoda je porastao za oko pet posto u odnosu na 2000. godinu, što znači da sve veći broj djece i tinejdžera mora proći kroz traumu raspada obitelji.

Kad se roditelji neprestano svađaju, razvod se može jasno predosjetiti, no katkad kraj bračne zajednice dolazi posve neočekivano.

Marija Krmek iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba kaže kako svako dijete ili mlada osoba reagira drugačije na novonastalu situaciju.

'Posljedice razvoda na djecu uvelike ovise o tome kakva je bila kvaliteta razvoda, odnosno u kojoj mjeri su se roditelji sukobljavali tijekom samog razvoda i čemu su sve djeca bila izložena. Ukoliko roditelji pravilno odvoje svoju partnersku od roditeljske uloge, pa se unatoč prekidu svoje partnerske veze nastave bez sukoba i nasilja (osobito pred djecom) dogovarati oko svega, tad je i veća vjerojatnost da će posljedice za djecu biti minimalne', kaže psihologinja Krmek.

Ipak, Krmek se često u svojoj praksi susretala i sa sasvim drugačijim primjerima, kad su djeca bila svjedoci međusobnih svađa, optuživanja, vrijeđanja i fizičkih obračuna sukobljenih roditelja.

'Često roditelji od djece traže da prenose uvredljive poruke drugom roditelju, da špijuniraju, traže od djece da se odluče za stranu i sl. Takvi roditeljski postupci kod djece mogu izazvati tugu, ljutnju, strahove, povlačenje u sebe, lošiji uspjeh u školi, prkos, zabrinutost i rastresenost. Djeca zbog toga ponekad kažu da im je laknulo otkad su se roditelji razveli, a takve reakcije najčešće se pojavljuju u obiteljima u kojima su djeca, za vrijeme zajedničkog života roditelja, bila izložena njihovim čestim sukobima te narušenom i emocionalno opterećujućem obiteljskom životu', objasnila je Krmek.

Naravno, kako bi se posjednice takvog traumatičnog iskustva u osjetljivim tinejdžerskim godinama što više umanjile, vrlo bitna je suradnja i razumijevanje roditelja.

'Mnogi roditelji nisu svjesni kakve posljedice njihovo ponašanje može imati na njihovu djecu, pa je i njima potrebna pomoć i podrška. Tako na neizravan način pomažemo i djetetu. Djeca bez obzira na razvod imaju pravo na oba roditelja, ne trebaju birati strane, imaju pravo voljeti i graditi dobar odnos i s mamom i s tatom. Najvažnije je da djeca i tinejdžeri znaju da, iako je narušen odnos između roditelja i nema više obitelji u punom sastavu, ne prestaje ljubav roditelja prema djetetu', smatra Krmek.

Profesorica Ljiljana Crnko-Kovač iz zagrebačke Osnovne škole Ivo Andrić kaže kako se kod učenika lako može primijetiti da se nešto događa u obitelji.

'Djeca različito doživljavaju taj raspad obitelji, no vrlo lako se mogu prepoznati znakovi. Mnogi učenici popuste u školi, rezignirani su, ponekad i iz njihovih sastavaka ili zadaća možemo naslutiti što proživljavaju. Nekim učenicima je to neugodno priznati, nerado se povjeravaju i zatvaraju se u sebe. Djevojčice, ukoliko ostaju s majkom, ponekad pokazuju otvoreno neprijateljstvo prema muškim predavačima. Stariji učenici znaju reći kako jedva čekaju da se osamostale i odsele iz roditeljskog doma, dok se mlađi još uvijek nadaju da će se mama i tata pomiriti', kaže prof. Crnko-Kovač, dodajući da razvod duboko mijenja djetetovu sliku o obitelji.

Što ako se i sami nađete u takvoj situaciji?

Stručnjaci tinejdžerima savjetuju da si daju dovoljno vremena za tugovanje. Raspad obitelji u neku ruku je sličan nestanku neke voljene osobe.

Stoga izbacite nagomilane negativne emocije - vrištite, plačite, razgovarajte s prijateljima, ispucajte gnjev sportom, slušajte glazbu, pišite pjesme ili pronađite neki drugi ispušni ventil.

I kad ste ljuti na roditelje, pokušajte razgovarati, postavite im pitanja koja vas zanimaju, dogovorite sastanke i vikende i zamolite ih da, ako je to moguće, oboje nastave dolaziti na školska događanja, predstave, utakmice ili na razgovore s nastavnicima.

Također, vrlo je važno objasniti roditeljima da nećete biti njihovi špijuni niti glasnici kada ćete se viđati s onim drugim. Mnoga djeca i tinejdžeri ponekad misle da su oni krivi za razvod, no trebate znati da je to odluka dvoje odraslih ljudi te da vi s tim nemate zbilja nikakve veze.

I najvažnije od svega, ne zaboravite da imate i svoj život, koji bez obzira na sve obiteljske nedaće morate nastaviti živjeti.