Razlike među spolovima izražene su i kad je u pitanju jedna od osnovnih higijenskih navika pa su žene puno odgovornije i pedantnije u pranju ruku.

Godine promatranja, istraživanja i proučavanja otkrivaju da je puno izglednije da će nakon korištenja zahoda svoje ruke trljajući ih dovoljno dugo sapunom oprati žene nego muškarci, piše CNN, uz dodatak da je zabrinjavajuće velik broj pripadnika oba spola koji uopće ne peru ruke.

Lažemo da peremo ruke

Većina ljudi svjesna je važnosti pranja ruku nakon korištenja zahoda, barem što se tiče sudjelovanja u anketama na ovu temu, pa su istraživači morali smisliti pametniji način prikupljanja relevantnih podataka.

'Zatekne li vas netko na izlazu iz zahoda u recimo zračnoj luci s pitanjem 'Jeste li oprali ruke?', naravno je da će te mu odgovoriti potvrdno', objašnjava zašto ankete pihvaća sa zrnom soli Carl Borchgrevink, direktor Škole ugostiteljstva na Državnom sveučilištu Michigan.

Borchgrevink je proučavajući ankete drugih istraživača o navikama pranja ruku primijetio nerealno visok rezultat što se tiče potvrdnih odgovora pa je smislo način kako dublje pristupiti ovoj poblematici.

Stoga je angažirao 12 asistenata sa svog sveučilišta koji su u četriri različita zahoda, što u studentskom kampusu, što izvan njega, pritajeno proučavali što ljudi zapravo rade nakon korištenja wc-a. Rezultati ove studije iz 2013. godine, u kojoj je obuhvaćeno 3749 muškaraca i žena, šokirali su istraživače.

Mjere zaštite od koronavirusa

Vrlo malo ljudi pravilno pere ruke

Oko 15 posto muškaraca uopće ne pere ruke, no ova loša navika zabilježena je i kod 7 posto žena. Od onih koji peru ruke, samo 50 posto muškaraca i 78 posto žena upotrebljavaju sapun.

Sveukupno samo 5 posto ljudi nakon korištenja wc ruke pere dovoljno dugo da bi poubijali sve mikrobe koji mogu uzrokovati infekcije.

Jedna opsežnija britanska studija iz 2009. godine koristila je visokotehnološke metode prikupljanja podataka na odmorištu uz autocestu, a rezultati su podjednako šokantni, ako ne i gori.

Istraživači su korištenjem bežičnih uređaja bilježili koliko ljudi ulazi u zahod i koliko ih koristi pumpice za doziranje sapuna, a tijekom tromjesečnog razdoblja prikupili su podatke o higijenskim navikama gotovo 200 tisuća ljudi.

'Jaz između muškaraca i žena je ogroman pa ruke pere dvostruko više žena od muškaraca', kaže autorica studije Susan Michie, profesorica psihologije i ravnateljica Centra za promjene u ponašanju Sveučilišta u Londonu.

Michie iznosi još jedan zanimljiv podatak iz studije, a to je da što se više ljudi nalazi u zahodu, veća je vjerojatnost da će netko oprati ruke.

'Ako nema nikoga oko njih i mogućnosti da ih se primijeti, ljudi su skloni pobjeći bez pranja ruku', otkriva Michie.

Ovom se temom bavio i pregled istraživačkih radova iz desetak različitih zemalja, objavaljen 2016. godine. U njemu je ustanovljeno da je kod žena, u odnosu na muškarce, 50 posto veća vjerojatnost da će se odgovorno ponašanje pravilnim pranjem ruku, nošenjem maski ili dezinfekcijom površina u vrijeme epidemije, poput gripe.

Kako pravilno prati ruke

Zašto postoji ovaj rodni jaz?

O razlozima postojanja takvog jaza među spolovima po pitanju pranja ruku nisu rađena istraživanja, ali Michie pretpostavlja da je vjerojatno riječ o programiranom, a ne gentetički uvjetovanom ponašanju.

'Žene su više usredotočene na skrb od muškaraca. Vode brigu o djeci, kućanstvu i osobnoj njezi', objašnjava Michie.

Iako predmet njegove studije nije bilo proučavanje zašto muškarci manje peru ruke od žena, Borchgrevink sluti da bi razlog mogao biti taj što se muškarci osjećaju previše mačo da bi se bojali mikroba.

'Razgovarali smo s nekim muškarcima i pitali ih zašto nisu oprali ruke, a oni bi nam ogorčeno odgovorili da su čisti i da ne moraju prati ruke. Imali su osjećaj nepobjedivosti', kaže Borchgrevink.

Nancy Tomes, profesorica povijesti na Sveučilištu Stony Brook i autorica knjige 'Evanđelje o klicama: Muškarci, žene i mikrobi u američkom životu' kaže da rodni jaz po pitanju pranja ruku korijen vuče još iz viktorijanskog doba kad je teorija o klicama zavladala i u javnoj svijesti. Naime, tada se počelo vjerovati da za određene bolesti nisu krivi loš zrak i vrlo neugodni i nezdravi mirisi i pare, nego mikroorganizmi koji prodiru u tijelo.

'Ovo je unijelo promjene u definiciju čistoće, a ženama je posebno naglašavano da zdravlje njihove obitelji ovisi o najvišoj razini higijene', objašnjava Tomes.

Tomes dodaje da su naravno definicije o čistom i nečistom postojale i prije nego što se pojavila teorija o zaraznim klicama, ali ona je donijela razinu specifičnosti, a povisila je i uloge.

'Ako pogriješite s čistoćom, mogli biste umrijeti, a i vaša obitelj može umrijeti', kaže Tomes i dodaje da ta poruka 'pogriješi i dijete će ti umrijeti' odjekuje poput megafona u životima majki čak i danas.

Motiviranje muškaraca na pranje ruku

Osim proučavanja navika, istraživanje profesorice Michie pozabavilo se i temom poruka o javnom zdravlju koje bi mogle doprinijeti učestalijem pranju ruku. Na ulazu u zahod na odmaralištu uz autocestu stoga su isprobali nekoliko svjetlećih znakova s različitim porukama.

Iako nalazi nisu konačni, studija sugerira da muškarci i žene reagiraju na različite vrste poruka vezanih za pranje ruku.

Kod muškaraca su bolje odjeknule poruke koje izazivaju gađenje, poput 'Odsapunaj ga, ili pojedi kasnije', dok su žene bile motiviranije znanstveno-edukativnim porukama poput 'Voda ne ubija klice, ali sapun ubija'.

Michi kaže kako joj nije poznata niti jedna javnozdravstvena kampanja usredotočena na podizanje svjesti o potrebi pranja ruku kod muškaraca, ali kaže da je trenutna situacija savršena prilika da se pokuiša to napraviti.

'Odlična je ideja ciljano sad ići na muškarce i mogla bi zaista biti korisna. Kad bi žene znale da muškarci to ne rade, uzele bi stvar u svoje ruke', zaključuje Tomes.