'Rođena sam u Sremskoj Mitrovici i odrasla sam u Vojvodini, ali smo za vrijeme rata otišli u Njemačku. Tad sam imala devet godina. Ukupno sam se selila 17 puta. Mi smo u ratu protjerani, kao još 40.000 Hrvata u Vojvodini. Tamo se dogodio etnocid. To je izgledalo tako da ti dođu paravojne postrojbe u kuću i kažu da iseliš. Nama su dali rok od dva dana da odemo. Mama i tata su stavili nas troje djece u Golf, a od stvari smo uzeli što smo stigli. Bježali smo na dan kad je pao Vukovar. Prvo smo bili godinu dana u Njemačkoj, kod rodbine blizu Stuttgarta. Ali nisam se nikad tamo uklopila. Otišli smo nakon toga u Kutinu, ondje je živio ujak, pa u Popovaču jer je netko imao slobodan stan... Puno nam se toga događalo slučajno', ispričala je Ivana Paradžiković u intervjuu za Café24.

Ipak, kaže kako nikada nikoga zbog toga nije mrzila. 'Mama i tata nisu me tako odgojili. Ni danas ne mogu podnijeti kad osjetim mržnju u blizini, a pogotovo kad krenu te ratne priče. Nesposobna sam za to, mržnja nema veze sa zdravim razumom. Dvije sestre i ja uopće nismo osjetile taj teret koji su roditelji nosili. Baš im se divim. Tata je počeo voziti autobuse, a mama je radila svašta sa strane, što se nudilo.'

Ivana je otkrila i kakva je majka te je li joj teško kao samohranoj majci šestogodišnjeg Huga.

'Samo slušam svoje dijete. I puno razgovaram s njim. Nisam popustljiva nego razumna. Učim ga da bude dobar čovjek i poštuje drugačije od sebe. Da je ljepota ovog svijeta u različitostima. Pomaže mi cijela obitelj, a sestra praktički živi sa mnom. Imam cijelu infrastrukturu ljudi oko mene', rekla je ova zgodna brineta kojoj, kako kaže, dobar izgled nije uvijek išao na ruku.

'Čini mi se da je teže razbiti predrasude ako imaš lijepu vanjštinu. Nekad nemaš priliku pokazati što je ispod toga, tko si zapravo. Ljepota može biti minus', rekla je Ivana.

Iako je tijekom školovanja bila izuzetno marljiva i uzorna te je nizala same petice, kaže kako joj je posebno žao što nikada nije završila fakultet. 'Moja najveća sramota je što ga nisam završila. Imam sedam ispita koje nikako da dam. Kad sam počela raditi, zapostavila sam fakultet i... Teorija koju učiš na fakultetu sasvim je nešto drugo od ove vatre u koju te bace. Stalno si govorim kako ću to riješiti, ali samo se zavaravam. Uvijek sam bila uzoran učenik, čak sam i na fakultetu imala sve petice na prvoj godini. Ono - stipendija, kategorija nadareni student, direktan upis u dom. Ali uvijek sam jako voljela izlaziti, puno sam se borila s roditeljima oko toga', priznaje novinarka.