Priča se o tajanstvenim japanskim bordelima koje vrlo rijetko posjećuju zapadnjaci, a kada ih i posjete, ne proslave se baš pretjerano. Posebnost tih neobičnih japanskih bordela pred zapadnjačkim ogleda se u odgađanju punog spolnog kontakta, a tako i orgazma. Klijenti prolaze kroz neznani broj soba u kojima ih se na maštovite načine priprema za vrhunac u posljednjoj sobi.

Broj soba je neznan jer, naravno, kao što smo spomenuli, nijedan zapadnjak koji bi mogao govoriti o ukupnom broju soba i posljednjoj sobi, nije do te posljednje sobe uspio stići. Ako se klijent ne uspije suzdržati od ejakulacije, dovršava turu. Naravno, sami Japanci, koji redovito dolaze do posljednje sobe, kako su samo šutljivi i tajnoviti o svojim tradicijama, ne žele previše otkrivati tajne.

Ono što znamo je to da u prvoj sobi dama nježno ispire klijenta ugodno toplom vodom prolazeći rukama svim dijelovima njegova tijela. To traje barem pola sata. U drugoj sobi klijenta čekaju nove dvije dame koje ga intimno masiraju drevnim uljima nepoznatih sastojaka. To traje barem sat vremena. U trećoj sobi... Ne znamo. Nitko nije uspio ispričati. Međutim, ideja je sljedeća.

Ne mora sve završiti u trenu, malo unutra, van i gotovo. Vođenje ljubavi jest umijeće, baš poput pripremanja hrane. Sladokusci znaju da je za izvanredan obrok potrebno mnogo vremena, složenih načina pripreme i ispravnih omjera začina. Što su ti uvjeti bolje ispunjeni, to samo jedenje na kraju pričinjava veći užitak.

Možda vrijedi pokušati primijeniti japansku metodu. Recimo, u nekoliko dana. Prvi dan, ujutro, malo maženja i ljubljenja. Predvečer malo romantične masaže s nekim finim, mirisnim uljem. Važno je ni u jednom trenu ne preći na glavno jelo. Drugi dan ponoviti jutarnje grljenje. Navečer, tek toliko maženja intimnih dijelova. Treće jutro ponovno ispočetka. Pokoji dan malo oralnog seksa. Koliko dana ide, neka ide. Posljednji obrok bit će veličanstven. Toliko strastven koliko je dugo odgađanje užitka trajalo.