Potrebu za zaštitom djece koju život nije nagradio stabilnim okruženjem u kojem će bezbrižno odrastati početkom 90-ih među prvima je prepoznala psihologinja i psihoterapeutkinja Gordana Buljan Flander. U vrijeme kada mnogi nisu imali sluha za gorući problem zlostavljane i zanemarivane djece uspješna psihologinja osnovala je Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba te udrugu za pomoć zlostavljanoj i zanemarivanoj djeci Hrabri telefon.

Preko 30 godina svoje karijere Buljan Flander posvetila je djeci i za svoj rad primila brojne nagrade. Danas radi kao ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, redovna je profesorica na nekoliko fakulteta, stalna je sudska vještakinja pri Županijskom sudu u Zagrebu, kao ekspert Vijeća Europe aktivno sudjeluje u raznim europskim i svjetskim projektima koji se bave zaštitom djece, održava razne edukacije, treninge i supervizije, a upravo završava svoju osmu knjigu 'Znanost i umjetnost odgoja'.

Oduvijek je znala da želi raditi s djecom

Ono što njezin bogat životopis ne obuhvaća je golema brojka djece kojoj je svojim radom pomogla i pružila zaštitu onda kada nitko drugi nije. Znate one rijetke ljude koji oduvijek imaju jasnu viziju zanimanja kojim se žele baviti ostatak života? Među njih spada i Gordana Buljan Flander. Ova rođena Dubrovkinja oduvijek je znala da želi raditi s djecom pa joj nije preostajalo ništa drugo nego da slijedi svoju intuiciju.

'Krajem srednje škole odlučila sam se za psihologiju i nikad nisam požalila. Iako tada možda nisam znala objasniti riječima zašto me rad s djecom toliko privlačio, danas mi je jasno da nam ona, koliko god uložimo, vraćaju više. Radost koju osjećam kada se dijete uz podršku oporavi od vrlo teških iskustava i stanja, kada ga mogu 'pustiti' dalje u život s jasnom idejom da će biti dobro i sretno, drugačija je od svih drugih radosti', rekla je za tportal Buljan Flander.

Hrabri telefon osnovala je jer je osjećala da se djeca nemaju kome obratiti

Savjetodavnu liniju Hrabri telefon, koja je od 1997. godine, kada je osnovana, do sada uključila više od 900 volontera, odlučila je pokrenuti u vrijeme kada je radila u zdravstvu te skloništu za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja. Tada su Hrabri telefon činili jedan telefon i, s psihologinjom, nekoliko entuzijastičnih studentica, a danas je to jedna od najbolje prepoznatih udruga u Hrvatskoj.

'Susretala sam se s mnogo djece i mladih koji su pretrpjeli visokostresna i traumatska iskustva, a osjećala su da se nemaju kome obratiti', kaže nam Buljan Flander, a iz sličnih razloga pokrenula je i Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba pomogla je preko 17.000 djece

Dosad je Poliklinika pomogla preko 17.000 djece i njihovim obiteljima. Uz 300-500 djece iz prošlih godina, svake godine Poliklinici se obraća novih 1500 djece i njihovih obitelji.

'Smatrala sam da je od izuzetne važnosti to da djeca i mladi sa svojim obiteljima na jednom mjestu mogu dobiti multidisciplinarnu obradu i tretman pod okriljem poštivanja njihova prava na zdravstvenu zaštitu. Činilo mi se važnim to da se različiti sustavi ne pitaju što im treba od traumatiziranog i zlostavljanog djeteta pa da ono 'šeće' iz jedne u drugu ustanovu, nego da se pitamo što tom djetetu treba od nas i da to što mu treba dobije na jednom mjestu', objašnjava psihologinja.

Saznanje da je pomogla jednom djetetu jače je od svih loših strana ovog posla

Koliko god iza njezina truda i rada stoji iskrena dječja ljubav koju dobije zauzvrat te saznanje da će dijete dobiti potrebnu zaštitu, ovaj posao nosi i drugu, ružnu stranu medalje. Traumatske priče djece i mladih traumatske su i za one koji s tom djecom rade, što često zna ostaviti bolne ožiljke.

'Osjećaj da sam pomogla jednom djetetu, koliko god proces bio mučan i težak, pruža inspiraciju, snagu i želju da idem dalje. Bez obzira što svako dijete i težinu njegove priče nosim doma sa sobom, ja se toj djeci i divim i ona mi daju drugačiju životnu perspektivu. Od njih sam naučila kolika je ljudska snaga te kapacitet za oporavak i od najtežih trauma, čak i kad nam se čini da nema izlaza. Puno djece i mladih i nakon završenog tretmana ostaje sa mnom u kontaktu, a povremeno navrate po neki savjet ili podijeliti sa mnom neke svoje uspjehe, pozovu me na pričest, krizmu, maturu, diplomu ili krstitke njihovog djeteta, traže savjete za svoju djecu. Baš sam nedavno srela mladu majku koja mi je prišla na cesti i rekla da je bila moja pacijentica s devet godina te da joj je ono što je prošla kroz tretman pomoglo da bude dobra majka. Takvi trenuci su divna nagrada i poticaj', tvrdi Buljan Flander, a i sama se ostvarila u ulozi majke.

Slobodno vrijeme najradije provodi s obitelji u Dubrovniku

Iako nerado govori o privatnom životu, baš kao i o svojim uspjesima, uz želju da njezina djela govore umjesto nje, za svoje dvije kćeri kaže kako su joj najveća 'snaga, ponos i podrška', a odrastanje u atmosferi onoga što Gordana Buljan Flander živi i radi rezultiralo je time da i njezine kćeri odluče graditi karijeru u području zaštite djece - starija kći Ivana diplomirana je pravnica koja radi kao zamjenica pravobraniteljice za djecu, a mlađa Mia je psihologinja koja također radi s djecom u SUVAG-u.

'Bez obzira na to što puno radim i u slobodno vrijeme, imam privatni život kojim sam zadovoljna i koji me ispunjava. Volim čitati, putovati, planinariti, družiti se s dragim ljudima te raditi na sebi u svakom smislu', rekla je uspješna psihologinja, dodajući da svaku priliku koristi za posjet obitelji i prijateljima u rodnom Dubrovniku, u kojem svake godine obavezno ljetuje.

Kao šlag na tortu stiglo je priznanje Žena godine

Za svoj rad tijekom karijere primila je brojne nagrade, a najviše se ponosi nagradom za multidisciplinarni tim, koju je dodijelio Poliklinici 2008. godine ISPCAN (International Society for the Prevention of Child Abuse & Neglect) u konkurenciji od 180 zemalja svijeta, čime je predstavljena kao primjer dobre prakse i prepoznata kao ustanova koja pomiče standarde skrbi o zlostavljanoj i zanemarenoj djeci.

'Ta nagrada odražava srž djelovanja Poliklinike jer se naglasak stavlja upravo na timski rad i multidisciplinarni pristup koji su nama od velike važnosti. Ima još jedno priznanje koje mi je posebno drago i važno, a ostavilo ga je anonimno dijete na našoj ploči u čekaonici. Uz sve dužno poštovanje, nijedno službeno priznanje ne može se mjeriti s ovim…', rekla je Buljan Flander, pokazujući na sliku koju je sačuvala kao najvredniju uspomenu i podsjetnik na to da sve što radi nije uzalud.

Nedavno je za svoja postignuća i doprinos društvu Buljan Flander osvojila i nagradu Žena godine, koju svake godine dodjeljuje časopis Zaposlena.

'Ova je nagrada za mene potvrda da se prepoznaje i vrednuje dugogodišnji trud i rad, znači da se sve manje okreću glave od dječje patnje, a da se sve više potiče preuzimanje odgovornosti za brigu o djeci na razini društva', rekla je skromno psihologinja, a potpuno nas je osvojila odgovorom na pitanje što bi promijenila da može iznova proživjeti život.

'Ne bih mijenjala puno toga, a usudila bih se reći i da ne bih mijenjala ništa. Sva iskustva, sve odluke, sva hrabrost koja može biti i ludost, dovele su me do točke u kojoj sam danas, a zbog koje sam mirna i sretna. Voljela bih jedino da mogu proživjeti još jedan život kako bih ostvarila sve ono što bih željela, a sigurno ne može stati u jedan. Na sreću, vjerujem u sve mlade ljude koji predano rade u Poliklinici i volontiraju na Hrabrom telefonu te da će uz njihovu pomoć zaštita djece napredovati u idućim desetljećima', istaknula je za kraj Gordana Buljan Flander.