Očarao me izgled trgova, palača i slikovitih crkvi, ljepota koja se uzdiže iznad valova prostrane lagune i tajnovitost ulica koje su me odvele u raskošnu prošlost. Znam da su u pravu oni koji tvrde da putovanjem kupujemo vrijeme, kao što znam i da je ovaj grad jedinstvene ljepote i skrivenih tajni ostavio duboki trag u meni i da mu se rado vraćam. A zbog nezaboravnih doživljaja, upoznavanja gradova i novih prijatelja, druženja i uživanja, ne mora se nužno putovati odviše daleko.

Nema puno svjetski poznatih gradova koji se, poput Venecije, čine vječnima. A opet, među svim tim gradovima Venecija se izdvaja svojim neobjašnjivim šarmom. Puno je toga u ovom gradu što se mora vidjeti i doživjeti. Imao sam na raspolaganju nekoliko dana koje sam, nadam se, dobro iskoristio. Doživio sam rana jutra u laguni i buđenje grada, veseli žamor posjetitelja iz svih krajeva svijeta, divio se tragovima minulih epoha kojih ovdje ima na svakom koraku, predahnuo u starim venecijanskim kavanama, plovio do otoka u prostranoj laguni, gledao grad s poznate Duždeve palače, gurao se u kostimiranoj povorci najpoznatijeg europskog karnevala. Prolazeći uskim ulicama i vozeći se čamcima ili gondolama po brojnim kanalima ostao sam zadivljen pogledima na građevine neponovljive i prepoznatljive arhitekture i palače pretvorene u muzeje i hotele. Venecija je najfotogeničniji grad na svijetu, a ogroman broj fotografija koje sam snimio sačuvat će lijepe trenutke koje želim oteti zaboravu.

Venecija je grad na vodi podignut na močvarnom zemljištu kojim je prolazio prirodni kanal – današnji Canal Grande (Veliki kanal). On prolazi središtem grada i oduvijek je bio glavna vodena prometnica. Ploveći njime upijao sam pogledom svu ljepotu skladnih palača mletačkih plemića i bogatih trgovaca. Iskrcao sam se na kraju najpoznatijeg kanala da bih obišao crkvu Santa Maria della Salute.Ona je svojom blještavom bjelinom trebala odagnati tužna sjećanja na kugu, crnu smrt koja je 1630. godine za trećinu smanjila broj stanovnika Venecije. Ovo je možda najzanimljiviji najstariji dio grada, onaj oko najdužeg kamenog mosta Rialto. S njegovih balustrada najbolje se vidi vijugava vodena površina s brojnim plovilima.

Zbog trgovačke tradicije grad i danas izgleda poput velikog dućana koji nudi bezbroj ukrasa kojima nije lako odoljeti – od krabuljnih maski, šarenih predmeta do čuvenog murano stakla, filigranski izrađene čipke, slika i nakita, do skupocjene odjeće i obuće. Piazza San Marco (Trg Svetoga Marka) oduvijek je sjedište vjerskog i političkog života Venecije, dok je u Duždevoj palači bilo sjedište uprave Mletačke Republike.

Od venecijanskog labirinta uskih ulica razlikuje se jedino široko šetalište, zapravo prostrana riva nedaleko od Trga Svetoga Marka. Tu je privezano puno ukrašenih gondola, a tu su i pristaništa izletničkih vaporetta koji neprestano razvoze putnike po otocima u laguni. Na šetalištu se mogu susresti ljudi iz mnogih krajeva svijeta, ali ovamo valja doći ponajprije zbog jedinstvenog pogleda na venecijansku lagunu. Nije daleko ni čuveni Most uzdisaja i nekadašnja tamnica iz koje je uspio pobjeći jedino najpoznatiji ljubavnik Casanova. U ovom je gradu bezbroj svjetski poznatih slika i skulptura, a među turistima omiljena Accademia čuva zbirku slika koja obuhvaća pet stoljeća slikarstva: od bizanta, gotike i renesanse do baroka i ceremonijalnog slikarstva.

Uz tisuću kamenih lavova, simbola stare slave, danas su ukrašene gondole najpoznatiji simbol ovoga turističkog odredišta. To su uska plovila i ravnoga dna i idealna su plovidbu plitkim venecijanskim kanalima. Gotovo je pet stoljeća prošlo od naredbe da sve gondole moraju biti crne boje, što se također dovodi u vezu s kugom. Uspio sam ipak pronaći i snimiti gondolu pink boje! Venecija je, uz sve navedeno, i grad paradoksa. Nastao je na vodi, kamo su se njegovi stanovnici sklonili od osvajača, a upravo zbog toga što je na vodi, danas u njega stiže tako veliki broj posjetitelja, zaljubljenika u prošlost i umjetnost, sanjara i znatiželjnika. Zvukovi grada, a to su koraci bezbrojnih posjetitelja i pjesma gondolijera, stapaju se s miomirisima iz restorana u kojima se spremaju specijaliteti talijanske kuhinje.

Želio sam upoznati i dušu ovoga grada, pa sam lutao labirintom uličica u potrazi za tihim srednjovjekovnim trgovima. Učinilo mi se u jednom trenutku u nekoj pustoj ulici, kojom su nekada vjerojatno šetali i duždevi, da čujem prigušeni šapat. Bilo kako bilo, u tim skrovitim venecijanskim ulicama vrijeme kao da je stalo, a dah prošlosti ovdje se osjeća pri svakom koraku. Iz napuklih kamenih zidova kao da iskre minula stoljeća. Dugo sam hodao ulicama grada koje su me vodile do mostova preko kanala, malih trgova s neobičnim zdencima i visokih kamenih stubišta. Odatle se pružao pogled na niz elegantnih kuća s tipičnim mletačkim prozorima i venecijansko-gotičkim lukovima koji krase pročelja nad 'vodenim ulicama'.

Magnetska privlačnost grada na vodi, u kojem se malo toga što je karakteristično za njegov izgled promijenilo u posljednja dva stoljeća, traje i dalje. Venecija se sastoji od stotinjak niskih otoka koje povezuju veći ili manji mostovi. Zanimljivo je da svaki od otoka ima zasebno uređenu opskrbu vodom i trg s crkvom, a svaka od njih čuva ponešto iz riznice neprocjenjive vrijednosti kakva je venecijanska umjetnost. Venecijanski kanali kao da vode u neku nestvarnost i tajnovitu prošlost koja tako snažno privlači ljude iz čitavog svijeta u grad zaustavljen u vremenu.