Iz ljubavi prema knjigama i likovnosti (ali i napuštenim prostorima koje otkrije u svojim lutanjima biciklom) 30-godišnja Antonella Šantek na stranice starih knjiga (onih koje joj ljudi daruju ili koje sama pronađe na ulici) pomoću raznih boja i izrezaka iz časopisa, šljokica, naljepnica, sličica iz letaka, kataloga, kalendara i časopisa stvara neobične i šarmantne kolaže te ih postavlja na ulicu u formi paste upa. Mnogi zastaju i čitaju, nerijetko fotografiraju, a stranci pitaju za prijevod. Napravila je pravu malu revoluciju pozitive i radosti te se svojim radovima uvukla pod kožu prolaznika koji ih uoče u Zagrebu.

'Lutajuća knjiga krenula je otprilike 2017. godine, a u posljednje dvije godine malo intenzivnije radim. Ideja i moja želja je bila da se izrazim, jer bila sam dosta zatvorena osoba s manjkom samopouzdanja i pomalo izgubljena u ovome sustavu i u životu. Upravo zato sam se zaljubila u slikanje i stvaranje, radi osjećaja 'doma', velike slobode i ludosti. (smijeh) To je bio moj poklon sebi samoj prvi put u životu, to da slušam sebe i svoje srce, a od tada u potpunosti živim tako i donosim sve odluke u skladu s time. Najprije sam radila Lutajuću kao poklon prijateljima, htjela sam napraviti nešto od srca i baš namijenjeno njima', kaže nam mlada umjetnica.

Već tada je, kaže, radila druge kreativne stvari i slikala, a kako su njezini radovi bili primijećeni na rođendanima, odlučila se malo više pozabaviti time.

'Voljela sam uličnu umjetnost i uvijek se divila ljudima koji rade na ulici i njihovoj hrabrosti. Pa sam i ja počela lijepiti čisto iz zabave i gušta, a i da izađem malo iz svoje zone komfora. Nakon godinu dana lijepljenja otvorila sam Instagram i shvatila koliko me ljudi primijetilo i koliko me prate. Jako sam zahvalna i iznenađena, definitivno mi je to dalo vjetar u leđa u odluci da se više posvetim tome. I da zapravo dopustim sebi da Lutajuća knjiga dođe u moje srce!' pojašnjava nam Antonella.

Lutajuća knjiga su ljubavna pisma svima, a mlada umjetnica nam je otkrila kako je odabrala na kojim mjestima će ostaviti trag.

'Ovaj projekt je projekt ljubavi - meni je stvaranje puno pomoglo, izliječilo je moju dušu i željela sam podijeliti to sa svijetom, odnosno s onima kojima je to potrebno. Volim ulicu, ona mi je najdraža galerija (smijeh) iako nisam mogla ni zamisliti da ću se baviti time. Općenito volim trošna i napuštena mjesta, a volim i grad, njegovu urbanost i živost. Napuštena mjesta imaju neku dušu i potiču mi maštu', pojašnjava Antonella kako stvara posve novu vrstu ulične umjetnosti.

Dodaje da je vizualan tip i jednostavno joj je odgovarala ta kombinacija urbanog i starinskog.

'Intuitivno biram mjesta za lijepljenje, ne baš institucije i nove zgrade. Ostalo dođe s iskustvom. Super mi je kad prolaznici naiđu na moj rad, pogotovo oni koji nikad ne bi otišli u galeriju, a ipak ne mogu pobjeći od umjetnosti. Ona je svugdje oko nas', poručuje Antonella te nam otkriva kakve knjige voli čitati.

'Knjige su za osvještavanje. Toliko toga sam naučila i još učim iz njih. Prva knjiga bila mi je '101 afirmacija' Louise Hay, a tada sam prvi put čula da naše misli utječu na naš život. U tome trenutku za mene je to bila prava revolucija jer nitko u mojoj okolini nije mi to rekao. Te spoznaje koje dobijem iz knjiga učinile su me puno mudrijom osobom, jer vidjela sam da postoje ljudi s iskustvom koji razmišljaju drugačije od moje okoline, stekla sam toliko životnog znanja da u nekim izazovima točno vidim koliko se u potpunosti drugačije nosim s njima, moj pogled na svijet i na druge ljude sa svakom knjigom se mijenja, zato je to veliko bogatstvo koje imamo oko sebe', naglašava.

Voli self help knjige, ali sada je, kaže, već u drugim sferama, a to je duhovnost. 'Tako da trenutno čitam duhovne i metafizičke knjige, a one me osvještavaju da sam puno više od onoga što mislim, duh u fizičkom tijelu', priznaje i otkriva nam što je nadahnjuje za stvaranje i kako teče njezin kreativni proces.

'Prvo volim sakupiti sav materijal, a sad kad već dugo radim, ne znam više gdje je početak jer konstantno nešto skupljam, pa i kad dobivam poklone, oni su uglavnom namijenjeni za kreativan rad. Uvijek imam doma uništenih knjiga koje nađem ili kupim na buvljacima, a od jedne knjige mogu napraviti jako puno radova. Konstantno izrezujem slike iz časopisa i letaka jer ih dobivam skoro na dnevnoj bazi. Kad kažem da svakodnevno radim nešto za Lutajuću, to je u biti to - zapravo skupljam slike, zapisujem citate... Volim kad mi je obilje na radnom stolu, onda samo stvaranje teče glatko. Za ostale detalje možete doći na radionicu i saznati kako se točno radi Lutajuća', kaže nam.

Do sada je ukrasila grad s otprilike 400 radova. 'No to se stalno mijenja jer radovi budu uništeni - jako su delikatni, a meni se to sviđa, ta nestalnost i nepredvidivost, zato više cijenim ono što radim i super je to za učenje o otpuštanju. Jednom kad je na ulici, rad više ne pripada meni, nego kolektivu', smatra.

Pitamo je nedostaje li umjetnosti u javnom prostoru u Zagrebu.

'Ulični umjetnici se uvijek snađu za svoj prostor, ali da bilo bi lijepo da postoji legalno mjesto za to da se izraze', kaže kroz smijeh. Zanimalo nas je koliko naše društvo cijeni uličnu umjetnost.

'Sve više i više cijeni se ulična umjetnost, iz mojega iskustva. U svijetu je to trenutno jako popularno, no kod nas još nije razvijena kultura ulične umjetnosti, tako da je manja publika, ali kao što sam rekla, to se svakim danom drastično mijenja', smatra.

Za mladu osobu živi poprilično neobično. Nema televizor i nije na društvenim mrežama, odnosno koristi ih samo za promociju. Opisala je kako izgleda njezin dan, stvara li svakodnevno ili ima li dana u kojima ništa ne napravi.

'Kada sam počela osvještavati svoje navike te vrijeme koje provedem za televizorom ili na Facebooku, odlučila sam to mijenjati. Jer mi i informacije koje se serviraju ne služe u životu, dapače odmiču me od moje percepcije i mudrosti moje duše. Želim da tehnologija služi meni, a ne ja njoj. Tako da imam samo Instagram i on mi definitivno puno pomaže u radu i promociji. Svaki dan stvaram, a svjesno i odlučno uzimam pauze da se malo odmorim. Kad idem na godišnji ili na neko putovanje, ne uzimam ništa sa sobom da bih radila, mada znam zapisati neku misao. Ali ovo je drugačiji rad. Rad inače ima lošu konotaciju, kao nešto teško, stresno, ali meni on predstavlja opuštanje i zabavu, uživam u njemu', iskrena je.

Kako je ranije spomenula Lutajuće radionice, vratili smo se na tu temu.

'Imala sam ljetnu pauzu, a radionice i dalje održavam i to mi je novi smjer rada u kojem jako uživam i puno učim od polaznika. Radionice su uvijek pune i ljudi su zainteresirani, što me veseli. Polaznici se upoznaju s uličnom umjetnosti i načinom rada, možda i razbijaju predrasude o umjetnicima koji rade na ulici. Ali opet, svatko ima svoj pogled na umjetnost, što ona predstavlja za njega i kako bi trebala izgledati, tako da to treba poštovati. Radionice se održavaju u kulturnim centrima i knjižnicama, sad već i diljem Hrvatske. Namijenjene su svim uzrastima, na njima izrađujemo vlastitu Lutajuću knjigu na razne teme, tako da bude baš zabavno, a poanta je u opuštanju i igri', objašnjava nam.

Osim što mnogima donosi veselje svojim malim djelima, simpatična Antonella jedna je od osnivačica humanitarne udruge Fajter – udruge koja pomaže beskućnicima oko dobivanja dokumenata i socijalne pomoći, jačanja njihovog samopouzdanja i poboljšanja kvalitete života. Objasnila je što ju je potaknulo na taj plemeniti čin.

'Gledam to kao na prirodan čin čovjeka - to da pomažemo jedni drugima. Ova tema je više mene našla, a potaknulo me prijateljstvo s Miletom, kojeg sam upoznala na ulici. Sad ga smatram svojom obitelji i uživam u svemu što radimo. Volim njegovu autentičnost i punk dušu!' kaže.

Odnedavno radi po narudžbama pa ljubitelji ulične umjetnosti, knjiga, kolaža i svijeta mašte mogu imati njezine radove na zidu svoje sobe ili ih kupiti za dragu osobu.

Pitamo je može li od toga i živjeti. 'Mogu i živim. Bilo je potrebno malo hrabrosti i malo odlučnosti, naravno. Ali pročitala sam već toliko knjiga na temu umjetnosti i kako živjeti od nje da sam jednostavno morala to i primijeniti. (smijeh) Postoje ljudi prije nas koji su sve to već prošli, tako da nisam ni prva ni zadnja koja živi od umjetnosti. Život je tu za nas, samo se moramo usuglasiti sa sobom i svojim srcem, a sve drugo se posloži ako to dopustimo. Granice našeg razmišljanja su granice našeg života. Volim izazov, a to su narudžbe ljudi koji već vole ono što radim, tako da uživam u komunikaciji i stvaranju slika za njih', naglasila je.

Mladoj umjetnici vrata se otvaraju na raznim stranama, a za kraj smo doznali njezine planove.

'Nisam u nekim velikim planovima, idem korak po korak, uživam u putovanju i trenutno radim platnene torbe pa me jako veseli vidjeti kako će ispasti. Idem malo intenzivnije lijepiti u Rijeku, a voljela bih lijepiti i izvan Hrvatske, u Ljubljani, Beogradu, Novom Sadu, jer tamo znam slati svoje radove. Nastavljam suradnju s Voonom, isto uličnom umjetnicom koja radi s vunom, te spisateljicom Nastjom Kulović, s kojom radim Ljubavne oglase. Također mi je želja raditi nešto za kazalište jer ga jako volim', kazala je.